Prošlo je petnaestak godina kako su dva sveučilišna profesora zanesenjaka , doktora znanosti iz hranidbe
životinja, Stjepan Mužic i Zlatko Janječić, a s njima ponekad i ja kao poljoprivredni novinar, počeli doslovce po brežuljcima trčati za jatima tih čuvenih ptica koje i nije lako slijediti u njihovu "grabežljivom" pohodu za bjelančevinama biljnoga a posebice životinjskog
podrijetla.
E u tome i jest kvaka, jer im je njihov način života, a posebno zagorskima, donio epitet delikatesne sočne pečenke u doba kad su svijetom vladali dvorovi, a sočnih hibrida nije bilo. I onda poče "uzgoj" projekata, trendova i brendova, pa zakači i zagorskog purana koji je oduvijek postojao, a bude i dobrih gospodara poput Ivana Šćurica iz Sv. Križa Začretje tako će biti i u budućnosti, nadam se u dostatnim količinama i prihvatljivoj cijeni.
Kako je već sve poznato, dvojica "kobaca" najprije su popisala autohtona jata, DNA metodom ustanovili njihovu genetsku čistoću i izvornost te propisala tehnologiju uzgoja da bi delikatesa (jer živina je ono što su mu hranidbeni inputi) ostala delikatesa.
U međuvremenu birokracije, animacije, promidžbe, kuharskog napuhavanja (u ovakvim situacijama epitet najbolji jednostavno je nepotreban, ako nešto samo po sebi mora biti standardno dobro) bilo je skoro više nego purana. No do "perja" se može jedino predanim radom oko peradi, pa smo zato Ivana imali prilike prvi snimati prije više od deset godina, pa i ovih dana, kada je projekt zaista stvarnost.
Već gotovo više od dvadeset godina traju aktivnosti vezane uz zaštitu i širenje uzgoja hrvatskih izvornih pasmina peradi. Zagorski puran odnosno meso dobiveno nakon klaoničke obrade zaštićeno je oznakom zemljopisnog porijekla na razini EU. No, sav taj trud koji se godinama ulaže je gotovo bio uzaludan jer je najprije zbog smanjenih poticaja i nebrigom nadležnih institucija došlo do znatnog smanjenja broja uzgojenih životinja. Ipak, odobravanjem izgradnje mini-klaonica za perad na OPG-u došlo je do ponovnog povećanja interesa uzgajivača za uzgojem zagorskih purana. S druge strane kokoš hrvatica je u daljnjoj ekspanziji broja uzgojenih životinja i predstoji rad na zaštiti izvornosti njezina mesa i jaja. Predstoji nam još daljnji rad na zaštiti i priznavanju dravske guske, posavske kukmaste kokoši, križevačke kukmice... Za sve ovo je osim uzgajivača potrebna i potpora institucija koje bi trebale olakšati uzgajivačima da zadrže postojeći uzgoj i motivirati ih da se njime nastave baviti i u budućnosti. Time će se uz ostale mjere zadržati stanovništvo u malim sredinama i osigurati njihov boljitak. U suprotnom će i dalje umjesto purana u Europu i diljem svijeta dosadašnji uzgajivači.