U dvorišnoj kući uz Kamenita vrata, u improviziranu atelijeru točno iznad njegova stana, bivši bubnjar Azre Boris Leiner, kad se umori od bubnjeva, ruke terapeutski zaroni u glinu pa modelira portrete glumaca, maske, figure, odnosno svih ljudi koji su mu dragi. Tako će, poslije gotovo šest godina, sutra postaviti svojih petnaestak djela u okviru autorske izložbe u galerijskom prostoru Gradske skupštine na Gornjem Gradu. U ateljeu stoje najnoviji radovi, biste fotografkinje Marije Braut, glumca Pere Kvrgića, jednog od najznačajnijih predstavnika zagrebačke škole šansone Drage Diklića i drugih.
– Svi znaju da sam ih portretirao, no nitko mi nije pozirao. Radio sam prema fotografijama – kaže Leiner te dodaje da Dikliću nije bilo drago što će biti dio izložbe dokle god mu nije napravio šešir. Najavio je i da će svi “kipovi” doći na otvorenje. Svojedobno je Leiner na likovnim akademijama u Zagrebu i Utrechtu studirao kiparstvo. Unatoč bubnjevima, cijeli se život vraća glini, doduše, u intervalima. No prva mu je ljubav kiparstvo, još otkako je, kao petogodišnji dječak, često obilazio gradski muzej u Čakovcu.
Molim VL da mi prevede podnaslov jer ne razumijem što piše . p.s. Oprostite što tipkam jednim prstom, ja sam strojobravar.