Bila je to jedna važna šetnja iako je trajala samo sedam minuta. Možda ne toliko važna kao Aristotelove atenske šetnje s učenicima, ili one Tesline u Budimpešti kada mu je sinula ideja o izmjeničnoj struji, no za Zagreb svakako najvažnija. Na današnji dan, prije točno 40 godina, performer i filmaš Tom Gotovac gol kao od majke rođen istrčao je iz haustora u Ilici 8 i uskliknuo iz sveg srca "Zagrebe, volim te!". Krenuo je prema Trgu i s vremenom se zaustavljao kako bi poljubio asfalt. prije no što je uspio doći do Trga zaustavio ga je milicajac i njegova je akcija prekinuta.
Krik slobode
Gotovčev čin zabilježile su kamere Poletovih fotoreportera Ivana Posavca i Mije Vesovića i one danas spadaju u antologiju hrvatske fotografije. Slučajne prolaznike prikaz nagoga Toma šokirao je, sablaznio, dok je druge nasmijao i obradovao. O toj se šetnji priča i danas, četrdeset godina kasnije, legenda o golom umjetniku i njegovom kriku slobode i prosvjedu protiv dvoličnosti, snobizma i malograđanštine kao i bilo kakvog oblika represije prenosi se s koljena na koljeno. Četrdeset godina nakon Gotovčeve smrti ideali slobode za koje su stoljećima borili umjetnici poput njega pomalo padaju u zaborav pod naletom iracionalnih podjela u društvu koje sve više gubi svoj razum zbog pandemije što ne jenjava.
No, Tom Gotovac nije samo nagi ekscentrik i ekshibicionist koji se u Adamovom kostimu prošetao zagrebačkim ulicama. On je umjetnik kojemu Zagreb, grad kojega je do zadnjeg daha volio, duguje puno toga. Baš Tom bio je među nekolicinom hrabrih jugoslavenskih filmaša koji su među prvima digli glas protiv nepravdi u jugoslavenskom društvu te represije koju su, tada već prilično ostarjeli partijski funkcioneri provodili nad mlađim naraštajima u zemlji.
Ove godine ne bilježi se samo 40 godina Gotovčeve nage šetnje, već i 50 godina od premijere "Plastičnog Isusa", jedinog filma u bivšoj Jugoslaviji zbog kojega je njegov redatelj, Lazar Stojanović završio u zatvoru. Nije lako bilo ni glavnom glumcu, tadašnjem studentu režije na beogradskoj Fakultetu dramskih umjetnosti. Nakon što je u filmu odglumio zagrebačkog filmaša koji pokušava snimati filmove u Beogradu te se upliće u niz seksualnih avantura sa ženama, a u nekoliko kadrova ljubi i muškarce, Tomu Gotovcu nisu dozvoljavali da diplomira.
Stojanovićev film kojim je diplomirao režiju u beogradskom FDU-u sadrži i niz dokumentarnih dijelova u kojima prikazuje život u tadašnjoj Jugoslaviji, osobito vezanih uz studentske demonstracije 1971. ali i Josipa Broz Tita čije se kult ličnosti uspoređuje s onim Adolfa Hitlera, dok je partizane izjednačio s četnicima i ustašama što je razbjesnilo tadašnju jugoslavensku gerontokraciju. Stojanović je optužen za "neprijateljsku propagandu" i 1973. godine osuđen na tri godine zatvora, a njegovi profesori Aleksandar Petrović i Živojin Pavlović izbačeni su s fakulteta. Zabranjen je i film"WR Misterije Organizama" koji će idućih petnaestak godina provesti u bunkeru.
Iritirao je režim
Zabrana Plastičnog Isusa se često smatra uvodom u obračun Titovog režima sa tzv. liberalima u SK Srbije. Krajem iste te godine kada je zabranjen Plastični Isus, slomljeno je i Hrvatsko proljeće pa u zemlji nastupaju 'olovne godine' u politici i kulturi. Možda kao poruku režimu nakon uhićenja Stojanovića, Tom Gotovac 1973. glumi i u prvom pornografskom filmu u bivšoj državi.
"Stari, ti snimaj i ne prekidaj, što god da se dešava", glasila je uputa koju je dao 27-godišnjem kamermanu, Slobodanu Šijanu koji će nešto kasnije snimiti neke od najvećih filmova ex ju kinematografije poput "Tko to tmo peva" i "Maratonaca". Tom se razodjenuo i legao u krevet pored svoje djevojke Željke. Počeli su se maziti. Ubrzo je snimatelj primijetio Tomovu erekciju, a nekoliko trenutaka poslije njegova kamera u krupnom planu je dokumentirala prvu penetraciju u povijesti domaće kinematografije.
Materijal je dobio sarkastičan i provokativan naslov "Obiteljski film2". Tom Gotovac kao i Stojanović i Makavejev djelovao je među filmašima crnog vala, grupe redatelja koji su se krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih pobunili protiv gerontokracije starih partijskih struktura, a erotika im je služila kao subverzija. Seks i politika bili su dobitna kombinacija.
"To je iritiralo režim. Sa seksom su se državni fenomenolozi mogli sprdati, s političkim provokacijama baš i ne. Seks je pomagao da publika lakše prihvati političke oštrice", objasnio je za Express jednom prilikom filmski kritičar Nenad Polimac. Slično namje rekao i Danijel Rafaelić.
"Cilj filmske erotike bilo je političko oslobođenje. Bila je to umjetnost koja je preispitivala režim. Suptilna erotika važna je za odgoj nacije. Bez kvalitetne erotike i seksa na filmu, nema ni slobode", smatra povjesničar filma Danijel Rafaelić i navodi Milenu Dravić koja u Makavejevim "Misterijama organizma" na ulici vrišti: "Je*ite seee!", kao simboličan krik za oslobođenje od političke represije.
Političke oštrice umjetničkog opusa Toma Gotovca i dalje nisu otupjele. Tek s povijesnim odmakom vidimo koliko je bio u pravu i koliko su našem gradu i našoj zemlji potrebni umjetnici 's mudima' poput njega.
Nekima je hodanje golog muškarca glavnom ulicom hrabar čin ravan "kriku slobode i prosvjedu protiv dvoličnosti, snobizma i malograđanštine". Meni je to hrabar vulgarni ispad.