Kino Tuškanac u crnom, na filmskom platnu u dvije-tri minute izvrtio se cijeli život Tomislava Gotovca. Redatelji, glumci, suradnici, kolege, likovnjaci, kustosi i kulturna javnost upisali su se u knjigu sjećanja.
Opsjednut stvaralaštvom
U njegovu kinu, koje mu je bilo drugi dom, jedan će stolac ostati prazan...
– Velikim dijelom života bio je zanimljiv kao lokalni ekscentričan fenomen iako je bio jedan od najvećih hrvatskih filmskih stručnjaka u mnogo širem kontekstu.. Bio je opsjednut stvaralaštvom, znao je da je ono što radi dobro. Vrhunski obrazovan u filmskom i u umjetničkom smislu, sve što je radio imalo je reference na filmske velikane klasike, moderne ili avangarde. Njegov život bio je njegovo konceptualno umjetničko djelo – rekao je dr. Hrvoje Turković, predsjednik Hrvatskoga filmskoga saveza. Podsjetio je da je Tom volio inspirativne osobe, nije ga se dalo kopirati. Birao je za sebe ljude po senzibilitetu.
Učio nas je kako gledati
– Iskustvo filma ključno je za cijeli njegov opus. Više je puta gledao iste filmove, pamtio scene. Učio nas je kako gledati svijet oko sebe. Svoje je tijelo unio u sve akcije još od ‘60-ih godina. Njegovi performansi bili su javni, od šišanja i brijanja do ljubljenja asfalta te do zadnjega obnaženoga hodanja lani – podsjetila je Jadranka Vinterhalter iz MSU.
Jerko Denegri podsjetio je da se Gotovac bavio osvajanjem slobode za sebe i za sve nas, dao je cijeloga sebe artu, bez ostatka. Uveo je sebe kao glavni lik – bio je subjekt umjetničke prakse na ovim prostorima.
