Tek u rijetkim prilikama govori se i piše o doprinosu slobodnih zidara koji su utjecali na razvoj hrvatske duhovne misli, a bilo ih je mnogo. Kao što se premalo govori i o pripadnicima židovske nacionalne manjine u glavnom gradu Hrvatske, njegovoj izgradnji i modernizaciji. Zagrebački Židovi zaslužni su za napredak privrede i industrije, znanosti, medicine, kulture i umjetnosti, sporta i arhitekture. Ispreplitanje sudbina ovih dviju skupina, židovske i slobodnozidarske, vrlo često pokazuje i svu pogubnost predrasuda i zlonamjernosti koje su vodile u kaos i pogrom, a namjerno ili iz neznanja prešućuje se njihov nemjerljiv doprinos ukupnoj baštini i oblikovanju budućnosti.
Ako govorimo o doprinosu slobodnih zidara, treba samo pogledati imena. Među njima je više od dvadeset slikara i kipara (Ivan Meštrović, Mario Tartaglia, Bela Čikoš-Sesija,) poznati književnici (Ivo Andrić, Antun Barac, Gustav Krklec), glazbenici (operni pjevač Josip Križaj, glumac Aleksandar Binički, violinist Juro Tkalčić), poznati liječnici (dr. Fran Bubanović, dr. Franjo Durst, dr. Andrija Štampar), akademici (dr. Grga Novak, dr. Ferdo Šišić, dr. Milan Prelog). Utjecaj Maksimilijana Vrhovca, po kojem je nazvan Maksimir, park na istoku grada, na razvoj hrvatske kulture je golem. No, doprinos slobodnih zidara hrvatskom graditeljstvu kroz stoljeća, o čemu se malo govori i piše, uistinu je nevjerojatan. Njihov potpis vidljiv je i danas diljem Hrvatske, osobito u Zagrebu.
U galeriji pogledajte djela masona u Zagrebu:
Meštrovićev utjecaj
Masonskom redu pripadao je ugledni hrvatski arhitekt Bruno Bauer (1884. – 1955). Raniji su mu radovi još u duhu historizma, što je vidljivo na primjeru Jadranske banke u Splitu iz 1913., no s godinama jednostavnim i snažnim linijama ističe volumen građevine. U tom periodu nastaju njegova veličanstvena djela poput samostana sv. Franje Ksaverskog iz 1925. i zgrade Novinarskog doma 1929. godine. Ovaj nekoć austrijski student sudjelovao je i u obnovi crkve sv. Marka (1936.), projektirao je Kaptolski trg (1935.) i izradio prvu arhitektonsku dokumentaciju Gornjega grada u Zagrebu (1937.). Kaptol i Gornji grad doživljavao je kao “živu jezgru živog organizma”, u kojem stanuju i rade “živi ljudi na zdrav i neusiljen način”. Grad nije vidio kao zatvoreni i okamenjeni sustav, već kao organizam koji se neprekidno mijenja i prilagođava.
Slobodni zidar Frane Cota (1898.-1951.) bio je akademski kipar na kojeg je stilski ponajviše utjecao kipar Ivan Meštrović. Razvijajući se kao arhitekt, potpuno usvaja moderne koncepcije s izrazito funkcionalističkim shvaćanjem prostora, što je vidljivo na primjeru Vile Botteri na adresi Tuškanac 54a, a od njegovih istaknutijih radova valja spomenuti i Vilu Deutsch u Vončininoj 20. Sa Zvonimirom Požgajem gradio je i zgradu Hrvatskog liječničkog doma na adresi Pavla Šubića 9. Slobodni zidar Hugo Ehrlich (1879.-1936.) iz obitelji je imućnog židovskog graditelja i poduzetnika Hermana Ehrlicha. Građevna tvrtka Ehrlich početkom stoljeća, vođena Hugovom braćom, inženjerima graditeljstva Adolfom, Ernestom i Đurom, prerasla je od skromne obiteljske obrtničke tvrtke u jednu od tada najimućnijih građevinskih tvrtki u Zagrebu, koja se uz projektiranje i realiziranje tada jedina bavila i njihovim financiranjem.
Iz “radionice” Huga Ehrlicha izišao je Trg burze. Naime, tijekom jeseni 1924. godine, kada su radovi na gradnji zgrade zagrebačke “Burze” bili u punom tijeku, umro je njezin idejni projektant, arhitekt Kovačić. Kako bi radovi bili nesmetano nastavljeni, njezino dovršenje bilo je povjereno Ehrlichu. On je uz suradnju arhitekata Alfreda Albinija, Stjepana Stjepana Gomboša i Jurja Meniga dovršio tu gradnju. Uz poštovanje temeljnog Kovačićeva arhitektonskog koncepta, Ehrlich je izradio i realizirao projekte njezina unutrašnjeg uređenja. Radovi na “Burzi” dovršeni su u lipnju 1927. godine.
Lista se nastavlja
Ignjat Fischer (1870.-1948.), hrvatski arhitekt i gradski zastupnik, projektirao je tijekom svoje karijere, duge četiri desetljeća, sasvim raznorodne zgrade – stambene kuće, poslovne objekte, hotele, bolnice, kino, robnu kuću. Između dva svjetska rata Fischerov atelijer bio je jedan od najvećih i najaktivnijih arhitektonskih atelijera u Zagrebu. U svojoj ranoj fazi uvodi secesiju u hrvatsku arhitekturu, kada nastaju izrazito kvalitetna ostvarenja poput privatne poliklinike Sanatorij u Klaićevoj ulici (danas Dječja bolnica), sagrađen 1908., i prvo gradsko kino – kazalište Apollo u Ilici (danas kazalište Kerempuh), a Fischeru je povjereno i uređenje prve zagrebačke moderne robne kuće Kastner & Öhler (kasnije Nama) te uređenje trga ispred Hrvatskoga narodnog kazališta s Meštrovićevim Zdencem života. Jedan je od arhitekata koji je sudjelovao u arhitekturi i gradnji zgrade Unutarnjeg odjela Zemaljske vlade na Markovu trgu (danas Hrvatski sabor).
Slobodni zidar Anton Hruby (1863.-1913.) zajedno s partnerima iz arhitektonskog ureda Fellner projektirao je 47 kazališta u ondašnjoj monarhiji uključujući i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu i kazališta u Rijeci, Varaždinu i Ljubljani. Lav Kalda (1880.-1956.) pripada generaciji hrvatskih arhitekata koja je Zagrebu dala velegradsko obilježje i dokazala da domaći arhitekti mogu visoko profesionalno i kvalitetno odraditi svaki zadatak, od projekta do izvedbe. Poštanska banka u Jurišićevoj, Trgovačka komora u Perkovčevoj te Češki narodni dom u Šubićevoj tek su neka od njegovih djela. Arhitekt Antun Ulrich, pak, autor je projekta Vjesnikova nebodera...
A sve je to tek manji dio nepregledne liste arhitektonskog i kulturnog nasljeđa koje su Zagrebu ostavili slobodni zidari.
Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...
Gdje ste zagubili najvažnijeg od svih, nedavno preminulog "uglednog odvjetnika i velikog dobrotvora " !?