To je atomska bomba!

– Živimo uz atomsku bombu – stav je svih Jakuševčana kojima pogled iz dnevnih i spavaćih soba godinama “puca” na brdo smeća, najveći deponij u državi.

I premda ih smrad od završetka sanacije Jakuševca 2003. godine manje muči, najnovija opasnost – mogućnost eksplozije zbog povećanja koncentracije metana – od ponedjeljka im jednostavno ne da spavati.

– A što vi mislite kako je nama? Kad idem spavati, mislim na potencijalnu opasnost. Kada ustajem, opet imam iste misli. Tu, na Jakuševcu, živim od rođenja. I moja djeca i unuci također. I svi mi ovih dana proživljavamo prave drame jer ne znamo hoćemo li dočekati sutra – očajan je Josip Vrbanić, rođeni Jakuševčanin. Uvjeren je da grad umanjuje i zataškava probleme te da opasnost i te kako postoji.

A mir, dodaje, nitko neće imati dokle god im se, samo 200-tinjak metara od kuća, bude navozilo smeće.

Da na odlagalište Jakuševac uistinu treba staviti “ključ u bravu”, i to što prije, smatra i Jakuševčanka Kata.

– Najlakše je sada misliti što treba napraviti. Gdje su oni u gradu bili prije, kada su i donijeli odluku da tu kod nas, u našem dvorištu, naprave smetište? – pita se Kata koja se, kaže, ne boji za sebe, već za svoje najmilije. 

Svima su njima uspomene iz 2002. godine, kada je planula palionica Puto, još svježe.

Upravo zbog toga Jakuševčani zahtijevaju od grada da što prije osnuje ekspertni tim u kojem bi bili stručnjaci koji bi procijenili što treba poduzeti na Jakuševcu i koji bi znali odgovoriti na pitanje imaju li okolni stanovnici razloga za strah.

– Još nam se nitko iz grada nije obratio, ali inzistirat ćemo na određenim mjerama, jer ljudi se boje. Uostalom, oni to za nas trebaju napraviti jer mi to smeće nismo sami tražili. Ono nam je nametnuto i zbog toga smo godinama bili građani ne drugoga, nego četvrtoga reda, a i dan-danas čudno nas gledaju – kaže Ratko Bedeković, predsjednik Udruge za zaštitu okoliša Jakuševac.