U Maksimiru našli rijetke mrave – baršunastog i srebrne guzice

Jedan je baršunasti, a drugi ima srebrnu guzicu. Zvuči kao da je riječ o plišancima, ali su ovo ni manje ni više nego mravi, i to dvije rijetke i ugrožene europske vrste koje žive u Maksimiru. Nezamjetni mali kukci na koje obraćamo pozornost samo kada nam dosađuju šuljajući se po kući, svojih su pet minuta slave dobili kroz projekt “ZGmrav” koji je prošle godine od svibnja do kolovoza provodilo Hrvatsko mirmekološko društvo (HMD) u suradnji s Javnom ustanovom Maksimir kako bi otkrili koje su vrste tih malih radnika nastanile glavni grad.

U metropoli našli 34 vrste

U istraživanju je sudjelovao tim od 11 biologa koji su lani jednom mjesečno, obično od 10 do 16 sati, na Trgu Petra Svačića, Zrinjevcu, Strossmayerovu trgu, Tomislavcu, Maksimiru i u Botaničkom vrtu ručno skupljali mrave. Na teren su izišli s laboratorijskim priborom, odnosno epruvetama i pincetom, a skupljali su ih sa tla i stabala.

– Mamili smo ih u epruvete i zamke, tzv. lovne posudice, u kojima je bio med jer ih privlači hrana koja u sebi ima šećera. Zatim smo ih proučavali da vidimo koje vrste žive na zelenim zagrebačkim površinama. Njihov broj ukupno pada, što je loše za sve nas jer su neizmjerno važni u hranidbenom lancu – rekla nam je mirmekologinja Ana Ješovnik, predsjednica HMD-a.

– Na svijetu ih ima oko 13.000 vrsta i rasprostranjeni su na svim kontinentima osim na Antarktici. U Zagrebu smo ih našli na svim lokacijama istraživanja – objasnila nam je Ana Ješovnik.

Pronašli su 34 različite vrste, što je u usporedbi sa 160 vrsta koje ukupno žive u Hrvatskoj relativno mala brojka.

Iako je površinom relativno mali, park Maksimir se može pohvaliti, uz druge ugrožene životinjske vrste poput ptica dupljašica ili crvenoglavog djetlića, s gotovo svim pronađenim vrstama mrava, konkretno s 32 vrste. Što se centra Zagreba tiče, najviše ih je u Botaničkom vrtu, čak 23 vrste, a najmanje ih je na Tomislavcu, 13 vrsta.

– Našli smo zaista rijetku vrstu na maksimirskoj Livadi leptira, baršunastog mrava krošanja, koji je ugrožen jer živi na starim stablima, koje većina ljudi posiječe. U Botaničkom vrtu ima ih gotovo dvostruko više nego na samo kilometar udaljenom Tomislavcu zato što ondje ima puno više vegetacije – rekla nam je biologinja.

Osim njih, najveća vrsta, duga od 6 do 12 milimetara, tih malih vojnika koji žive u metropoli su mravi sa srebrnim dlakama na zatku koji su u Europi zaštićeni, a svoj dom, odnosno mravinjake, sagradili su u zelenoj zagrebačkoj oazi – parku Maksimir.

– Na njihovu je brojnost utjecala temperatura jer je, naime, u centru toplije nego u Maksimiru, ali najviše smo se iznenadili time što ni posjetitelji, ni temperatura, ni vlaga nisu imali toliki utjecaj na njihovu brojnost koliko režim košnje. Tamo gdje se rjeđe kosi trava ima ih više. Konkretno, jedino smo na livadi koja se manje kosi našli crvene mrave – rekla je A. Ješovnik dodajući kako je zbog toga HMD preporučio da se, što je na koncu i prihvaćeno, jedan dio Maksimira kosi samo dva puta godišnje da se prirodnim procesom biljni i životinjski svijet stigne obnoviti. Tako će sada radnici imati manje posla na Livadi leptira. U Botaničkom vrtu, pak, već imaju jedan dio gdje puštaju travu da raste, a napravili su ga u sklopu kampanje “Let it grow” u koju su uključeni i drugi europski gradovi poput Ljubljane, Berlina, Praga... Uz košnju, njihova je preporuka da se stara stabla u Zagrebu ne sijeku, iako su trula i odumiru, jer su krov nad glavom mnogih kukaca, između ostalih i mrava. Jer, kako objašnjava biologinja, ako nema njih, nema ni nas.

– Mnogi ih vide samo kao svojevrsne štetočine, ali pogledamo li drugu stranu medalje, da općenito svih kukaca nema, primjerice ptice, gušteri, šišmiši, žabe... ne bi imali što jesti. Osim toga, slični su gujavicama. Razlagači su, rahle tlo i pridonose njegovoj kvaliteti – kazala je predsjednica HMD-a.

Marljiv kao mrav

Često se uspoređujemo s mravima, odnosno s njihovom marljivošću, a mirmekologinja Ana Ješovnik vidi ih, za razliku od ljudi, kao mnogo složnije i organiziranije zajednice.

– Većinom smo u životu prepušteni samima sebi i vođeni smo nekim svojim interesima, dok će se mravi udružiti da obore jednog skakavca. Smatramo ih samo bubama, a zapravo su to vrlo napredna mala društva – rekla je predsjednica HMD-a. Žive i rade u kolonijama od po 20 milijuna jedinki, a zanimljivo je i to da, iako je mrav muškog roda, sve one koje vidimo da obavljaju neki posao, zapravo su – ženke.

– Mužjake legu samo dva puta godišnje, kad je vrijeme da se razmnožavaju. Nakon takozvanog svadbenog leta, iskoriste ih za parenje. Nemaju ni jednu drugu ulogu osim te jer nakon parenja ženkama otpadnu krila, a mužjaci ubrzo uginu – kazala je mirmekologinja Ana Ješovnik.