U našoj zgradi je vrtić, ne želimo tu kliniku za hemodijalizu

Zamislite da šetate sa psom i morate mu čistiti put od igala ili vatica natopljenih krvlju. Ili, još gore, zamislite da vam dijete u igri sve to dira. Biste li voljeli živjeti u takvom kvartu, pitao je Goran Jukić, ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade u Ulici Dunjevac 15, 15a, 15b i 15c kojoj prijeti dolazak klinike za hemodijalizu, a time, ističe, prijeti i dolazak otpada koji će im itekako umanjiti kvalitetu života.

Stanari zgrade jutros su se okupili ispred zgrade Gradskoga poglavarstva gdje je njih četrdesetak imalo priliku "s nogu" pregledati spise, odnosno projekt po kojemu bi se poslovni prostor trgovačke namjene prenamijenio u poslovni prostor javne namjene, odnosno u kliniku za hemodijalizu.

Buka, prometna gužva...

– Količina biološkoga otpada po bolesniku po hemodijaliznom postupku iznosi do četiri kilograma. Osim toga, bolesnici koji su na hemodijalizi izrazito su ranjiva skupina ljudi, a jedan dio njih je zaražen hepatitisom B, hepatitisom C ili brojnim drugim infekcijama. Ako ih bude puno u našoj zgradi, to predstavlja potencijalni izvor zaraze za sve stanare – govori Jukić te dodaje kako će i sami bolesnici koji budu dolazili u kliniku biti izloženi riziku od infekcija jer zgrada i okoliš nisu projektirani za zdravstvenu ustanovu, nego za stambeno-poslovni prostor.

Stanari iz 62 stana, koliko ih je u spornoj zgradi, ogorčeni su i na pomisao o klinici za hemodijalizu u svome kvartu i zbog toga što se svega desetak metara od potencijalne klinike nalazi dječji vrtić.

– Bojimo se i za zdravlje svoje djece. Spašavanje života jedna je stvar, ali premještanje djelatnosti na potpuno neprimjeren prostor na kojem će ugrožavati druge živote, potpuno je druga stvar, k tomu i poprilično opasna – rekao je Jukić. Stanari u Dunjevcu već se sada bore i s problemom parkirališnih mjesta u svojoj jednosmjernoj ulici pa kao argument protiv dolaska klinike za hemodijalizu navode i teškoće s dolaskom sanitetskih vozila i njihovim okretanjem u ulici.

– Imamo "more" razloga zašto klinika ne bi trebala biti u našoj zgradi, a jedan od većih je i buka. Naime, za sve aparate koji su nužni za rad klinike potrebni su i izvori električne energije poput agregata. Takvi uređaji instalirani u zgradu koja nije namijenjena za takve djelatnosti mogu svojom bukom i otpadnim produktima samo štetiti svim stanarima, narušiti kvalitetu života, te potencijalno dovesti do trajnih zdravstvenih posljedica. Osim toga, iako posve sporedno, ali i cijena naših nekretnina dolaskom klinike drastično će pasti – govori Jukić.

Vjerujemo u pravnu državu

Ogorčeni stanari ne žele još uvijek pokretati peticiju jer su uvjereni kako će im pravni sustav i Grada i države biti naklonjen.

– Svjesni smo da nemamo moć kao neki prosvjednici kojih se skupi i nekoliko tisuća, ali nitko nas ne treba podcjenjivati. Žalit ćemo se u upravnom postupku i nadamo se da će nadležni imati sluha da je ono što je legalno, nije i legitimno – govori jedan od prosvjednika. S druge, pak, strane govore i kako im investitori govore da nema razloga za brigu jer će klinika u njihovoj zgradi biti privremeno.

– Nigdje u Hrvatskoj, kao ni u Europi, klinika u kojoj se skuplja opasan otpad ne nalazi se u stambenoj zgradi. Još ako se u obzir uzme da se otpad treba sortirati "na kućnom pragu", zbilja smo u nepovoljnoj situaciji i nadamo se da će netko od nadležnih imati sluha za to – govori Jukić.