Nikako nije mogao razumjeti ni prihvatiti zašto od teških malignih bolesti obolijevaju djeca pa je nastojao, onako kako je znao i umio, barem jednom u godini razveseliti ih nekom željenom sitnicom. I činio je to Nikola Bastaić iz Dubrave uistinu do svoga posljednjeg daha, u stankama između iscrpljujućih ciklusa kemoterapija. Kad je ovog 21. svibnja u svojoj 43. godini preminuo od raka debelog crijeva, njegova životna suputnica Jasenka znala je da ta linija dobrote kojom su išli i u najtežim trenucima neće biti prekinuta.
Paketi između kemoterapija
Početkom jeseni osnovala je Udrugu za pomoć djeci oboljelih od malignih bolesti "Nikola Bastaić". I sprema se, kao i mnogo proteklih godina, uoči blagdana razveseliti male velike heroje s onkoloških odjela. Lani su ona i Nikola između njegova 29. i 30. kruga kemoterapije u bolnice odnijeli više od stotine paketa prikupljenih u akciji koju su pokrenuli putem Facebook grupe Zajedno možemo sve/Za naše najmanje, a ove će godine na bolničkim hodnicima ona biti sama. Osim u Zagrebu, namjerava razveseliti i bolesnu djecu u Splitu. Nada se kako će udruga uz pomoć donacija i godišnje članarine od 10 eura prikupiti dovoljno novca da će moći i nekim roditeljima platiti smještaj, kako bi mogli biti uz dijete koje je na liječenju, bolesnoga mališana poslati na more, organizirati aktivnosti za male pacijente...
VEZANI ČLANCI:
Jasenka i Nikola Bastaić humanitarnim radom zajedno su se bavili gotovo cijelo desetljeće, dakle i prije nego što je on obolio. Vlastite djece nisu mogli imati pa su djeca uvijek bila u fokusu njihova dobročinstva, najprije nezbrinuti mališani iz doma u Nazorovoj, kasnije djeca oboljela od malignih bolesti. U humanitarnom radu bili su uvijek skupa, baš kao što su skupa proveli više od polovice svojih života. Njihov je život naizgled bio običan, Nikola je najprije bio vozač tramvaja, a zatim je premješten u radionicu ZET-a, dok je Jasenka trgovkinja. No živjeli su ispunjeno i sretno. Svijet koji su dvoje vršnjaka zajednički gradili od svoje šesnaeste, uživajući u ponekom odlasku u Jakišnicu na Pagu i maštariji o putu u Istanbul, u 42. godini najprije je zaustavljen, a onda je uslijedila zajednička borba, prepuna padova, ali i uspona zahvaljujući tome što su imali jedno drugo. Prije nego što je Nikoli postavljena zloćudna dijagnoza, simptome je pripisivao hemeroidima ili lošoj krvnoj slici, a liječniku je otišao tek kad su bolovi postali nesnosni i kad je potpuno izgubio apetit. Prekasno mu je postalo jasno da je trebao reagirati odmah.
– Uvjerio sam se da sve više mlađih muškaraca obolijeva od karcinoma debelog crijeva. Zato apeliram na sve da se ne ustručavaju i da reagiraju na simptome jer je to jako važno. Može se puno, puno toga napraviti na vrijeme. Ja, nažalost, nisam odmah reagirao, a ako će moja priča utjecati da barem jedna osoba ode na pregled, bit ću jako, jako sretan – govorio nam je lanjskog proljeća u malom stanu na Poljanicama u koji su on i Jasenka utkali puno detalja pretvorivši ga u topli dom. U tom su stanu marljivo, poput kakvih dobrih vilenjaka, u prozirni celofan umotavali hrpe darova za bolesnu djecu.
VEZANI ČLANCI:
Nikoli je rak dijagnosticiran u četvrtom stadiju. No nije se predavao i sve do posljednjeg trenutka nije htio ostaviti svoju Ljutku, kako je zvao Jasenku, koja je njega zvala Ljubek. Jedno su drugo bodrili i dizali i baš kao što su se nekoć skupa samo veselili i smijali, bolest ih je naučila da zajedno i plaču. Ako ste kojim slučajem prije dvije godine pod prozorom Klinike za tumore vidjeli ženu s transparentom "Ljubavi, samo hrabro! Voli te Ljutka", svjedočili ste djeliću njihove ljubavi. Jasenka je Nikoli bila razlog za život jednako kao i on njoj. Kad je otišao, otišlo je i pola nje. "Ljutka, ja sad idem...", bile su njegove posljednje riječi prije nego što je zauvijek sklopio oči.
Uključite se donacijama
– Moj je Nikola imao tri želje: da ne umre u bolnici, nego doma, da nastavim živjeti kad ga više ne bude i da nastavim pomagati djeci, zbog čega sam i osnovala udrugu koju sam nazvala po njemu – kaže Jasenka.
Dvije želje mu je ispunila, a ona da nastavi živjeti najteže joj pada. No svjesna je da mora dalje jer mora i ispuniti ono što mu je obećala, nastaviti pomagati djeci oboljeloj od malignih bolesti. Činit će to putem udruge koju je nazvala po svom Nikoli, čiji je račun HR7824840081135411493 za uplatu donacija otvoren u Raiffeisen banci.