Proteklih dana puno se pisalo o Zagrebu na Savi kao megaprojektu koji će potpuno promijeniti krajobraz savske obale. Ipak, smisao projekta Zagreb na Savi nije gradnja hidroelektrana i opskrba grada strujom, niti urbanizacija savske obale. Njihova je gradnja rješenje za dva ozbiljnija problema – obranu Zagreba od poplava te poboljšanje njegove opskrbe pitkom vodom.
Prosječna potrošnja vode građana grada Zagreba iznosi oko 4,5-6 kubičnih metara po osobi mjesečno, što znači da crpna količina potrebna da se zadovolje potrebe 850.000 stanovnika Zagreba iznosi oko dva kubična metra u sekundi. No, uvijek su prisutni neki gubici u sustavu tako da su potrebne količine ipak veće. Trenutačno se na zagrebačkim vodocrpilištima crpi 3,6 do 3,8 kubičnih metara u sekundi.
Šest vodocrpilišta
– Razina podzemnih voda u zagrebačkom vodonosniku kontinuirano pada već 40 godina te je vodoopskrba Zagreba i okolice dugoročno ugrožena. Već sada bi se uz kombinaciju nekoliko faktora, poput sušne godine i zagađenja jednog od vodocrpilišta, osjetili znatni problemi u vodoopskrbi, a dugoročno će ti problemi biti sve izraženiji – kaže nam Dubravko Ponoš, direktor tvrtke Program Sava koja izrađuje projekt Zagreb na Savi.
Ponoš dodaje kako razina podzemnih voda u prosjeku pada metar do metar i pol svakih deset godina. Dakle, u posljednjih 40-tak godina razina podzemne vode snizila se za gotovo pet metara, a to utječe i na sniženje ukupnih zaliha podzemne vode koje su danas za sedam posto manje nego 70-tih godina. Odgovor na to kako je do takvog scenarija došlo potražili smo kod dr. sc. Kristijana Posavca s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta.
Foto: Zagreb na Savi
– Korito rijeke Save čine dominantno šljunci koje je Sava zadnjih 11.500 godina donosila s područja Alpa i taložila na području Zagreba. Tog donosa šljunka danas više nema jer je Sava uzvodno od Zagreba regulirana hidroelektranama u Sloveniji pa se taj šljunak danas taloži u bazenima slovenskih hidroelektrana čije su brane taj pronos šljunka jednostavno zaustavile – kaže dr. Posavec te ističe kako su danas u koritu Save na području Zagreba dominantno izraženi erozijski procesi, što za posljedicu ima njegovo snižavanje. Tako se snižava i razina podzemne vode jer je ona u stalnom kontaktu s rijekom Savom.
– To ne znači da sada imamo manje vode u Savi, samo je danas korito Save niže nego što je bilo prije. Time je i vodostaj Save niži, pa su i razine podzemne vode niže. To bi nas trebalo zabrinuti – nastavlja dr. Posavec. Naime, time se razina vode u zdencima danas aktivnih vodocrpilišta spušta ispod kota gornjih rubova filtra za vrijeme sušnih razdoblja. To pak nadalje dovodi do pada kapaciteta pojedinih zdenaca u vodoopskrbnom sustavu i time do pada trenutačno raspoloživih količina pitke vode za vodoopskrbu. Tako su se na tri od šest vodećih vodocrpilišta razine e podzemne vode već spustile ispod kota gornjih rubova filtra u pojedinim zdencima.
U posljednje dvije sušne godine, 2003. i 2012., kapaciteti na vodocrpilištima Mala Mlaka, Zapruđe i Sašnjak smanjili su se 30-40 posto. To smanjenje kapaciteta nadoknađivano je pojačanim crpljenjem na vodocrpilištima Petruševec i Velika Gorica gdje su zdenci još dovoljno duboki. No, i vodocrpilišta Petruševec i Velika Gorica u budućnosti također mogu očekivati smanjenje kapaciteta za vrijeme suša – pojašnjava dr. Posavec.
S obzirom na trenutačne kapacitete Petruševca i Velike Gorice, normalna vodoopskrba grada Zagreba ne bi smjela biti dovedena u pitanje, ali oslanjanje isključivo na takvu mogućnost preraspodjele moglo bi biti dovedeno u pitanje pogorša li se kvaliteta vode ili dođe li do tehničkih teškoća – naglašava dr. Posavec, a u prilog nam ne idu ni buduće globalne klimatske prognoze koje predviđaju povećanje intenziteta oborina ali i suša, pri čemu će ekstremi biti sve izraženiji.
Gradnja brana
Potrebna su, dakle, alternativna rješenja poput gradnje brana na Savi, što je upravo ono o čemu govori projekt Zagreb na Savi.
– Cilj toga projekta je na održiv način stabilizirati razinu podzemnih voda te zaštititi građane od poplava. Intervencija na Savi je nužna, a naš je zadatak predložiti najbolje rješenje – kaže Dubravko Ponoš te nastavlja kako se prema odabranoj varijanti projekta, razina podzemnih voda podiže na optimalnu razinu, što je u suglasju sa već postojećom infrastrukturom i što dugoročno osigurava opskrbu pitkom vodom. Područja uzvodno i nizvodno od grada Zagreba realizacijom projekta postaju štićena na statistički događaj visokih voda koji se događa jednom u 1000 godina, dok je sam grad Zagreb štićen čak i iznad tog standarda.
Pri izradi modela izračunato je da sustav može apsorbirati nekoliko stotina kubičnih metara vodnoga vala više u odnosu na već spomenute tisućugodišnje vode, napominje Ponoš.
>> Ipak će se graditi Zagreb na Savi – projekt težak 1,4 milijarde eura
>> Stižu pročistači: pitka voda za sve u Petrinji
>> Naša prednost je more i pitka voda. Kotlera smo zaboravili čim je otišao
Bilo bi uredu da se i ulice prestanu cistiti sa pitkom vodom.