Ovaj put snijeg i led nisu nas iznenadili. Kako bi i mogli, danima se prije nego što je snijeg zapravo pao društvenim mrežama bubnjalo o tome kako evo ga, samo što nije, piše na stranicama onog norveškog instituta, ili piše na stranicama NASA-e ili jednostavno Vakula je rek’o.
Panika i histerija koja je vladala posljednjih tjedana nije zabilježena prijašnjih godina kada su nastupile slične temperature. Razlog je jasan – puno izvora iz kojih se može izdvojiti što je za klikove i lajkove atraktivno, a to je prije da dolazi polarni udar nego dolaze nam za zimu normalne temperature. A nije da lijeka za snježnu paranoju nema, on se zove povijest. Nitko naime nije na svojem zidu ili negdje drugdje objavio kakve je zapravo Zagreb temperature već bilježio. A one su – 24. siječnja 1942. -22,2 Celzijevih, pa -27,3 Celzijevih 1956. godine, pa čak -30,5 Celzijevih 15. veljače 1940. godine. Jasno, atraktivnije je šerati narančasta ili crvena upozorenja različitih servisa koji svoja predviđanja mijenjaju kao baba gaće, pa te očekivane temperature podižu ili smanjuju za deset celzijevaca, već prema tome što valjda sustav izbaci.
Pogotovo je to suvišno zato što, ako ništa drugo, u ovom gradu već nekoliko godina zimska služba funkcionira na razini pri kojoj možemo imati povjerenja da hitne službe neće biti zatrpane prijelomima. Bit će hitnima i lakše, jer po atmosferi koja je stvorena zbog ovakvih ili onakvih meteoizvještaja najbolje je ‘počistiti’ dućane i zabiti se doma pod tri deke, jer uživo će se snimati nastavak filma Dan poslije sutra u kojem je opisano novo smrtonosno ledeno doba. Nema u Zagrebu nikakvog ledenog doba, kao što ga nema ni u Delnicama gdje se čude što se mi čudimo tamošnjim padalinama, nego ima za kontinent normalne zime koja za ozbiljne posljedice ima tek odgodu nogometnih utakmica.
Poštedjelo nas! Ako vam je do priče o zimi, ima među nama onih koji se sjećaju 13. siječnja 1968. godine i -35,2 Celzijevih u mjestu Zalesina upravo nedaleko od Delnica. A ni to nije najniža zabilježena temperatura u nas.