Umjesto u plastične, infuzijske i druge otopine pohranjivale su se u staklene bočice. A igle na špricama nisu se nakon svakog korištenja bacale, već su se sterilizirale i koristile ponovno. Odore su bile drukčije, toplomjeri punjeni živom, tlakomjeri nešto kompleksniji za upotrebu. No, iako su se s desetljećima mijenjali alati i radna okolina, medicinske sestre uvijek su radile 365 dana u godini i imale istu ulogu kao što je imaju danas: onu njegovatelja, slušatelja te svakodnevnih, a ponekad i jedinih posjetitelja bolesnika.
Pomoć u Domovinskom ratu
A kako se taj svijet mijenjao može se vidjeti na izložbi "Medicinska sestra kroz 20. stoljeće" do 16. svibnja u Pučkom otvorenom učilištu. Autor je magistar sestrinstva Josip Božić, a u pripremi su pomogli i učenici četvrtog i petog razreda Škole za medicinske sestre Vinogradska u suradnji sa Zdravstvenom školom Split. Izložba se može razgledati svaki radni dan od 8 do 20 te subotom od 8 do 11 sati, a podijeljena je u 16 tematskih cjelina kao dio istoimenog školskog projekta. Riječ je o svojevrsnoj šetnji kroz povijest te plemenite profesije čijim se pionirom smatra Florence Nightingale, utemeljiteljica modernog sestrinstva. Izložene su odore s početka stoljeća, kao i one s njegova kraja, pribor od metala, drveta i stakla koji su sestre svakodnevno koristile, zajedničke fotografije s radnog mjesta, ali i stručna literatura i glasila u kojima su proteklo stoljeće pisale o svom radu i iskustvu.
– Može se tako vidjeti šivaći materijal koji su koristile šivajući rane. Stari tlakomjeri, toplomjeri, materijali od gume i platna za zaštitu kreveta. Prikupili smo i 50 udžbenika iz kojih su učile o svom zanatu – nabraja Božić. Jedna od tematskih cjelina posvećena je vezi medicinskih sestara i Crvenog križa, a jedan od segmenata usredotočio se na neke od najznačajnijih žena u povijesti hrvatskog sestrinstva.
– Svakako treba spomenuti Jelku pl. Labaš, prvu nadstojnicu Škole za sestre pomoćnice u Zagrebu. Jedna je od prvih sestara koja se školovala iz inozemstvu, a kad se vratila u Zagreb osnovala je školu. Danas sam sretan što medicinske sestre imaju mogućnost stjecanja višeg i visokog obrazovanja – govori Božić. Sve što je izloženo prikupio je sam, od odjeće do knjiga i časopisa te medicinskih instrumenata. Nešto su donirali kolege od svojih roditelja i baka, a najveći dio vrijednog blaga našao je u oglasniku, kupujući medicinsku opremu od stranaca. Da svi eksponati budu na svome mjestu pomagali su i učenici, a zanimanje za izložbu, kaže autor, je fantastično.
– Među posjetiteljima bilo je i turista iz cijele Hrvatske, ali i iz susjedne Slovenije – kaže.
Sestre su oduvijek bile desna ruka liječnicima, a njihova je profesija, naglašava Božić, među ljudima posebno cijenjena. A bile su od neizmjerne pomoći kako u Prvom i Drugom svjetskom ratu, tako i u Domovinskom ratu i borbi za neovisnu Hrvatsku devedesetih.
– Dale su neizmjeran obol, poznata je uloga Florence Nightingale u Krimskom ratu. I u Domovinskom ratu bile su izuzetno korisne u zbrinjavanju vojnika na ratištima i sprečavanju njihova invaliditeta. Znam dvije sestre koje su ostale raditi u Vukovaru kad je bilo najteže – kaže.
Danas ih nedostaje čak 4000
Žao mu je zato, ističe, što ih trenutačno u Hrvatskoj nedostaje čak 4000 te što velik broj onih koje završe školovanje bolji život traže u inozemstvu, gdje su više cijenjene i bolje plaćene. No, napominje, nadu vidi u učenicima škole u kojoj predaje, koji su mu pomogli u pripremi izložbe. Cilj cijelog projekta bio je učenike motivirati na istraživanje povijesti profesije u kojoj će sutra raditi.
– Na postavljanju eksponata radili su danima bez odmora, a prije toga istraživali su po povijesnim izvorima i ispisivali natpise ispod izloženih primjeraka. Vidio se na njima entuzijazam i da vole taj posao – zaključio je Božić. •