Parkiranje u velikom gradu poput Zagreba jedan je od ključnih komunalnih problema, koji se, osim na prometnu situaciju, odražava i na cjelokupno funkcioniranje urbanoga područja. Cijena te usluge doživjela je nedavno svoju novu korekciju, spustivši se na razinu iz 2006. godine.
Usporedo s tim, pak, najavljeno je i proširenje naplatnih zona u gradu, što znači da se plaćanje uvodi i ondje gdje je auto dosad bio gratis. Taj je prijedlog gradonačelnika Milana Bandića izazvala lavinu komentara čitatelja portala Vecernji.hr, nezadovoljnih i ogorčenih što će im praktički i mjesto pred njihovom zgradom biti "ugroženo" naplatom.
Foto: Sanjin Strukić/Pixsell
Evo što o njihovim stavovima misle profesori s Prometnog fakulteta u Zagrebu, prof.dr. Ivan Dadić i prof. dr. Željko Marušić.
IVAN DADIĆ: Tarifni model za kontrolu potrošnje, kao s mobitelima
Pojeftinjenje parkiranja nije loše, naprotiv, naročito u javnim garažama, ali u tome bi sada trebalo stimulirati građane, primjerice iz udaljenih dijelova grada, kada žele koristiti garaže, da one budu povoljnije noću.
Tarifni model prilagođen građanima, da parkiraju noću, kad su garaže prazne, ali da mogu birati koliko će plaćati, a da ne bude skuplje nego po danu, to je ono što bi Dadić predložio zagrebačkim vlastima pri reguliranju parkiranja.
-Mobilni operateri razvili su savršeno svoje tarifne modele, koji mogu i u naplati parkiranja služiti i kao obrazac za građane. Oni bi mogli birati koliko će i kad, u kojoj zoni potrošiti - savjetuje Dadić. Što se tiče širenja zona naplate, kao i promjene zone, uslijed kojih neka područja postaju skuplja prelaskom u višu zonu, on ocjenjuje da nije problem uvoditi nove zone, ali da to mora biti selektivno.
Foto: Sanjin Strukić/Pixsell
- Ako čovjek ima mjesečnu ili godišnju povlaštenu kartu za 3. zonu, u kojoj živi, on slobodno parkira u gradu unutar te zone. No, ako ode na posao autom, onda bi morao plaćati skuplju zonu, a ne može istovremeno biti na dva mjesta - ukazuje na problem Dadić. Stoga bi po njemu bilo oportuno uvesti i popuste za vlasnike povlaštenih karata, koji bi u skupljoj zoni imali i povoljnije parkiranje, osobito jer su vjerni korisnici.
Građane bi trebalo pitati kakav model žele. Jasno, parkiranje ne može biti besplatno, ono košta i treba ga platiti, bilo iz javnih sredstava ili iz izvora korisnika, no građane bi trebalo zadovoljiti, u tom smislu da se osjećaju ravnopravnima
- Tako bi se omogućila dodatna usluga. Jer, u Zagrebu je i problem što je puno parkirnih mjesta praznih, ne u centru, već u 2. i 3. zoni, gdje ljudi izbjegavajući plaćanje aute ostavljaju na "divlje" – reče Dadić. U svakom slučaju, smatra, pri odlučivanju veću ulogu trebaju imati građani.
- Građane bi trebalo pitati kakav model žele. Jasno, parkiranje ne može biti besplatno, ono košta i treba ga platiti, bilo iz javnih sredstava ili iz izvora korisnika, no građane bi trebalo zadovoljiti, u tom smislu da se osjećaju ravnopravnima. Ne bi se smjelo dogoditi da netko osjeća kako plaća više od drugoga za istu uslugu – poručuje Dadić.
Dijalog vlasti kao izabranih predstavnika građana, i samih građana, trebao bi stoga biti poželjan put i u vezi modela naplate parkiranja u Zagrebu, što bi se trebalo postići, po mišljenju ovog eksperta, tako da vlast okupi stručnjake koji bi predložili optimalna, najbolja rješenja, te ih ponudili građanima. To, ipak, ne znači potpuno prepuštanje volji građana, poput referenduma, jer se ne može glasati samo ZA i PROTIV.
No, i dalje ostaje činjenica kako je plaćanje parkiranja, bez obzira na povoljnost, samo jedna dimenzija prometa u (velikom) gradu.
- Javni gradski prijevoz treba biti jeftiniji. No, gradovi, i Zagreb i drugi, u Hrvatskoj nemaju više puno manevarskoga prostora za to, obzirom na to da je država uzela sav novac za razvoj prometnih rješenja. Gradovi nemaju novca, a imaju probleme - upozorava Dadić i napominje da je to posljedica centralizacije.
- Bez obzira na to što je Zagreb ipak najbogatiji grad, nema dovoljno za ulaganje u povećanje kvalitete prometa. Zato treba državu decentralizirati, omogućiti lokalnim jedinicama vlasti da raspolažu s više financijskih mogućnosti. Bez toga nema ni kvalitetnog javnoga prijevoza, a ni parkiranja - zaključuje prometni prof.dr. Ivan Dadić.
ŽELJKO MARUŠIĆ: Za iznos karte oslobađanje dijela cestarine
Na prvu loptu pojeftinjenje parkiranja u Zagrebu je dobro, ali mislim da se radi o alibi-mjeri, jer se pogodovalo krupnom kapitalu - ljude se, primjerice, potiče da parkiraju u zatvorenom, u javnim garažama, a ne na ulici. To i zato jer ostavljanjem auta u garaži na sat i 5 minuta, plaća se kao 2 sata, pa se građane sili da to čine, za što nema potrebe.
S druge strane, ja podržavam ovu mjera za proširenje naplatnih zona, ali predlažem da se, primjerice, onima koji dosad nisu plaćali, za iznos koji trebaju platiti umanji davanje za obveznu registraciju vozila, cestarinu i druga davanja u prometu – smatra prometni stručnjak.
To, čini se, ne bi bilo nimalo avangardno ni neizvedivo, jer su ljudi u udaljenim dijelovima grada, gdje je dosad parkiranje bilo besplatno, ionako diskriminirani.
- Oni plaćaju isti prirez kao oni u centru grada, do kojeg im treba više od sat vremena, a sad će biti još više jer će plaćati parkiranje - mišljenja je Marušić, koji priznaje da iscrtavanje novih područja naplate jest uvođenje reda u javnom prostoru, no i da je od te činjenice gora ona da će i dalje ostati kaos. Upozorava da je ovdje na djelu i manipulacija s prostorom za parkiranja, jer dok je 1. zona popunjena 90 posto, 2. i 3. zona su pokrivene jedva 15 posto.
- Ljudi će ponovno naći neke oaze gdje će divlje parkirati i, kad se sve zbroji i oduzme, problem parkiranja će ostati - uvjerenja je Marušić.
Primjerice, na 15 metara duljine stanu samo tri automobila, jer su parkirna mjesta iste duljine, što je apsurdno, jer isto prostora onda “troši” mali auto kao i limuzina – reći će Marušić, uz napomenu da u Njemačkoj ima primjera u gradovima gdje na istoj duljini mjesta nisu iscrtana, čime se može parkirati i više manjih automobila. Neka se duljina, odnosno širina parkirališnih mjesta podijeli u 3 kategorije, ovisno o duljini automobila, a s različitim cijenama.
Kako kaže, u Zagrebu je neracionalno uređeno tzv. uzdužno parkiranje, ono gdje se automobili parkiraju u ravnom nizu. On smatra da se to više ne smije ograničavati.
- Primjerice, na 15 metara duljine stanu samo tri automobila, jer su parkirna mjesta iste duljine, što je apsurdno, jer isto prostora onda “troši” mali auto kao i limuzina – reći će Marušić, uz napomenu da u Njemačkoj ima primjera u gradovima gdje na istoj duljini mjesta nisu iscrtana, čime se može parkirati i više manjih automobila.
- Ovako ispada da je kupnja malog auta neisplativa; prvo jer ne troši manje, a drugo jer zauzima isto mjesta kao i veliki auto, pa se za njega jednako plaća i parkiranje - uspoređuje Marušić te predlaže da se duljina, odnosno širina parkirališnih mjesta podijeli u 3 kategorije, s različitim cijenama.
- To mogu biti ona za vozila do 4 metra, ona do 4,5 metra duljine te ona dulja od 4,5 metara, i za svako bi važila druga cijena – navodi Željko Marušić kako bi se eventualno na isto prostora stvorilo više mjesta. Dodaje da u gradu, unatoč preopterećenosti 1. zone u centru grada, još ima mjesta na kojima bi parkiranje moglo biti besplatno. Vidi ih na rubu gradskoga prstena, velikim područjima na kojima bi vozači, neovisno o tome gdje žive, ostavili automobil i onda se u grad zaputili na druge načine, javnim prijevozom.
No, i prof.dr. Željko Marušić je naveo da je glavni problem u zagrebačkom prometu ipak javni prijevoz, koji je na rubu održivosti.
Dragi čitatelji, sudjelujte u raspravama u našim drugim VL Inicijativama koja možete pronaći OVDJE.
Treba sve nas bogataše s autima fino operušat, kaj se ja imam bahatit okolo sa svojom Astrom iz 1996. ako mi se bahati imam Monte Carlo pa mogu fino otperjat tamo ako mi se ovdje ne sviđa. Ja sam za to da se svakog vozača fino izbatina svako jutro, da mu žena postane javno dobro i da plaća jedno 160 milijardi eura mjesečno za tu abnormalno luksuznu privilegiju posjedovanja automobila. Kako li se samo usuđujemo tako se ponašati, fuj, stvarno nas treba kaznit na sve moguće načine jer smo odvratni.