Na pitanje što im je sve potrebno za uspješan rad u vrtu, Zagrepčani koji uređuju svoje parcele u sklopu gradskih vrtova spremno će odgovoriti da su to štihača, grablje, motika, hamper za vodu... Međutim, odmah će nastaviti da su to i opeke, rešetka za roštilj, drva za potpalu, ugljen, tenda za zaštitu od sunca, stolovi i klupice te osvježavajuće piće.
I meso i fiš-paprikaš
Gradski su vrtovi na 11 lokacija u Zagrebu postali, naime, i glavne lokacije za druženje u kvartovima, a posebice za roštiljanje. Nekad su za to morali ići na Bundek, Jarun ili Maksimir, a sada im je savršena lokacija pred kućom.
– Skupimo se ovdje na svaki slobodan dan, nas 15 do 20. Prikupimo novac, kupimo meso i piće i družimo se uz roštilj – govori nam Milan Bičanič, koji je i jučer dan proveo u vrtu na Savici. Nije radio na zemlji, jer je ipak bio blagdan, ali je obišao svoj vrt, družio se sa susjedima te im čestitao Uskrs.
– Pa naravno, tu vam skoro svatko ima i svoj kutak za uživanje pa se svaki put družimo u drugom vrtu, ali ipak je moj najpopularniji – kroz smijeh napominje umirovljenik Mate, koji za sada ima podni roštilj, ali već ovo proljeće planira izgraditi veliki kameni pa će pripremati i meso ispod peke. Ima i tronožac za fiš-paprikaš te gulaše za koje je, kaže, majstor. Stoga se na njegovim druženjima skupi “pola kvarta”, a znaju zaružiti i do jedan-dva u noći.
– Nismo glasni, ali bilo je situacija kada su nam susjedi pozvali policiju i to zato što su vidjeli dim iz vrta. Mislili su da se zapalio, a mi smo kuhali – prepričava Mate te dodaje da im račune znaju pomrsiti i lopovi pa im je tako zadnji put nestala plinska boca.
Draži mi je vrt od stana
Ipak, svi se slažu da su sadnja voća i povrća te druženje u vrtu odlična kombinacija. A najbolje je kad uz ručak posluže salatu koju su sami uzgojili. Okus je, kažu, neusporediv s onom iz trgovine.
– Sve tu imamo, kad te boli glava, ne treba ti tableta, samo dođeš ovdje – zaključuje Milan Bičanič te ističe da je njemu njegov vrt vredniji i od stana. A u njemu gotovo provodi i više vremena.•
Lele majko Croatio. Ostavilo se desetine hektara, koje je zarasla šikara, a sada se uz trulavo meso iz trgovačkih lanaca i lošu uvoznu pivu, evociraju sjećanja o dobrom životu, za razliku od ovog zagrebačkog u malom stančiću uz zapišano stubište i pokvareni portafon kojeg su spičali vandali, sineki naravno. Koji urbani jad.