Je li bogatoga okusa, lijepe kremaste teksture, presladak, previše leden ili ne, u kakvom se kornetu poslužuje... Pitanja su koja smo imali na umu kada smo se u centru grada, na potezu od katedrale do HNK, uputili u potragu za najboljim sladoledom, omiljenom ljetnom poslasticom. U odabiru okusa nije bilo ograničavanja na “obične” čokoladu i vaniliju, nego se biralo uglavnom prema izgledu ili prema okusima koji nisu baš uobičajeni za sladolede kao što su tamna čokolada s džemom od marelice ili kombinacija kokosa i limete.
Deset je slastičarnica ušlo u testiranje: Amelie, Oranž, Vincek, Kraš, The Cookie Factory, My Way, Torterie Macaron, Millennium, Zagreb te Chocolat 041. Kušači su tijekom testiranja potisnuli svoje osobne preferencije te su svoje nepce počastili i nekim okusima prvi put, a došli su do zaključka da su ledene delicije najbolje u jednoj od najstarijih slastičarnica u Zagrebu, u Vinceku.
Amelie i kornet s karakterom
Prva na tapeti bila je Amelie, slastičarnica obučena u francusko shabby chic ruho, u kojoj izbor sladoleda nije golem, ali sve što se nudi izgleda neodoljivo. Ovog puta sladoled nazvan Amelie dospio je pod osjetljiva nepca Večernjakovih kušača. Zapravo je riječ o sladolednoj verziji Amelie, jednoga od njihovih najprodavanijih kolača. Baza sladoleda je vanilija, a prepečeni bademi i šumsko voće daju posebnu hrskavo-osvježavajuću notu cijeloj kuglici, koja i nije tako mala. Također, u cijenu od deset kuna uključen je i kornet s karakterom. Jako je hrskav i zapravo se čini da bi i bez sladolednoga pokrivača bio ukusan. Izgledom je savršen, ali u okusom ne oduševljava.
Sljedeća postaja bila je The Cookie Factory u Tkalčićevoj. Slastičarnica je to u kojoj se mirisima i okusima širi duh američkoga slastičarstva. Najzanimljivijim se učinio onaj najobičniji, sladoled od vanilije, ali s jednim posebnim dodatkom – imenom. Vanilla de Mexico. Očekivanja su bila da će se u ustima naći kremasta tekstura koja će kušače odvesti na meksička prostrana polja vanilije. Međutim, nimalo nije bio kremast, a posebno su razočarali komadići leda na koje se nailazilo svako malo.
Sladoled od Kiki bombona
Na samo nekoliko metara udaljenosti prolaznike mame bogati izlozi Oranža i Vinceka. Pretjerivanje u prezentaciji u obje se slastičarnice, sudeći prema redu ljudi koji su čekali svoju kuglicu, i te kako isplati. Sladoled od buče, cheesecakea, bijele čokolade s jagodama, kinder čokoladica... Zbog takvih izloga sladoledi su s razlogom omiljena poslastica svih generacija. U Vinceku je pohvalno što je moguće uzeti popularnu pola-pola kuglicu, odnosno kombinaciju nekoliko okusa u jednoj kugli. A tek njihov domaći preljev... Mljac! U Oranžu je odabir pao na sladoled po imenu Oranž. Međutim, ako Oranž ima okus oranža, onda i nije tako oduševljavajući kao njegov izlog. Najljepše teksture koje neodoljivo podsjećaju na gelata s talijanskih trgova mogu se pronaći u Millenniumu i u Torterie Macaron.
– Ako je pistacija, koju ne volim, ovako dobra, mogu tek zamisliti kakvi su okusi koje volim – bio je jedan od komentara za Torterie Macarons. Naravno, zasigurno valja spomenuti i sladolede koji su potpuno bezlični. Osim simpatičnih tuljaca s grbom Zagreba u koje su “obučeni” korneti, okus tamne čokolade s džemom od marelice u “Zagrebu”, ni teksturom ni okusom nije ni približno dobar. Tekstura je bila loša i u My Wayu, gdje se na trenutak učinilo da je za jedenje sladoleda potreban i nož ili, pak, u Chocolat 041 gdje sladoled nije dočekao ni izlazak van, a već je počeo curiti niz ruku. Ono što je pohvalno intenzivan je miris sladoleda koji budi apetit. Međutim, Chocolat 041, iako najskuplji u gradu, pravo je mjesto za čokoladoljupce jer se mogu pronaći okusi čokolade s čilijem, s mentom, malinama... Za one, pak, koji se žele, baš kao Marcel Proust, okusima vratiti u djetinjstvo, savršen je odabir Kraš u Ilici, gdje se mogu pronaći sladoledi od Kiki bombona i ostalih prepoznatljivih Kraševih proizvoda.
Ovi likovi tzv. ocjenjivači, to su valjda gosti, turisti iz večernjakovog omiljenog "regiona" ?!