VIDEO Ovo je čekaonica na Šalati: 'Osjećao sam se jadno kad sam teško bolesnu kćer gurao kroz lokvetine'

Ovo je čekaonica i kontejner za RTG na odjelu ortopedije na Šalati. Mislim da video govori sam za sebe, mogao bi snimiti na desetke ovakvih videa i fotki ovog jada u kojem čekamo s Tonkom. Neke štale koje sam vidio su luksuz spram ovoga - napisao je na svom Facebook profilu bivši vaterpolski reprezentativac Vedran Jerković koji je objavio videozapis snimljen jutros na Klinici za otropediju.

Na snimci se vidi da je uslijed lošeg stanja i obilne kiše u bolnici nastala poplava, a hodnici ambulante pretvoreni su u bazene.

'Osjećao sam se jadno'

- Kao otac djevojčice koja je stopostostni invalid četvrtog stupnja i koja je pretrpjela već dva moždana udara uslijed rijetke bolesti koja joj je dijagnosticirana i zahvaća jednu osobu na dva milijuna ljudi, baš sam se osjećao jadno danas na Šalati - kazao nam je Vedran, inače otac Tonke Jerković, tinejdžerice koja je stopostotni invalid, a koju je vodio na pregled u bolnicu.

O slučaju Tonke Jerković izvijestili smo u Večernjem listu još 2017. kada su se dobri ljudi udružili kako bi pomogli. Tonka, mlađa kći bivšeg vaterpolista Vedrana, bila je veselo i razigrano dijete. Pjevala je i plesala u dječjem zboru Zagrepčanke i dečki, a onda je 2013., u dobi od pet i pol godina, doživjela moždani udar. Kako? Zašto? Pitali su svi, a ponajprije njezini roditelji Vedran i Ivana, profesorica glazbenog odgoja u srednjoj školi. No potpuni šok uslijedio je dvije godine kasnije kada je Tonka u dobi od osam godina doživjela i drugi moždani udar.

Tonki je dijagnosticirana bolest moyamoya koja je prvi put utvrđena u Japanu. Na japanskome to znači oblačić, zato što na mjestu u mozgu gdje se dogodio moždani udar ostaje sjena u obliku oblaka. To je iznimno rijetka bolest krvnih žila u mozgu i za suvremenu je medicinu velika nepoznanica. Događa se da se potpuno zdrava žila u mozgu počne iznenada sužavati. I proces, na žalost, ne prestaje dok se žila potpuno ne zatvori. Medicina je nemoćna jer se ne zna što je “okidač” za tu reakciju. Tako da se bolest ne može spriječiti – objasnio nam je tada tata Vedran.

- O posebnom osjećaju guranja Tonke na RTG kroz ove lokvetine vode nema smisla trošiti riječi. Da svaku kunu koju nam država pod prisilom otme za zdravstveni doprinos svaki mjesec zapalimo, vjerujte mi da bi bila bolje iskorištena. Nisam čak ni ljut. Ovo je žalost i jad - govori nam Jerković danas o uvjetima na Šalati, a objava je ubrzo prikupila i desetke komentara u kojima su drugi korisnici Facebooka također podijelili negativna iskustva iz bolnice.

U bolnici je smješteno osam ambulanti i poliklinika

- Horor, užas, sramota, katastrofa - riječi su koje su se nizale u komentarima, no dio korisnika istaknuo pohvalio je i osoblje koje radi u takvim, nemogućim uvjetima.

Cijeloj situaciji nisu pomogla niti dva potresa koja su dodatno, ionako derutnu bolnicu oštetila i dio prostorija onesposobila za korištenje. Prema informacijama na webu KBC-a Zagreb na lokaciji Šalata 7 nalazi se nekoliko ambulanti, točnije njih 8 i jedna poliklinika.

- Žao mi je što nisam snimio i slikao više toga u zgradi ortopedije (razbijene utičnice koje vise iz zidova, prastari zvučnici Iskra koji se drže na žicama, vrata koje je pojeo zub vremena... itd, itd) jer to nema nikakve veze s potresom. Tamo nije uložen jedan cent, euro, kuna ili što već od Franje Josipa. Jednom riječju - prestrašno! U državi s takvim poreznim opterećenjem građana i poduzetnika, s najvećim doprinosima za zdravstvo koje izdvajamo u EU, te zgrade bi trebale biti optočene zlatom i dijamantima. Ortopedija na Šalati je baš na nivou zemalja trećeg svijeta, a ne države članice EU u 21. stoljeću. - zaključuje Vedran Jerković.

Upit o stanju u bolnici poslali smo Kliničkom bolničkom centru Zagreb, a odgovor ćemo objaviti kada i ako ga dobijemo.

>> Ovako je ista bolnica na Šalati izgledala 2015.