Sačuvali ste staru bakinu kuharicu u poluraspadnutom stanju, a voljeli biste da ponovno izgleda kao u vrijeme kada su se u nju zapisivali recepti za neke od vaših omiljenih specijaliteta? Novi život mogu joj udahnuti majstori iz Knjigovežnice 1924 u Martićevoj 5, gdje se uvezivanjem, ali i restauracijom knjiga bave već puno stoljeće. A više od tri desetljeća vodi je Vesna Hrkač, unuka Pavla Danilovića, koji je pokrenuo knjigovežnicu, a bio je i jedan od suosnivača Ceha grafičara pri Hrvatskoj obrtničkoj komori.
– Djed je zanat izučio u Padovi jer je knjigoveška djelatnost u to vrijeme ondje bila izuzetno razvijena, nakon čega je otišao u Beč, gdje je radio kao šegrt. Kad se vratio u Zagreb, zaposlio se u struci, no kad je osnovao obitelj, odlučio se osamostaliti i pokrenuti vlastiti obrt, uz koji je otvorio i antikvarijat u Mesničkoj koji je ubrzo stradao u požaru i nikada nije obnovljen – govori nam Vesna Hrkač. Tehnike uvezivanja i restauracije mijenjale su se i modernizirale tijekom godina, no strojeve koji datiraju iz 19. stoljeća, a njezin ih je djed kupio u Beču pri otvaranju knjigovežnice, dodaje, ništa ne može zamijeniti, stoga i danas krase interijer malog podrumskog prostora zgrade u Martićevoj.
– Volim se našaliti pa reći kako se ovdje radi kao u Gutenbergovo doba jer, primjerice, stroj za zlatotisak funkcionira kao i nekada, a jedino moderno je to što ga napaja struja. Prethodno se mora zagrijati do 140 stupnjeva, za što mu treba pola sata do 45 minuta. Na donju ploču stavljaju se korice za tisak, a na gornju se slovo po slovo slaže slog, koji se potom lijepi uz pomoć poluge. Zatim se na koricu stavlja folija koja se na nju otisne – opisuje Vesna.
Iako posao koji je danas ispunjava i koji, kaže, ne bi mijenjala ni za što na svijetu, nije bio njezin prvi izbor, prst sudbine odlučio je da će se obrt nasljeđivati po ženskoj liniji. – Moj djed je imao tri sina i kćer, odnosno moju majku, a posao je trebao naslijediti jedan od njih trojice. No, dvojica su prerano preminula, ujak je bio liječnik i nije želio ostaviti svoju profesiju, a moja je majka Tamara bila jako privržena ocu, što je na kraju presudilo da 1963. preuzme posao – govori. U knjigovežnici joj danas pomaže Krunoslav Zovkić, no šegrti i majstori tijekom godina su se izmjenjivali, a većina je zanat izučila pod budnim okom Mladena Viteza, koji se ondje našao “igrom slučaja”.
– Nedugo nakon što je moja majka preuzela posao, u knjigovežnicu je svratio jedan gospodin i doveo mladića koji je u to vrijeme bio u Kazneno-popravnom domu Glina. Nitko ga nije htio zaposliti pa je taj gospodin majku zamolio da ga primi, rekavši joj kako bi njezin otac to učinio. Mladen je tako kao majstor u našem obrtu proveo više od pola stoljeća te pritom zanatu izučio, među ostalima, i moju majku pa i mene – prisjeća se Vesna.
Knjige kojima su udahnuli novo ruho krase biblioteke brojih institucija, kao što su Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Institut Ruđer Bošković i Državni hidrometeorološki zavod, a njihove radove u vidu mapa su na svojim inauguracijama ponosno držali i bivši predsjednici Kolinda Grabar-Kitarović i Ivo Josipović. Najviše posla u posljednje vrijeme pak imaju s restauracijom starih rječnika, molitvenika, Biblija i kuharica, koje vlasnici, nakon što prođu ruke majstora, najčešće ne prepoznaju, a reakcije klijenata, ističe, su joj i najvažnije.
– Nedavno mi je jedna mlada žena donijela kuharicu svoje pokojne majke, rekla je da joj je to jako draga uspomena i zamolila me da je spasim. Znala sam da će to biti velik izazov jer je nedostajala jedna korica, a stranice su bile raskupusane. Unutra sam pronašla njezine crteže i napise “mama” koje je radila dok je bila djevojčica i to me pokrenulo da se primim posla i uredim list po list. Velik je posao krpati, čistiti i peglati svaku stranicu, a napravila sam i nove korice, koje su izgledom podsjećale na stare. Kada je došla po kuharicu, žena se rasplakala od sreće, zagrlila me i rekla: “Ovo je savršenstvo, ovo je moja mama” – prepričava Vesna.
Svojevremeno su tako spasili i svezak u kojem su bili zapisani prvi zaposlenici robne kuće Nama, gdje se, dodaje, danas često opskrbljuju potrebnim materijalom, no kao najteži zahvat pamte triptih koji su uvezivali u knjigu, zbog čega je vlasnik do njih potegnuo čak iz Ljubljane. Za restauraciju im je, kaže, potrebno minimalno tjedan dana, nekada i puno više, što ovisi o stanju knjige, a za takvu ćete uslugu izdvojiti od 25 do 40 eura. U vrijeme kada je osnovana knjigovežnica u Martićevoj, u Zagrebu ih je djelovalo više od 40, a danas je ona, osim što je najstarija, i jedna od rijetkih. Posla ima, ali se bore s pronalaskom majstora, a iako se nada da će jednoga dana posao preuzeti njezina djeca, krenu li stvari u drugom smjeru, dodaje, želja joj je knjigovežnicu pokloniti franjevcima. Od njih je, naime, sve i počelo jer su upravo franjevci djeda Pavla poslali na zanat u Padovu.