Trgovine, restorani, kafići, škole, muzeji, kazališta, bolnice, ljekarne, tržnica, saloni za uljepšavanje, sud, banke, Crveni križ, razne udruge i društva… Glavna zagrebačka ulica “opremljena” je poput nekog većeg grada, a Zagrepčani se znaju našaliti da Ilica čak ima i svoju vojsku s obzirom na to da se ondje nalazi i Hrvatsko vojno učilište. Kako se živi i radi u tom malom gradu, provjerili smo šetnjom od Trga bana Jelačića do Črnomerca, odnosno od broja jedan pa sve do 251.
Ima i novih obrta
Baš poput svakog grada, Ilica ima dijelove koji su popularniji, ali i oni koji su zanemareni. Pritom je titulu najblještavijeg, najuređenijeg i najomiljenijeg definitivno odnio dio najbliži Trgu bana Jelačića. Na tom potezu sve do Britanskog trga najbolje se može osjetiti onaj stari duh Ilice, šarenilo izloga, mali lokali, vječita užurbanost... Ondje se nalaze dućani poznatih modnih marki te oni manjih, ali etabliranih domaćih brendova, a tu su i najpopularniji kafići i restorani. Njihovi vlasnici unatoč visokim cijenama najma trljaju ruke jer je kupovina u Ilici, naime, za mnoge još uvijek popularnija od odlaska u šoping-centre, a ispijanje kave na špici jednostavno je nezaobilazna tradicija. No sav sjaj i blještavilo odjednom prestaju nakon Britanca. Kao da je netko uzeo nož i jednostavno “odrezao” sve ono čime Ilica oduševljava. Ostali su samo tužni prizori zapuštenih lokala, izlozi oblijepljeni plakatima i natpisima “zatvoreno zbog preuređenja”, “prodaje se”, “može i zamjena”...
– Takvo je stanje već dugo. Na početku Ilice sve dobro funkcionira i onda dolazi do pada koji uzrokuje više faktora. Zbog lokacije su cijene najma visoke, a na tom je dijelu manje ljudi i to odbija obrtnike. Tu je najviše privatnih, ali i državnih prostora i zato bi se država trebala uključiti i učiniti nešto da se Ilica oživi – ističe predsjednik Obrtničke komore Zagreb Mirza Šabić te dodaje kako zadnjih nekoliko godina Ilica ima više-manje isti broj obrtnika. Neki zatvaraju vrata, neki novi dolaze, a među novijim lokalima koji su u zadnjih nekoliko godina počeli raditi je i poklon-galerija “Adrimari Đinđe” kod križanja Ilice s ulicom Sveti Duh.
– Postoji ta jedna “crna rupa Ilice”, kako je mi zovemo, od Britanca do Svetog Duha. Tamo nema ničega i sva sreća da je ovdje opet malo življe. Tu ima više ljudi jer su u blizini dvije bolnice, ovdje je i sud, škola je u blizini, kao i okretište autobusa i tramvaja... – ističe vlasnica galerije Adrijana Barić čiji šareni izlog pun “đinđa” podsjeća na stare dane Ilice kojih se Zagrepčani sa sjetom prisjećaju.
– Danas je to katastrofa, nekad je bilo puno ljepše i življe i nikak’ da nam se to vrijeme vrati. Prije tu nije bilo niti jednog zatvorenog lokala, a danas... – kaže umirovljenica Matija Krašek, a Zagrepčani zamjeraju i što Ilica nakon Britanca nije ni adekvatno uređena. Na pločnicima su rupe, fasade se raspadaju i to definitivno nije izgled kakav glavna zagrebačka ulica zaslužuje, ljutito zaključuju. Kako je to bilo nekada, dobro se sjeća 76-godišnji Jure Čendo čiji je otac 1936. godine na broju 116 otvorio staklarski obrt.
Legenda je “Ilički maraton”
– Ja sam preuzeo radnju od oca 1976. godine i mogu reći da je danas puno teže poslovati. Mi smo se održali samo zbog tradicije, a i ona je nekad ljudima bila puno važnija – ističe Jure Čendo čija se radnja nalazi baš na lokaciji između Britanca i Trga Francuske Republike koji je danas zapušten. Nekada je taj dio vrvio trgovinama, a one su se u Ilici počele otvarati početkom 20. stoljeća kada je ona postala glavna prometnica i trgovačka ulica. Bilo je to vrijeme kada je u Ilici bilo toliko trgovina da je pisac i novinar Josip Horvat o izlozima u Ilici napisao da je to „neki drugi svijet velikih prozora”.
Osim po trgovinama, Ilica je oduvijek bila poznata i po blještavim i luksuznim kavanama, poput Corsa čija se obnova danas s nestrpljenjem čeka. Cijela je ulica duž cijele svoje dužine bila puna lokala, a upravo je zbog te činjenice krajem prošlog stoljeća nastala urbana legenda o Iličkom maratonu. Riječ je o tradiciji jedinstvenoj u svijetu, a natjecanje kreće od zadnjeg broja u Ilici, u Vrapču. Cilj je u svakom ugostiteljskom objektu s desne strane popiti jednu žesticu, a u svakom s lijeve strane jednu malu pivu. Cilj je doći do početka ulice u 24 sata, a legenda kaže da nitko nikada nije uspio završiti Ilički maraton. Rekord je, naime, “samo“ do Britanca.
5 zelenih oaza u Zagrebu za bijeg od svakodnevnice:
...a cijene nekretnina u zapuštenim poluraspadnutim zgradama rastu i do 2000 Eura za m2 što je neobjašnjiv fenomen