Zbog dogradnje pročistača računi za vodu u Zagrebu uskoro veći i do 120 kuna?

Najlakše je tuđim koprive mlatiti – da u jednoj rečenici pokušamo sažeti novi sporazum Grada Zagreba i koncesionara nad pročistačem otpadnih voda, zbog kojeg bi nam svima mjesečni računi mogli narasti i do 120 kuna, vjerojatno nema boljeg odabira od napisane.

Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, prema propisima Europske unije, mora na nadogradnju, a iako bi prema ugovoru Grada i koncesionara, to morao financirati upravo koncesionar, radovi vrijedni 53,7 milijuna eura, “amenovala” je Gradska skupština, financirat će se iz blagajne metropole.

Pusti milijuni

Kako točno, odnosno hoće li se to moći nekako iz samog proračuna grada ili će teret preuzeti Zagrepčani, u konačnici će odlučiti Grad, čiji su čelnici na sjednici govorili uglavnom samo o uvjetima uzimanja kredita, dok je oporba već izračunala što će dogradnja pročistača značiti.

– Obvezu koju smo preuzeli svakako će platiti Zagrepčani jer oni pune proračun. A poskupe li računi, značit će to da će četveročlana obitelj godišnje za vodu izdvajati oko 1400 kuna više nego dosad – pojasnio je nestranački zastupnik Vladimir Ferdelji, dok je SDP-ov Zvane Brumnić istaknuo kako je koncesionar već dosad iz džepova Zagrepčana uzeo 2,2 milijarde kuna dobiti.

Referirao se Brumnić na posljednjih dvadesetak godina jer, podsjetimo, cijela je priča s pročistačem krenula 1998. godine, kad je tadašnja gradonačelnica, HDZ-ova Martina Matulović Dropulić s njemačkim investitorima, tvrtkama RWE i Wassertechnik, dogovorila izgradnju pročistača otpadnih voda za 180 milijuna eura. Dvije godine poslije projekt je naslijedio gradonačelnik Milan Bandić, u čije se vrijeme odobravaju dodatni radovi od još sto milijuna eura.

“Osjetljivi sliv”

Nijemci tada s Vodoprivredom Zagreb osnivaju tvrtku Zagrebačke otpadne vode (ZOV), koja i danas vodi pročistač, tada prvi u Hrvatskoj dan u koncesiju. E, sad, upravo taj koncesionar, bez obzira na količinu pročišćene vode, fiksno godišnje ubire 420 milijuna kuna, a do 2028. godine, kada će pročistač, sagrađen po javno-privatnom partnerstvu, za kunu biti predan Gradu, za njega će biti plaćeno oko deset milijardi kuna.

Vratimo se sad malo na sadašnjost, odnosno na dogradnju koja se sad mora obaviti, a koja zapravo podrazumijeva treći stupanj pročišćavanja. Najjednostavnije, prvi je stupanj mehanički, kad se od vode odvaja pijesak i ostale nečistoće, drugi je biološki, koji omogućuje da voda ne onečišćuje okoliš, dok je treći propisan jer voda u konačnici stigne do Dunava, koji je “sliv osjetljivog područja”.

– Već sad koncesionar ostvaruje profit od čak 46 posto godišnje, a prema izvješću Državne revizije, to je visina profita otprilike kao da se bave prodajom droge, a ne komunalnom djelatnošću – kazao je Tomislav Tomašević iz Zagreb je naš, kojem nije bilo jasno zašto, ako ih tako ugovor obvezuje, koncesionar sam nije platio dogradnju.