Čudna, kružna građevina nalik na kulu od cigle intrigira sve one koji šeću trasom bivše Samoborčekove pruge, a nalazi se na zelenoj površini omeđenoj Munjarskim putom, Selskom i Zagorskom ulicom te Parkom pravednika među narodima. Na ulazu je lokot i pristup je zabranjen, no mnogi prijeđu ogradu pa je "ukrašavaju" grafitima.
Malo tko zna da je riječ o prvom zagrebačkom vodocrpilištu koje je ovdje otvoreno 5. srpnja 1878. godine. Zagreb je tako svoj vodovod dobio samo pet godina nakon Beča i pet godina prije Münchena. U povodu tog značajnog događaja na Trgu bana Jelačića upriličena je velika fešta. Uz pjesmu, ples i štrcanje vode iz Manduševca, okupio se na Trgu velik broj ljudi, a prve čaše vode popili su tadašnji gradonačelnik Stanko Andrijević i ban Ivan Mažuranić.
Taj prvi zagrebački vodovod napajao se iz ovog zdenca promjera 5,6 metara. Voda se zatim cijevima prebacivala u vodospremu u Jurjevskoj ulici, na povišenom tlu u odnosu na naseljeno područje. Vodosprema u Jurjevskoj imala je kapacitet od 1,560.000 litara vode. Kapacitet izgrađenog vodovoda bio je 53,2 litre u sekundi, a dužina vodovodne mreže 3,9 km. Zagreb je u to vrijeme imao oko 30.000 stanovnika, a na vodoopskrbnu mrežu bilo je priključeno 11.150 ljudi.
Do tog trenutka glavni izvor vode u gradu bili su viktorija zdenci, odnosno popularni franceki te javni i privatni bunari. No unatoč tome što je tek krajem 19. stoljeća osigurana kvalitetna i organizirana opskrba, ona je planirana i stotinu godina prije.
Najstariji očuvani prijedlog rješenja centralnog gradskog vodovoda datira iz 1774. godine. Prema njemu, voda se trebala dopremati iz Kraljičina zdenca na Medvednici. No istraživanjima se pokazalo da to vrelo nema dovoljno vode da pokrije cijeli Zagreb, pa se na kraju odlučilo vodu crpiti iz rukavca Save, odakle i danas stiže kvalitetna zagrebačka voda.
Projekt za izgradnju vodovoda Zagrebu izradio je inženjer R. Melkus, a gradnja je trajala dvije godine. Prvi upravitelj zagrebačkog vodovoda bio je znameniti Milan Lenucci, po kojem se zove i Lenucijeva potkova. Po vodovodu je dobila ime i Vodovodna ulica u zapadnom dijelu grada, koja se nalazila u blizini vodovodnog postrojenja i spomenutog zdenca u Krapinskoj ulici.
Danas je na gradski vodovod priključeno 370.000 korisnika, mrežom dugom 3500 kilometara protječe 4500 litara vode, a oko 6000 ljudi u Zagrebu još uvijek nema vodu.
to je bilo u vrijeme dok je zg bio gospodski grad..onda je stigla stoka sa kozare i imamo to sto imamo danas