Lijepo li je Zagreb grad uređivati. Još je ljepše uređeno i naplatiti

Bandićeva medijska parking-bomba odjeknula je takvom silinom da se, izgleda, i nebo zatreslo i lijepe nam dane zamijenilo mrgodnim sivilom. A nije se jedino nebo smrknulo, već i oni koji su se navikli progurati autom negdje oko Paromlina i parkirati se dok u gradu ne obave što trebaju. Ili dok ne završi radno vrijeme.

Međutim, složit ćemo se da je prostor oko Paromlina, da ne spominjemo i samu zgradu, potrebno i malo urediti i ne vjerujemo da bi itko imao nešto protiv toga. I tako su gradski oci krenuli u uređenje cestica oko Paromlina. Ali naši su gradski oci (čitaj: Milan Bandić) pokazali i dozu poslovnosti.

Prostor je, naime, uređen s iscrtanim parkirnim mjestima na koja je postavljen parkirni automat koji broji vrijeme provedeno u drugoj zoni. Čuvaj se Danajaca i kad darove nose!

Uređenje površine kreditna je operacija čiji će trošak kroz parkiranje namiriti sami građani. I oni koji žive u toj gradskoj četvrti i oni drugi koji su tamo samo došli nešto obaviti. Temeljiti su Bandić i njegovi, svakoj temi prilaze kao u slučaju fontana, gotovo opsesivno-kompulzivno. Očito je da se čar i šarm ilegalnih parkinga može zaboraviti jer – slijedi uređenje posebne namjene.

Gotovo istodobno s Bandićevom najavom za Europu jedinstvenog slučaja holističke naplate parkiranja, doista su i počeli nicati automati za naplatu. Troška tu nema jer novac će se lako preusmjeriti, primjerice, iz ‘kapitalnog projekta’ postavljanja javnog sata u svaku gradsku četvrt. Sat je sat, pa mjerio on vrijeme ili parkiranje, sasvim nebitno.

Jedino tu ima mali problem, parking-automati preniski su da bi se na njih objesilo zastave. Kojih se nabavlja 30.000 komada za nekih pet milijuna kuna. Ili možda da zastave iskoriste na malo drugačiji način pa prekriju tu parking-sramotu koja će nas svakog dana podsjećati na nikakav postotak realizacije onih stvarno gradu nasušno potrebnih investicija poput onih za predškolske i školske ustanove, zdravstvo...