Bivša je Jugoslavija posebno nagrađivala uglavnom pojedince za koje je komunistička vlast smatrala da su se više od drugih istaknuli u borbama u Drugom svjetskom ratu, ali i u miru. Za to je služio orden narodnog heroja, drugo najviše vojno odlikovanje, koji je dodijeljen za 1322 borca i rukovodioca, dobila su ga i 22 stranca, zatim 27 vojnih jedinica i ustanova, osam gradova i četiri organizacije. Tito je bio trostruki narodni heroj. Komunisti su iz rata izašli kao pobjednici, dakako zahvaljujući velikoj prijevari i masovnim likvidacijama, pa su svoj pobjednički hod, iako nerijetko i krivotvoren, dokazivali i dodjeljivanjem ovoga ordena.
U Hrvatskoj i danas još imamo živuće neke od tih narodnih heroja, ali nemamo ni jednog heroja Domovinskoga rata! Komunistički narodni heroji nisu se borili za samostalnu Hrvatsku, a branitelji iz Domovinskoga rata jesu, iz njega su izišli kao pobjednici, a država se svejedno nije udostojala među njima, kao primjer svima, izdvojiti heroje te ih posebno počastiti. Umjesto toga, šakom i kapom dijelila su se druga državna odličja, spomenice, spomen-medalje, pa je nastala inflacija odlikovanja koja ih je gotovo sve obezvrijedila. I ne samo to. U današnjoj politici još uvijek ima spletkaroša, svakojakih savjetnika, koji su vedrili i oblačili još za Jugoslavije te kojima ni na kraj pameti nije bila samostalna Hrvatska. Štoviše, na sve načine borili su se protiv te ideje kao i protiv ljudi koji su iza nje stajali. Zbog te ideje mnogi su Hrvati morali iz Hrvatske, a neki su to platili i glavom. Spletkarili su oni i za vrijeme Domovinskoga rata i poslije njega, u isto vrijeme kad su se početkom rata iz iseljeništva vratili mnogi Hrvati kako bi pomogli u obrani svoje domovine od srbijanske agresije. Među onima koji su se vratili bio je i Ante Gotovina, jedan od simbola obrane, kojemu također nije dopušteno da bude heroj.
Umjesto toga, on s Ivanom Čermakom i Mladenom Markačem sjedi u Haagu na optuženičkoj klupi te čeka presudu prema optužnici koja kao da je pisana u Beogradu. Ni jedna zemlja u svijetu, posebno ne pobjednička, ne srami se i ne odriče se svojih ljudi i ne zataškava svoju prošlost, a posebno ne obranu od agresije. Suvremena Hrvatska nikada nije ratovala u drugim zemljama, ali su zato njezin teritorij stoljećima nagrizali susjedi. Gotovina je simbol onoga što obilježava hrvatskog branitelja: hrabrost, srčanost, beskompromisnost, ljubav prema domovini... Mnogi su pokušali ukaljati Gotovininu sliku u javnosti, već prema tome kako je kome trebalo, počevši od britanskih obavještajnih službi pa do domaćeg spletkaroškog miljea. Za glavnog haaškog suca u predmetu trojice generala Alfonsa Orija u svjetskim pravnim krugovima kažu da je stručan i pravedan. Hoće li tako biti i s presudom?
Ona će svakako obilježiti ovaj tjedan. Presuda bi mogla otkriti puno toga. Ne samo to jesu li naši generali proglašeni krivima ili pravednima, nego i što su suci iz podnesaka optužnice i obrana zaključili o svemu što se događalo tijekom Domovinskoga rata, posebice za Oluje koja je kruna pobjede i obrane. Koliko je rat nastao na obrani i želji naroda za samostalnom državom, a koliko, po njihovu mišljenju, na zločinačkom pothvatu kako tvrdi tužitelj? Presuda će otkriti i koliko su obrane bile uspješne, koliko je država napravila za obranu svoje časti u Haagu, a otkrit ćemo i kako narod reagira, koliko su promidžba, mediji te Mesićeva i Josipovićeva politika, kao i svih drugih koji su s Haagom šurovali, doprinijeli da presuda eventualno bude osuđujuća. Haag presudama ne piše povijest, ali one politički mogu označiti i novi smjer hrvatske države. Jer budu li naši generali proglašeni krivima, otvorit će se brojna pitanja o svemu što su od 2000. godine radili Mesić, Račan, Sanader, Kosor i drugi na slučaju Gotovina. Rasplest će se čuvane tajne, otkrit će se i ono što su mnogi mislili zataškati.
Sveto ime ANTE GOTOVINA!