Zdenko Antešić još je zamjenik ministra pomorstva, prometa i infrastrukture, a prošlo je već 15-ak dana od otkrića njegovih nemoralnih grijeha. Nije podnio ostavku, nije natjeran da je podnese, kao neki drugi zbog svojih nemoralnih grijeha. Poput Mirele Holy. Njezini su grijesi otkriveni danas, a već je sutra pisala ostavku. Nakon razgovora s premijerom. Iako je smatrala, kao i Antešić, da to što je učinila nije tako strašno, da se zbog toga ne daje ostavka. No, premijer Zoran Milanović mislio je drukčije.
Holy je morala otići. A otišla je zbog e-maila u kojem traži od šefa HŽ-a da zaštiti suprugu stranačkog kolege od šikaniranja jer je bila tajnica direktora HŽ-a za HDZ-ove vlade. Ne ide joj taj mail, naravno, na čast. Pogotovo kao članici stranci koja je postavila ljestvicu moralnosti vrlo visoko, kako je to sam premijer objašnjavao kad je Holy kupila svoje stvari iz Ministarstva zaštite okoliša. Premijer nije bio u Zagrebu kad je izbila afera Holy. Bio je na Hvaru, na imanju svog navodnog prijatelja Emila Tedeschija. Pa je s najsunčanijeg hrvatskog otoka donio tužnu odluku za Holy. Nije mu trebalo dugo o tome razmišljati. Nije tad poručio da se mora vratiti u Zagreb, provjeriti cijelu priču pa onda odlučiti. Kad je izbila afera Antešić, premijer također nije bio u Zagrebu.
Nije bio ni u Hrvatskoj, nije bio ni u Europi. Bio je na drugom kontinentu. A ponašao se kao da je otišao u neki drugi svijet. Pa se tako i u aferi Antešić ponašao, kao da je s drugog svijeta. Nije uime Antešića, kao što je u učinio uime Holy, odlučio da grješni Rabljanin podnese ostavku. Premijer je bio u SAD-u pa je izostanak svoje reakcije u Antešićevu slučaju pravdao time da mora tek po povratku u Zagreb provjeriti sve činjenice u vezi toga. Jest, bio je premijer puno dalje od Zagreba u slučaju Antešić nego u slučaju Holy, nekoliko tisuća kilometara dalje. Ali što danas znači ta prostorna udaljenost kad su uza svu dostupnu tehnologiju sve informacije dostupne ma gdje god se nalazili.
Odluke se donose danas neovisno o prostoru. Naravno, ako se to hoće. A premijeru se očito ne da. Vjerojatno u slučaju Antešića igra na kartu prolaznosti i da će se sve s vremenom zaboraviti. Prvo je Antešić rekao da će odluku o ostavci donijeti nakon razgovora s premijerom. Eto, nisu uspjeli razgovarati dok je Milanović bio u Americi jer su vjerojatno štedljivi, kakvi jesu, zaključili da je roaming prilično skup. Lako je bilo nazvati Holy s Hvara u Zagreb. Taj razgovor je bio unutar zemlje i vjerojatno unutar tarife. Znači besplatan.
Premijer je, pak, iz Amerike poručio da će vidjeti što će s Antešićem biti kad se vrati. Ali prema svemu sudeći, to je rekao onako – “ko fol”. Jer, vratio se premijer, a Antešić i dalje stoluje u Kockici i svaki dan ima novu teoriju tko mu je smjestio afere. Tko ga je drukao da otiđe na jedan dan u saborsku mirovinu kad se već znalo da će se one, kad SDP dođe na vlast, ukinuti? Tko ga je drukao da je teti kao gradonačelnik Raba plaćao iz gradskog proračuna smještaj u domu za starije osobe? Tko ga je drukao da ima imovinu vrijednu 30 milijuna kuna? A onda će se uhvatiti za glavu i sjetiti da je on ispunio imovinsku karticu i sam upisao tu svu silnu imovinu, da je on svojom rukom potpisao zahtjev za jednodnevnom mirovinom i da je on teti odobrio plaćanje doma. I neće mu biti više važno tko ga je drukao. Nego tko ga je tako drukanog štitio.
