Nešto se čudno dogodilo inače vrlo simpatičnom ministru Fredu Matiću, čovjeku koji je status najsjajnije političke zvijezde Kukuriku zviježđa osvojio hrabrom i beskompromisnom najavom objave registra hrvatskih branitelja. Taj isti ministar Matić odjednom nam je, ničim izazvan, pokazao svoje drugo, nedemokratsko lice. Đon-obraz, narodski rečeno. Novi ministar branitelja smijenio je legitimo izabrane predstavnike države i braniteljskih udruga u Upravnom odboru Braniteljskog fonda te postavio ljude po svojem ukusu. Namjerno je zaboravio zakon koji predviđa da se četiri od sedam članova odbora imenuje temeljem dogovora 30-ak braniteljskih udruga, a ne njegovim ili Vladinim dekretom. Medijima je ponudio nonšalantno obrazloženje kako mu se nije dalo čekati da se brojne braniteljske udruge dogovore.
Čuči li to u simpatičnom Fredu diktator Matić? Potpuno nebitno. Upravo kao što je bila besmislena, nepotrebna i antipatična cijela akcija žurnog smjenjivanja mimo procedure. Ako simpatični Fred ne razumije čak ni to da se demokracija temelji na poštovanju pravila igre, onda je potpuno jasno da neće činiti više, bolje, inteligentnije, korisnije... nego što su to činile sve dosadašnje vlasti.
A nama trebaju čuda. Mi više ne smijemo padati na gradivu iz 6. ili 7. razreda osnovne škole, mi više nemamo vremena za bezvezne poteze bezveznih ministara. Braniteljski fond je za to fantastičan primjer!
Hrvatska je, podsjetimo, prema braniteljima bila široke ruke te im je dala veličanstveno bogatstvo; po sedam posto dionica Ine i HT-a. Branitelji su dosta brzo, možda čak i lakomisleno, u režiji Ive Sanadera i Jadranke Kosor, prodali dionice Ine te su im preostale dionice HT-a. U trenutku kad je dionica HT-a na burzi vrijedila 330 kuna (jučer je pala na 218) njihov fond menadžer Josip Glavaš izišao je pred predstavnike branitelja, poručio im kako ne upravlja emocijama nego dionicama te im objasnio da bi trebali prodati dio dionica HT-a jer jednostavno ne smiju držati sva jaja u istoj košari. Branitelji nisu poslušali Glavaša iako su pričicu o jajima i košari mogli pročitati u svakoj investitorskoj početnici. Zadnji dostupni izvještaj o strukturi imovine Braniteljskog fonda od 30. lipnja stoga otkriva katastrofalno lošu disperziju ulaganja: 92,29 posto dionica fonda predstavlja jedna jedina dionica, dionica padajućeg HT-a. Čak 85 posto imovine fonda čine isključivo ulaganja u dionice. Braniteljski fond drži karikaturalno male iznose u desetak drugih ne baš uspješnih dionica te se nešto više “izložio” tek u depozitima. Fond je doslovno zarobljenik HT-a. To je defenzivna dionica čija se trenutačna cijena može opravdati fundamentalnim pokazateljima, ali je isto tako jasno da je potpuno nemušto očekivati značajniji rast njezine cijene.
Ukratko, zbog pada cijene HT-a te prodaje udjela, Braniteljski fond polako ali sigurno gubi i snagu i smisao. Samo u prvom lanjskom polugodištu u njemu se istopilo 350 milijuna kuna, udjele je zadržalo 40-ak posto početnih vlasnika. Fondu treba ministar vizionar koji će, potpomognut timom eksperata, brzo sugerirati najkvalitetnija rješenja. Ne treba mu ministar koji će obaviti brza, politikantska, nedemokratska, čak pomalo nasilnička smjenjivanja.
O.K., ministar Fred zna se zaletiti. Tako je, primjerice, simpatično poveo prijatelje branitelje da čiste snijeg u zametenom Žumberku, ali je zaboravio mehanizaciju. Možda Fred Lopata Matić sebe doživljava kao časnog čovjeka renesansnog duha predindustrijske ere, ali bi u akcijama trebao dogurati bar do razine prosvijećenog apsolutizma. Kad mu već nije stalo do demokracije.
Lako se, poput Freda Matića, proslaviti začudnim zahtjevom za smanjivanje vlastite invalidnosti te posljedičnim snižavanjem vlastite mirovine, ali, pobogu, treba i opravdati novu ministarsku plaću. Ona je puno viša od “smanjene” mirovine.
Daj nekome vlast u ruke da vidiš kakav je.