EKRAN: Iako vam se u
proteklih godinu i nešto dana događalo više
lijepih nego ružnih stvari s filmom "Duga mračna noć" zašto
ste sad odlučili konačno progovoriti?
VRDOLJAK: U mojoj kući kažu da nitko od mene ne može doći do riječi.
EKRAN: Mislim na medije.
Kolege se ozbiljno žale da već dugo nitko nije dobio intervju, a odbili
ste navodno i nekoliko sudjelovanja u televizijskim emisijama?
VRDOLJAK: Bio sam gost Gorana Milića. To je ugledno i meni dosta.
EKRAN: Zašto
ste odbili Ladišića, Stankovića, Hloverku,
Rogošića...?
VRDOLJAK: Većina tih emisija ima svoj stalni sastav, što bi
rekao Viskonti "zatvoreni obiteljski krug" i što ću ja tamo?
EKRAN: Kaže Stanković da
ste mu rekli da vi niste mazohist?
VRDOLJAK: Pa, stvarno nisam.
EKRAN: Jeste li možda
ogorčeni na medije jer nisu uvijek blagonaklono pratili vaše
uspjehe?
VRDOLJAK: Ne, doista ne, ali jednostavno još nisam obolio od
potrebe da svaki dan budem u medijima. Neki se ljudi utrkuju sa crnim
kronikama pa umjesto u stroj za pranje, oni svoje prljavo rublje
prostiru pred prag, pod noge, kližu se po svojim intimnostima kao po
bačenim korama od banane. Tako se polako gubi stid. Uzmite samo, naoko,
najbezazlenije naslove: "Nismo više u vezi". Pa koga
još zanima jesam li još u vezi? Nedostaje samo da
još priopće i broj mobitela zainteresiranima za novu vezu.
EKRAN: Živim u vremenu
kad više nema tajni... Reality program nije samo na TV-u.
VRDOLJAK: Pa to me najviše smeta, što nema tajni.
Kao zarez sve se zna. Zna se drek. Pitajte ih kako glasi prosto pravilo
trojno ili Pitagorin poučak pa ćete vidjeti da se zapravo ne zna
ništa. Osim tračeva.
EKRAN: Jeste li ipak
ogorčeni na medije?
VRDOLJAK: Meni ne smetaju. Znate, to je kao i šport u mojim
godinama: gledam, ali ne sudjelujem.
EKRAN: Ni kad su u
pitanju pojedini filmski kritičari koji vas otvoreno mrze?
VRDOLJAK: Sad je to njihov problem jer na kraju se broji i ovce i
novce. Znate, kritika ide u prostor ukusa. Kritika je osobno viđenje, a
s njim se ne polemizira pa čak ni onda kad je očito da su neki napisi
izvan estetskih kriterija, kada se radi o osobnim animozitetima, da ne
kažem o mržnji. Poslije svega većina kritičara pisala je vrlo pozitivno
o mom filmu. Filmovi ostaju. Ostaje činjenica da je "Duga mračna noć"
igrala u Zagrebu sedam mjeseci, uključujući i one tople ljetne mjesece
kad se slabo ide u kino.
EKRAN: Kažu da ste bili
privilegirani u kinu?
VRDOLJAK: Svaki je dobar film privilegiran jer njega ljudi gledaju.
CineStar je, koliko ja znam, privatno kino koji živi od prodaje
ulaznica, a njegov vlasnik, gospodin Krstulović nije mi ni rod ni
pomozbog, a nije ni budala.
EKRAN: Kako je bilo izvan
Zagreba?
VRDOLJAK: U Splitu je igrao sedam tjedana i skinut je kod skoro
rasprodane dvorane. Rekli su mi zbog Velikog tjedna. U Puli je na
festivalu rasprodao Arenu: bilo je otprilike 7000 ljudi što
mnogi naši filmovi ne skupe u cijeloj domaćoj distribuciji.
EKRAN: Prigovaralo se
nagradama u Puli?
VRDOLJAK: Tko? Tri ista lica. Dobili smo šest ili sedam
Zlatnih arena, a žirijem je predsjedao prvi put u povijesti Festivala
dvostruki oskarovac Branko Lustig. Ali smo dobili premoćno i nagradu
publike Zlatna vrata Pule po čemu sam jedini koji je dobio nagradu u
Puli četiri puta.
EKRAN: Moglo bi se reći
da je to populistički film što stručna mišljenja
ne mora obvezivati.
VRDOLJAK: Komisija Društva hrvatskih filmskih djelatnika,
sastavljena od svih profesija (od kaskadera i scenografa, do glumaca i
redatelja) izabrala je moj film kao najbolji film da predstavlja
hrvatsku kinematografiju u konkurenciji za Oscara. Pa i sam sam dobio
Nagradu hrvatskoga glumišta što je također
nagrada struke. Goran Višnjić dobio je nagradu "Vladimir
Nazor", a film su proglasili najboljim i čitatelji vašeg
Večernjaka...
EKRAN: Kako to da niste
išli na strane festivale?
VRDOLJAK: Pokušali smo u konkurenciji za Zlatni globus.
Ušli smo među osam od 96. To je kao na Olimpijskim igrama da
uđete u finale, ali nažalost medalje dijele samo trojici. Troje
nominiraju. Bili smo pozvani na nekoliko festivala, ali festivali su
skupi, a, ruku na srce, ništa ne donose, osim ona dva, tri
velika. Mi još nismo zatvorili financijsku konstrukciju, a
ako se film proda, otići ćemo i mi na koji festival, da se,
što bi rekao Papić "Čuje i naš glas" i zadovolji
naša taština. Lijepo je ići na festivale i
skijanje, ali to je skupo.
EKRAN: Zaintrigirali ste
javnost svojim novim projektom, filmom o Titu. Što vas je
tome privuklo?
VRDOLJAK: Na sprovodu u Beogradu bilo je preko stotinu suverena,
predsjednika vlada... Predsjednik SAD-a, Carter nije mogao doći, ali je
poslao svoju 80-godišnju majku. Moja dokumentarna serija
počinje s tim sprovodom i mislim da je za svakoga intrigantno pitanje:
koga je to cijeli svijet toga dana ispratio u "Kuću cvijeća". Tko je
upravljao našim životima nekoliko desetljeća? Tko je bio
obožavan, ali i meta mnogih pokušaja atentata? Kao član
Međunarodnog olimpijskog odbora bio sam u viziti južnoafričkom gradu
Capetownu, kandidatu za domaćina Olimpijskih igara. Sa mnom je bio i
sada već okrunjeni knez Monaca princ Albert. Jednog dana dobili smo
poziv predsjednika Mandele da dođemo na ručak u glavni grad Pretoriju.
Poslao je po nas avion i doista je bio sjajan domaćin: fin, veoma
obrazovan, čovjek fascinantne biografije, veoma uglađenih manira
i zadivljen Titom! Nadam se da će biti jedan od ljudi koji će
govoriti o Titu onako kako su ga vidjeli ugroženi narodi, oni kojima je
on bio nada slobode i nacionalne samostalnosti. Nema više
Krleže, no ostali su njegovi zapisi o Brozu, kako je Bela zvala Tita.
Ali ostalo je i Titovo pismo s kraja rata, naslovljeno "svim komitetima
Partije i komesarima vojnih jedinica", kratko, jasno i
strašno: "Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička
partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta
prilika trajati će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i
ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će
se prilika izgubiti zauvijek". Pa je tako nastao Bleiburg, a poslije i
Goli otok, ali je tako ostala i Istra u Hrvatskoj. Moja želja je da se
skupe svjedočanstva. Ima još živih ljudi, svjedoka njegova
života i djela. Svima ćemo dati priliku da govore pro i kontra. Svaki
ima svoju istinu, ali i povijest ima svoju i tu jedinu
pokušat ćemo otkriti prije nego na sve padne prah zaborava.
Jer ovdje se brzo zaboravlja, a još brže
izmišlja. Doista imam želju spriječiti i zaborav i
izmišljanja.
EKRAN: Tko vam je
producent i tko su vam najbliži suradnici?
VRDOLJAK: Koproducent Mediteran filmu trebala bi biti Hrvatska
televizija. Imamo obostrano dobro iskustvo sa serijom "Duga mračna
noć", a logično je da da se takav posao nađe u njihovom programu. S
njihove strane dobili smo suradnika Obrada Kosovca, čovjeka fascinantne
memorije filmske i televizijske slike, čovjeka vrlo ozbiljnog
povijesnog znanja. Razgovarao sam, također, sa akademikom
Duškom Bilandžićem i dr. Josipom Jurčevićem. Oba su dala
suglasnost. Duga je lista zanimljivih svjedoka, a ne bih o imenima dok
s ljudima ne porazgovaram i dok ne pristanu. Jedno ime mogu objaviti:
Goran Višnjić bit će pripovjedač, što bi se
"novohrvatski" reklo narator.
EKRAN: Pa kad već
spominjete Gorana Višnjića imam pripremljena neka pitanja...
VRDOLJAK: Što trebate? Njegovu adresu?
EKRAN: To imam, iako
baš ne odgovara uvijek na pozive. Ali imam i pitanja za vas.
Naprimjer, očekujete li skoro dolazak svoga zeta i najavljeno snimanje
nekog nastavka "Hitne službe" u Hrvatskoj za koji ovdje vlada veliko
zanimanje? Je li to uopće realno?
VRDOLJAK: Pa, ako je Goran to izjavio, vjerujte da je o tome najprije
vrlo ozbiljno razgovarao sa svojim producentima i o tome javno
progovorio tek kad je sve do detalja usuglašeno. Ja detalje
ne znam, stvarno ne znam. Znam samo kolika je njegova ljubav za ovu
stranu njegova života, koliko nastoji svakom prilikom govoriti o
Hrvatskoj velikom respektabilnom američkom, milijunskom
gledalištu. On u seriji ("Hitna služba") glumi Hrvata. Već
sama činjenica da glumi ugledno i čestito, obrazovano čeljade, doktora,
stvara sliku o nama gdje baš i nismo elementarna naobrazba.
Njegov dolazak u Dubrovnik s NBC ekipom spada među "velika čuda o maloj
zemlji". Amerikanci vjeruju svojoj televiziji pa je zato izlet NBC-ja u
Dubrovnik i dolazak "Hitne" (ja mislim u Šibenik, ili Hvar,
svejedno), ogromna propaganda Hrvatske u koju mi ulažemo samo golu
činjenicu da je Goran naš, odavde. I to je sve o Goranu
što vam ja mogu govoriti.
EKRAN: Za kraj možete li
nam otkriti koji je vaš sljedeći korak u igranom filmu ili
seriji jer se čini da je ovo s "dokumentarcem o Brozu" samo mali
iskorak? Ima li, možda, "Duga mračna noć" svoj nastavak?
VRDOLJAK: U ovom poslu može se trajati ako Bog da zdravlja. Ja nikako
ne bih odavde otišao dužan, a dužan sam film o Domovinskom
ratu. Što mislite zašto "Duga mračna noć"
završava povratkom Ive Kolara iz zatvora kući i
zašto ga tamo čeka njegov sin? Zato da bismo mogli napraviti
film o sudbini Luke Kolara, Ivina sina.
Nisam očekivao da će Goran dobiti ulogu Jamesa Bonda
Ozbiljna kandidatura Gorana Višnjića za ulogu Jamesa Bonda nije bila samo veliko iščekivanje za njega nego i za cijelu obitelj. Nije mi bilo žao što nije dobio ulogu kaže Vrdoljak jer objektivno nisam očekivao da će gordi Albion pristati da njegova nacionalnog junaka ne igra njihov glumac, nego tamo neki... Ali taj neki u svakom slučaju ušao je u najuži izbor za naslovnu ulogu jednog veoma skupog, popularnog i glamuroznog filma. Da je pozvan da tamo glumi nekog neobrijana, neumivena čovjeka iz istočnog polusvijeta kojeg će James Bond sprašiti u kanalizaciju to bi govorilo o ugledu koji Goran Višnji ima u svijetu svjetskoga filma. Ovakav ulazak u najuži izbor bio je, pored svega, lukav potez i producenta "007" i Goranove agentice. Uzajamno su se počastili, uzajamno dodali poene popularnosti koju takav posao stalno traži i obogaćuje. Bio je to jako dobar korak Goranove karijere u svjetskom filmu.
