Poznato je da, što je društvo siromašnije, to više cvjetaju i igre na sreću. Mnogi uz malo novca i nimalo rada pokušavaju doći do bogatstva. A kad se u novinama pojavi vijest kako je netko na kladionici ostvario velik dobitak, onda mnogi pohite ispuniti listić, s nadom kako će upravo oni biti na sljedećoj novinskoj naslovnici o milijunskom dobitku.
U gotovo svim kafićima na TV prijamniku stalno je uključen teletekst s najsvježijim rezultatima, kao, uostalom, i u mnogim domovima. Ta pošast klađenja nije zaobišla niti djecu. Kladionice su u blizini škola, nema ih još samo u dvorištu dječjih vrtića. Umjesto kupnje sendviča djeca na odmoru uplaćuju listiće, i za to nitko ne odgovara.
Iako je u svakoj kladionici na vidljivom mjestu naznačeno kako je zabranjeno klađenje mlađima od osamnaest godina, o tome ni maloljetnici, ni njihovi roditelji, kao niti vlasnici kladionica, ne vode previše brige, nego djeci dopuštaju klađenje, a to im, nažalost, dopušta i apsurdni zakon o igrama na sreću, koji bi se uskoro trebao mijenjati.
"Pristup kasinu i klubovima za igre na sreću na automatima i kladionicama dopušten je samo punoljetnim osobama koje su dokazale svoj identitet, stoji u tome apsurdnom zakonu o igrama na sreću. Je li vas itko tražio osobnu kad uđete? Međutim, time ni na koji način za maloljetne osobe koje se zateknu u kladionici, njihove roditelje, ili vlasnike kladionica, nije propisana nikakva kazna?!
Smiješno je postojanje zakona koji ne propisuje kaznu za prekršitelje, koja mu je uopće svrha? Kaže se kako su igre na sreću "porez na budale". Jedina sankcija vlasnicima kladionica mogla bi biti kada bi i ljubitelji (čitaj: ovisnici) klađenja to shvatili.
