Gotovo su svi poznati austrijski političari bili dugi niz godina pobornici vojne obveze. Zatim su neki bili za profesionalnu vojsku. Neki su čak postali pristaše NATO-a. Neki drugi pak, koji su nakratko bili za profesionalce, sada su se opet vratili općoj vojnoj obvezi. Zajedničko im je da iz populističkih (ili stranačkih) razloga ne znaju žele li jedno ili drugo.
U nedjelju 20. siječnja održava se referendum na kojem bi se Austrijanci trebali izjasniti hoće li zadržati vojnu obvezu ili će se odlučiti za model profesionalne vojske.
Već na samom početku rasprave pokazalo se da dvije najjače stranke, narodnjaci (ÖVP) i socijalisti (SPÖ), o budućnosti vojske imaju sasvim oprečna mišljenja. Narodnjaci skupljaju političke bodove zalažući se za ostanak opće vojne obveze i u tome imaju uspjeha.
Stanovništvo po tradiciji nije sklono promjenama. S druge strane, socijalisti sada odjednom nastupaju kao pobornici profesionalne vojske. Ako referendum propadne i Austrijanci se u većini izjasne za nastavak opće vojne obveze, bio bi to najvjerojatnije i kraj karijere socijalističkog ministra obrane Darabosa.
Još 2010. godine ministar obrane Norbert Darabos izjavljivao je da je vojna obveza u Austriji “nedodirljiva”. Danas je taj isti ministar gorljivi borac za profesionalnu vojsku pa se postavlja pitanje odakle odjednom tako drastična promjena mišljenja? Mediji podsjećaju da je ministar Darabos samo poslušni vojnik partije.
Prema posljednjem ispitivanju javnog mnijenja, za profesionalce je bilo samo 41 posto ispitanika, dok je za ostanak opće vojne obveze bilo čak 52 posto glasača.
U tijeku kampanje za referendum pokazalo se da socijalisti imaju velikih teškoća s mobilizacijom vlastitog biračkog tijela. Pristaše zadržavanja opće vojne obveze imaju ipak veću podršku u javnosti, argument im je, ostanimo pri starom, dobro iskušanom modelu, koji je i jeftiniji.
Socijalisti su, kao pobornici novog modela, naišli na lokalnoj razini na zapreke. Čak i oni šefovi pokrajinskih vlada koji dolaze iz Socijaldemokratske stranke (SPÖ) opiru se stvaranju profesionalne vojske. Pri tome im je argument o navodnoj dodatnoj milijardi eura za profesionalce, koju bi morala izdvojiti bečka vlada, prilično neuvjerljiv.
Austrija se u današnjoj općoj krizi eurozone veoma uspješno nosi s gospodarskim problemima, a nezaposlenost je, u usporedbi s drugim zemljama, razmjerno niska. Međutim, pripreme za referendum i javna diskusija pokazale su da dvije najjače stranke, narodnjaci (ÖVP) i socijalisti, manje gledaju na troškove, a zapravo ih samo zanima koja će stranka imati presudan utjecaj na vojsku i čiji će model pobijediti. Sve ostalo im je manje važno.
Tako će, prema svemu sudeći, profesionalna vojska izgubiti bitku.
S druge strane postavlja se pitanje što će biti s europsko-američkom sigurnosnom suradnjom čija je okosnica ipak NATO? Također, ostaje otvoreno pitanje može li u vremenu Al-Qa’ide, rastućeg islamističkog terorizma, jedna od najbogatijih zemalja Europske unije ostati po strani zajedničkih obrambenih napora?
I napokon, hoće li austrijska vojska u budućnosti biti tek “stranačka” vojska domaćih, najčešće lokalnih političara?
Bravo Austija. "Profesionalne anglo vojske" pune su kriminalaca, kurvi, pedera i lezbijki. Kanada na plakatima otvoreno poziva lezbijke na sluzbu! No ima tu i dobrih strana - umanjuje se borbena moc genicidne anglo-saksofonije!