Ma, k vragu, pa ipak je Split nekakav grad kulture – rekao je sam sebi prije dvije i pol godine violist Ivan Hut i odlučio tu tvrdnju na rubu psovke s nekoliko prijatelja i dokazati. Tako je u proljeće 2010. godine u Splitu osnovana Udruga MAG (Mladih akademskih glazbenika). Uvjereni (s pravom!) da o njima ovisi hoće li Split i ubuduće biti grad prepoznatljiv po kulturi koja njima naočigled odlazi k vragu, udružili su talente, znanje i entuzijazam i već potkraj ožujka 2010. u katedrali svetog Dujma održali prvi koncert. Bilo je ih je dovoljno za komorni orkestar, uz koji su nastupile sopranistica Antonija Teskera i altistica Sonja Runje. Obilježili su i kraj korizme, ali i 300. godišnjicu rođenja Giovannija Battiste Pergolesija, izvedbom oratorija “Stabat mater” tog velikog skladatelja. Srećom, svijetli trag događaja ostao je i zapisan. Sve ih je u Slobodnoj Dalmaciji nahvalila Nila Kuzmanić Svete, istaknuvši osobito violončelisticu Sunčanu Hut i violinisticu Antoinette Besak kao značajna pojačanja Orkestra splitskog HNK, pri čemu je osobito važno što su se obje u Split vratile nakon školovanja i usavršavanja kod znamenitih umjetnika i pedagoga u velikim europskim kulturnim središtima. To vrijedi uglavnom za sve članove Udruge MAG jer dobar se glazbenik ne postaje stjecanjem diplome kod kuće nego i obveznim skupljanjem dragocjenog sviračkog iskustva.
Gudačke Goldberg varijacije
MAG-ovci su u Splitu posijali već svu silu takvih tragova, a upravo je u tijeku i njihov treći festival komorne glazbe koji završava u subotu, 8. rujna, vrlo zanimljivim koncertom. U Muzeju grada Splita svirat će se noneti, skladbe pisane za deveteročlane gudačko-puhačke sastave njemačko-francuskog romantičara Louisa Spohra i velikog češkog skladatelja prve polovice 20. stoljeća Bohuslava Martinůa. Takvi su programi rijetkost i na festivalima poput Rachlinova. Još su jednu dragocjenost u četvrtak mladi glazbenici iznijeli pred svoje sugrađane u svetom Duji. Violinistica Petra Hrnjak Skroza, violist Ivan Hut i violončelistica Sunčana Hut (da, riječ je o glazbeničkom i bračnom paru) svirali su Bachove Goldberg varijacije. Ta anđeoski ljupka sarabanda koja je pod Bachovim perom procvala u trideset čudesnih oblika poput mraza na staklu jedan je od najvećih i najljepših spomenika ljudskog duha, oplemenjene kreativnosti i sposobnosti da se na tonovima uzdignemo iznad vlastite pokvarljivosti i prolaznosti.
Jedni u toj ljepoti čuju i darove Duha Svetog – Tvorca. Drugi, pak, svu zaslugu pripisuju smrtnom ljudskom biću i njegovoj veličanstvenoj sposobnosti da svojim djelima obasja prostore i vrijeme u kojima ga više nema. U svakom slučaju, toj igri zvuka, kao i prstima koji je iz mrtvog zapisa oživljavaju, i jedni i drugi mogu se jedni uz druge diviti bez straha da će itko biti na gubitku. Bezvremensku skladbu za tipke splitski je trio, kao i sada, već svirao 2009. godine u transkripciji ruskog violinista Dmitrija Sitkoveckog, koju smo prvi put u Hrvatskoj, koliko je meni poznato, čuli 2007., upravo na jednom od onih divnih Rachlinovih koncerata Dubrovniku na dar kod Jezuita.
Umišljeni dubrovački soj
Rachlin je, eto, objavio da više u Dubrovniku ne može održavati svoj festival. Soj Dubrovčana koji je umislio da se rađa s veličinom i karakterom svojih zidina zapravo je dugo i trpio tog balavca koji u Kneževu dvoru svakog kasnog ljeta samo smeta Dubrovačkom simfonijskom orkestru koji eto, baš kao i Rachlin, uskoro također nastupa u bečkom Musikvereinu. Doduše, u poslijepodnevnom terminu za penzionere s dirigentom i solistima koji su daleko od prve, Rachlinove lige. Ali, komu je to važno u zemlji u kojoj galopirajuća duhovna recesija i kulturna regresija ostavljaju mnogo teže obnovljivu pustoš nego ekonomska kriza. Gradonačelnik onog spomenutog soja zbog Rachlinova se odlaska u svakom slučaju nije zabrinuo. Što se takvih tiče, mogu se iz Dubrovnika pokupiti i Igre, kruzeri će svejednako uplovljavati, a bjelosvjetska se pijana balavčad svake noći valjati po Stradunu. Veliki je mrak, ali ne i potpun. Ima još svijeća poput ove Bachove koju su u svetom Duji za duše i duh svih nas užgali mladi Splićani.
