Svemirska putovanja, izvanzemaljske civilizacije, vremenski paradoksi, roboti, distopijska društva… svijet znanstvene fantastike je bogat, raznolik i maštovit, a mnogi ljubitelji žanra pritom daju prednost upravo kraćoj formi, tj. pričama. Znanstvena fantastika je “žanr ideja”, a u ograničenom prostoru koji nudi priča daleko je izazovnije razraditi ideje i uvjerljivo prikazati druge svjetove nego što je to slučaj s romanom, gdje pisac može raspiriti svoju maštu na stotinama stranica. U želji da napravimo mali podsjetnik na bogatu žanrovsku baštinu, izdvojili smo 20 priča svjetskih autora prevedenih kod nas, za koje vjerujemo da su vrijedne pozornosti ljubitelja SF žanra i onih koji će to tek postati.
Murray Leinster – Logičar Joe (A Logic named Joe, 1946.) – Sirius 46
U vrijeme kada je računalna tehnologija bila na samim počecima, pojavila se priča o nekom budućem svijetu u kojem ljudi svakodnevno koriste umrežena računala te imaju brz pristup informacijama i multimedijskom sadržaju. Zvuči kao internet, zar ne? Trebalo je proći otprilike pola stoljeća prije nego što su ideje iz proročanske Leinsterove priče postale stvarnost.
Cordwainer Smith – Skeneri žive uzalud (Scanners Live in Vain, 1950.) – Sirius 125, Futura 117
Jedna od najznačajnijih SF priča svoga vremena detaljno opisuje daleku budućnost u kojoj međuzvjezdanim letovima upravljaju “skeneri”, posebna vrsta ljudi obučena za prevladavanje specifičnih psiholoških barijera koje se događaju za vrijeme svemirskih putovanja. Skeneri imaju velik ugled, ali njihov život je težak, usamljen i poprilično nesretan. Zaplet nastane kada se pojavi mogućnost da više neće biti potrebni društvu, što glavne protagoniste potakne na neočekivane poteze.
Ray Bradbury – Savana (The Veldt, 1950.) – Sirius 70
Ideja kako tehnologija može postati izvor otuđenja i generacijskog jaza nije nastala u novije vrijeme. Još sredinom prošloga stoljeća ugledni pisac Ray Bradbury objavio je uznemirujuću priču o dvoje djece ovisne o virtualnoj stvarnosti, što na kraju rezultira tragičnim posljedicama za njihove roditelje.
Michael Moorcock – Gle čovjeka (Behold the Man, 1966.) – Monolith 3
Glavni junak Moorcockova kontroverznog djela putuje u vrijeme Isusa Krista, u kojemu otkriva malo drugačiju situaciju od one opisane u Novome zavjetu. Slijedi šokantan obrat, koji naravno nećemo otkriti, ali možemo samo reći da bi ga mnogi sasvim sigurno okarakterizirali kao – blasfemiju.
Harlan Ellison – “Pokaj se Harlekine”, reče Tik-tak čovjek (“Repent Harlequin”, said The Ticktockman, 1965.) - Sirius 121/122
Iza neobičnog naslova krije se još neobičnija priča. Međutim, u slučaju dežurnog žanrovskog ekscentrika Harlana Ellisona to je nešto što se i očekuje. Svojevrsna parodija distopijskih motiva govori o društvu u kojem je vrijeme strogo regulirano i bilo kakvo kašnjenje smatra se zločinom. Svatko tko ne napravi nešto u roku, život mu se “skraćuje” za onoliko minuta koliko iznosi njegovo kašnjenje, a krajnja je kazna “isključivanje”. Priča se posebno pamti po svojoj nekronološkoj strukturi i stilskom eksperimentiranju, a legenda kaže da ju je Ellison napisao u samo šest sati.
Arthur C. Clarke – Zvijezda (The Star, 1955.) – Sirius 5
Nestale svemirske civilizacije česta su preokupacija pisaca SF-a, a upravo je legendarni Arthur C. Clarke napisao jednu od najpoznatijih priča na tu temu ubacivši u nju i brojne religijske konotacije, što je u ono vrijeme bila poprilična novost. Ekspedicija sa Zemlje istražuje planet uništen eksplozijom supernove te pronalazi ostatke napredne izvanzemaljske civilizacije koja nije uspjela izbjeći sudbini. Ironičnim obratom ispostavlja se da je uništenje njihove zvijezde obilježilo važan trenutak u ljudskoj povijesti.
Daniel Keyes – Cvijeće za Algernona (Flowers for Algernon, 1959.) – Futura 38
Charlie je čovjek s niskim IQ-om koji se podvrgne eksperimentalnom postupku povećanja inteligencije. U početku sve ide po planu i glavni junak postupno se pretvara u osobu vrlo visoke inteligencije i intelekta, ali usporedni pokus s mišem sugerira da sve to neće dugo trajati... Dirljiva priča napisana u obliku dnevnika kasnije je pretočena i u roman, a zaživjela je i u nekoliko filmskih izdanja, radiodrama te kazališnih predstava.
Roger Zelazny – Za dah koji čekam (For a Breath I Tarry, 1966.) – Futura 19
U dalekoj postapokaliptičnoj budućnosti više ne postoje ljudi, ali iza njih su ostali inteligentni strojevi koji su sada jedini vladari svijeta. Međutim, ovdje nije riječ o nekoj zlogukoj viziji u maniri Terminatora, već roboti pokušavaju shvatiti prirodu svojih davno izumrlih tvoraca i po mogućnosti ih ponovno – oživjeti.
Norman Spinrad – Anđeli karcinoma (Carcinoma Angels, 1967.) – Futura 94
Spinradova priča jedna je od poznatijih iz tzv. novog vala, prevratničkog razdoblja u SF-u, kada je skupina pisaca počela eksperimentirati sa stilom i temama odbacujući dotadašnje ustaljene obrasce žanra. “Anđeli karcinoma” obiluju uistinu pomaknutim idejama, a u crnohumornom tonu govore o čovjeku koji “ulazi” u vlastito tijelo kako bi se izliječio od raka. Bitku s bolešću dobiva, ali ne očekujte sretan kraj. Priča je inače prvi put objavljena u povijesnoj antologiji “Opasne vizije”, koja je najavila nove trendove u žanru, a uredio ju je Harlan Ellison.
Robert Silverberg – Putnici (Passengers, 1968.) – Sirius 146/147
Zamislite svijet u kojem vaše tijelo svakog trenutka može zaposjesti nezemaljsko biće i s njime nekoliko dana činiti štogod ga volja! Upravo je to okosnica poznate Silverbergove priče koja prikazuje svijet u kojem su nepoznati “tjelokradice” izmijenili društvene odnose i zavili ljude u letargiju jer nitko nikad ne zna kada ponovno “neće biti svoj”.
Isaac Asimov – Dvjestogodišnjak (The Bicentennial Man, 1976.) – Sirius 128
Poznato je da se Asimov proslavio svojim pričama o robotima, a “Dvjestogodišnjak” svakako spada među najbolje u njegovu bogatom opusu. Glavni je junak priče, naravno, robot, ali ne bilo kakav. On, naime, želi postati – čovjekom, a kako bi mu to uspjelo, morat će proći kroz dugu bitku s tehnološkim, ali i društveno-pravnim preprekama. Dvjestogodišnjak je dobio i svoju filmsku ekranizaciju koja je uglavnom ocijenjena sladunjavom.
Ursula LeGuin – Oni što napuštaju Omelas (The Ones who walk away from Omelas, 1973.) – Sirius 79
Stanovnici grada Omelasa žive u pravoj utopiji... svi osim jednog koji mora patiti, što je uvjet za ugodan i sretan život ostalih. Građani su svjesni toga, ali većina ih živi pomireno s tom činjenicom. Međutim, neki od njih ne mogu podnijeti istinu te tiho napuštaju “grad sreće”. Parabolična kratka priča Ursule LeGuin vjerojatno će svakoga potaknuti na razmišljanje o tome je li moralno žrtvovati pojedinca radi blagostanja mnogih.
Philip K. Dick – Vjera naših očeva (Faith of our Fathers, 1967.) – Futura 95
Philip K. Dick već je dulje inspiracija hollywoodskim producentima i na filmu smo dosad vidjeli desetak ekranizacija njegovih djela. Hoćemo li ikad na velikim ekranima gledati “Vjeru naših očeva”, jedno od ponajboljih Dickovih djela, teško je reći, ali svakako bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi na filmu izgledala priča o komunističkom društvu budućnosti čiji je veliki vođa svemoguće nezemaljsko biće koje je toliko monstruozno da se ljude kontrolira halucinogenim drogama kako ne bi bili svjesni njegove prave prirode. Još jedna priča iz “Opasnih vizija”.
Orson Scott Card – Kraljevski komadi (Kingsmeat, 1978.) – Futura 63
Motiv vanzemaljaca ljudoždera postoji još od ranih dana SF-a, ali vjerojatno nikad nije bio obrađen na tako mučan i uznemirujuć način kao u slučaju Kraljevskih komada. Priča je svojedobno privukla mnogo kontroverzi i kritika zbog eksplicitnih opisa ljudskog sakaćenja, dok je njen autor tvrdio kako je riječ o svojevrsnoj alegoriji na židovska stradanja u koncentracijskim logorima.
George R. R. Martin – Kraljevi pijeska (Sandkings, 1979.) – Sirius 99
Prije nego što se proslavio fantasy sagom Igra prijestolja, George R. R. Martin je pisao i upečatljive SF priče, koje su nerijetko imale primjese horora. Izuzetak nisu ni Kraljevi pijeska, koji pokazuju što se može dogoditi ako ne postupate dobro sa svojim kućnim ‘ljubimcima’, pogotovo ako je riječ o izvanzemaljskim kukcima koji ubrzano evoluiraju. Priča je kasnije ekranizirana u televizijskoj produkciji, a čak je parodirana u Simpsonima i Futurami.
William Gibson – Podsjetnik Johnny (Johnny Mnemonic, 1981.) –Sirius 129, Futura 36
Na krilima razvoja kompjuterizacije, osamdesetih godina prošloga stoljeća na SF nebu pojavio se novi podžanr – cyberpunk, a njegov najpoznatiji predstavnik je William Gibson, čije ime se proširilo i izvan žanrovskih krugova. Njegova rana priča Johnny Mnemonic govori o plaćeniku koji pomoću umjetnog usatka u glavi prenosi povjerljive podatke, što ga dovodi u niz nevolja. Priča je svojevrsni uvod u kultni Gibsonov roman Neuromancer, a 1995. godine je doživjela i svoju filmsku inačicu, premda ne baš uspjelu.
John Varley – Pritisni Enter (Press Enter, 1984.) – Sirius 118.
Ako ste paranoični zbog nedavne afere oko NSA i općenito gubitka privatnosti u digitalnom dobu, ova pripovjetka je kao stvorena za vas. Varleyevo kultno djelo govori o neobjašnjivoj pojavi umjetne inteligencije u NSA-inim sustavima, koja može utjecati na ljudsku psihu i potaknuti pojedince na – samoubojstvo! To što se priča zapravo odvija u sadašnjosti čini je još više uznemirujućom.
Octavia E. Butler – Dijete krvi (Bloodchild, 1985.) – Sirius 121/122
Kako bi izgledao suživot ljudi i vanzemaljaca? To otkriva ova nagrađivana priča koja je na trenutke šokantnija i grotesknija od nekog filma iz serijala o Alienu, premda vanzemaljci ovdje nisu prikazani u isključivo negativnom svjetlu.
Nancy Kress – Prosjaci u Španjolskoj (Beggars in Spain, 1991. ) –Futura 31
Zahvaljujući genetičkom inženjeringu, u bliskoj budućnosti pojavila se nova rasa ljudi – Besani. Kao što im ime i govori, nije im potreban san, ali to nije jedina stvar po kojoj se ističu. Besani su daleko inteligentniji i sposobniji od ‘normalnih’ ljudi, što za sobom povlači ogromne društvene posljedice. Nagrađivano djelo je kasnije pretvoreno u uspješan roman, koji je izrodio još dva nastavka.
Ted Chiang – Izdisanje (Exhalation, 2008. ) – SiriusB 2
U neobičnom svijetu, koji se možda nalazi u drugom svemiru ili dimenziji, živi rasa inteligentnih mehaničkih bića, koja otkrivaju kako se njihovu postojanju bliži kraj. Pisana u epistolarnom obliku, Chiangova priča je istovremeno i tužna i katarzična, a podsjeća nas kako ništa ne traje vječno, premda to nužno ne znači da ništa nema smisla.
>> Kad strojevi nadvladaju ljudsku vrstu
>> Završen prvi krug za najbolju kratku SF priču u izboru iQ magazina
šta mileni propao projekt? to je kriza ili depresija? brzo nazad u london trositi lovu iz proracuna....