Robot ne smije naškoditi čovjeku ili svojom neaktivnošću dopustiti da se čovjeku naškodi; robot mora slušati ljudske naredbe, osim ako su suprotnosti s prvim zakonom; robot mora štititi svoje postojanje, osim kada je to u suprotnosti s prvim ili drugim zakonom. Ovo su tri zakona robotike kojima se proslavio pisac Isaac Asimov i koji su okosnica većine njegovih priča i romana. Slavni pisac gledao je optimistično na robote i razvoj tehnologije, ali sudeći po povijesti SF filmova, redatelji i scenaristi nisu baš dijelili njegovo mišljenje. Roboti se na filmu češće pojavljuju u obliku prijetnje i sredstva uništenja nego kao dobroćudni pomagači, što znači da su Hollywoodu draži Mary Shelley i njen Frankenstein nego Asimovljeve ideje. To zapravo i ne čudi jer je lakše napraviti napet i dramatičan zaplet sa zlim nego dobrim robotom, a u priču se pritom može i lakše ukomponirati popularni motiv tehnologije koja je izmakla kontroli. Roboti su se u sedmoj umjetnosti pojavljivali još u vrijeme nijemog filma (najpoznatiji je primjer Metropolis Fritza Langa), ali postaju češći sredinom 20. stoljeća, usporedo sa snažnim razvitkom tehnologije.
Kad tehnologija zastrani
Najpoznatiji filmski robot tog vremena svakako je Robby iz Zabranjenog planeta (1956.), koji je postao svojevrsna SF ikona prepoznatljiva i danas. Robby je primjer dobrog robota koji se pokorava Asimovljevim zakonima, što se pak teško može reći za njegova prethodnika Gorta iz filma Dan kad je Zemlja stala (1951.), pripadnika svojevrsne galaktičke policije, koji može i uništiti Zemlju ako to od njega zatraže izvanzemaljski gospodari. I dok je u originalnoj verziji filma Gort bio tipičan metalni robot, u remakeu snimljenom 2008. postao je puno kompleksniji stroj, načinjen od bezbroj nanočestica koje se mogu replicirati. Drugačija vremena, drugačiji roboti.
Tehnološka prijetnja ocrtana je i u liku HAL-a 9000 u Kubrickovoj Odiseji u svemiru (1968.), koji doduše nije robot, nego inteligentni kompjuter, ali savršeno ilustrira popularan motiv tehnologije koja zastrani i okrene se protiv ljudi. Sličnu situaciju imamo i u Alienu Ridleya Scotta (1979.), u kojem android Ash prikriveno radi protiv posade svemirskog broda Nostromo premda se u njegovu slučaju radi o takvu programiranju, a ne o kvaru. U takvom društvu simpatični R2D2 i C3PO iz Ratova zvijezda (1977.) djeluju kao svojevrsna anomalija, no ni velika popularnost Lucasove sage nije previše narušila trend zlih robota na filmu. Štoviše, postajali su sve gori i opasniji, što pokazuje i primjer Terminatora (1984.) Jamesa Camerona u kojem je Arnold Schwarzenegger maestralno utjelovio kiborga ubojicu iz budućnosti, a u nastavku iz 1991. po sposobnostima ga je nadmašio Robert Patrick kao svemogući ˝tekući metal˝.
U serijalu o Terminatoru roboti su tako vjesnici apokalipse i uništenja, odnosno onog što dolazi nakon ljudske rase. Gotovo isti motiv donosi i Matrix (1999.) braće Wachowski, u kojem ljudi egzistiraju u prisilnoj simbiozi s naprednom umjetnom inteligencijom. Isaac Asimov zacijelo se nekoliko puta okrenuo u grobu i nakon što je premijerno prikazan Ja, robot (2004.), temeljen na njegovim pričama. U filmu Alexa Proyasa ipak imamo dobrog robota, premda ispočetka ne djeluje tako, ali motiv ustanka strojeva predvođenih zlom umjetnom inteligencijom nešto je što ne postoji u Asimovljevim pričama. Ja, robot tako je tipičan primjer kako ideja nekog literarnog predloška može biti potpuno izmijenjena na filmu kako bi bila više u skladu s duhom vremena i trendovima. Stoga ne čudi da je prethodna ekranizacija jednog Asimovljeva djela, Mojih 200 godina (1999.), ocijenjena sladunjavom i sentimentalnom. Film, naime, govori o robotu koji je emocionalno vezan za ljude i želi postati jedan od njih!
Ne piše nam se dobro
Roboti su prikazani u lošem svjetlu i u recentnom Zaboravu Josepha Kosinskog, u kojem Tom Cruise muku muči s dronovima koji se često kvare i tada postanu vrlo nepredvidljivi i opasni. Međutim, iza svega stoji jedan daleko zlokobniji i moćniji tehnološki entitet pa film u svojoj osnovnoj postavci poprilično podsjeća i na Matrix. Roboti i njihove varijacije nisu portretirani s većim simpatijama ni u televizijskim serijama. Doduše, svi znamo simpatičnog Datu iz Zvjezdanih staza, ali znamo i Borg, bešćutnu kiboršku rasu koja asimilira bića i tehnologiju diljem galaksije. Sličan modus operandi ima i robotska rasa Daleks iz Dr. Whoa, dok su zli roboti Cylonci glavno obilježje serije Battlestar: Galactica.
Sudeći po prikazu većine robota u popularnoj kulturi, u budućnosti nam se baš ne piše dobro. Međutim, SF žanr u pravilu se ne bavi predviđanjima, nego upozorava što bi se moglo dogoditi u određenom scenariju. Robote danas još uvijek nalazimo uglavnom u sofisticiranim tvorničkim postrojenjima, a još će proći neko vrijeme prije nego što postanu dio svakodnevnog života prosječnog čovjeka (osim ako možda ne živite u Japanu). Međutim, motiv zlih robota u fikciji možda i nije tako bezazlen. U njegovoj pozadini zapravo se krije sasvim realan strah da bi napredna tehnologija mogla jednog dana završiti u pogrešnim (ili nesposobnim) rukama. Povijest je ionako već mnogo puta pokazala da je čovjek najgori ˝terminator˝.
>> Cambridge otvara centar za borbu protiv zlih robota!
>> Budućnost: Stižu roboti, proizvodnja se opet seli na zapad
