Može li Hrvatska postati zemlja u kojoj se razvijaju startupi, stvara poticajan ekosustav za rast novih tvrtki kojima se otvara prilika da postanu jaki igrači na svjetskoj sceni, istodobno akumulira znanje, a najbolji kadrovi ostaju te pridonose razvoju hrvatskog gospodarstva i društva? Što je sve potrebno za takav ekosustav i koji su to okviri koje država treba postaviti za njegovo konkurentno funkcioniranje? Infobip i Rimac Automobili, domaći jednorozi, odnosno privatne kompanije s vrijednošću višom od milijardu dolara, uspjeli su i dokazati da je moguće, a uz poticajniji zakonodavni okvir, smatraju u CISExu i HUP/ICT-ju, mogli bismo ih još generirati
Nakon što je Hrvatska promašila prvo potpisivanje Europske deklaracije o startupima, Ministarstvo gospodarstva naposljetku se korigiralo i potpisalo taj EU dokument, kojim se žele objediniti neka temeljna pravila, definicije i principi vezani za startupe na razini svih zemalja članica. Potpis govori o namjeri države, među kojima je sada i Hrvatska da podrži inicijativu EU o stvaranju boljih uvjeta za startupe i njihov brži razvoj.
– Prilika Hrvatske leži u činjenici da, iako se želi usuglasiti na EU razini, većinu točaka iz akcijskog EU plana za startupe treba provesti svaka država članica za sebe, posebice dio koji se tiče politika. Drugim riječima, ne trebamo čekati nikoga i zašto ne bismo bili među prvima u EU koji će implementirati, primjerice, porezne olakšice za privatne investitore. I ne samo to; definiranjem startupa i kreiranjem zakonodavnog okvira za njih mogli bismo relativno brzo implementirati i druge mjere i biti predvodnici u realiziranju EU cilja, i to u nečemu što može biti multiplikator poboljšanja poduzetničke klime i jačanja zrelosti gospodarstva – kaže Hajdi Ćenan, potpredsjednica CroAI udruge.
Investiranje u ranoj fazi
A što to Hrvatska može sama učiniti? Poučeni iskustvima drugih zemalja EU, Velike Britanije i Izraela, CISEx kao predstavnik izvozno orijentiranih tehnoloških kompanija i HUP ICT zajednički rade na prijedlogu poreznih olakšica koji bi domaćim privatnim investitorima pomogao da svoj novac ulože u novi val tehnoloških kompanija koje se upravo razvijaju u Hrvatskoj, umjesto da ih drže u bankama uz minimalne kamate, kazuje nam Davor Runje, predsjednik CISExa te objašnjava.
– Postoji puno toga što mora biti zadovoljeno da bi jedan ekosustav mogao funkcionirati i velik dio toga kod nas već postoji. Prije svega, imamo odličan obrazovni sustav koji proizvodi visoko kvalitetan stručan kadar i po tome ne zaostajemo puno za najboljima. Imamo vrlo motivirane pojedince koji žele izgraditi ne samo svoje tvrtke već i bolje društvo oko sebe.
U Hrvatskoj postoji već kritična masa uspješnih IT kompanija koje su privukle ozbiljne strane investicije i postale uzor mladima koji danas maštaju o tome da postanu IT poduzetnici, a ne samo nogometaši kao u ranijim generacijama. Puno toga je dobro, ali i dalje postoji veliko problem financiranja inovativnih, mladih ljudi s vizijom da naprave nešto veliko – naglašava Davor Runje
Startup kompanije kao forma kroz koju se takvi snovi pokušavaju ostvariti visoko su rizični pothvati i 90 posto ih propada, dodaje Runje, stoga je teško naći investitore u najranijim faza razvoja. Zato se mnoge dobre ideje i uz najbolje zalaganje odličnih timova ne uspiju realizirati. Ovakav problem postoji, ili je postojao, u cijelom svijetu i neke države su ga uspješno riješile relativno jednostavnim i jeftinim promjenama zakona i poreznih okvira, smatra Runje ta kao primjer navodi. uspješno postavljen ekosustava za startupe u Velikoj Britaniji kako kaže, danas najuspješniji u Europi po svim parametrima razvoja. Pokazatelj je broj jednoroga koji tamo nastaju, a 27 od ukupno 69 europskih dolazi ih upravo iz Velike Britanije.
– Najvažniji razlog jest dostupnost investicija. Ono što je zapravo najzanimljivije je da su se ulaganja od 2012. do 2019. povećale deset puta, od 50 do 500 milijuna funti godišnje u startupove. Najveći generator rasta su paketi poreznih olakšica poznati kroz skraćenice SEIS i EIS, a koje daju izdašne porezne olakšice privatnim ulagačima u visokotehnološke kompanije u njihovoj najosjetljivijoj fazi razvoja.
Kako stoji Hrvatska
Hrvatska zasad nema posebna zakonska rješenja za investiranje u startupove ni sveobuhvatnu definiciju startupova koja bi poslužila kao kriterij za olakšice pri investiranju, objašnjava nam Tin Težak, odvjetnik/partner u odvjetničkom društvu Madirazza & partneri i nastavlja – Zanimljivo je da ni EU nije još prihvatila općenitu definiciju startupova, nego za pojedine aktivnosti koristi kombinaciju različitih kriterija. Sama riječ startup upućuje na novoosnovano poduzeće (trgovačko društvo), ali to nije jedini niti dovoljan kriterij da bi se nešto proglasilo startupom. Uobičajeno se navodi nekoliko elemenata: (1) starost poduzeća (manje od 5/10 godina, ovisno o definiciji), (2) inovativnost proizvoda, usluga ili poslovnog modela te (3) vizija ili potencijal značajnog (eksponencijalnog) rasta, odnosno tzv. skalabilnost – primjenjivost poslovnog modela na velik broj korisnika ili kupaca bez potrebe za proporcionalnim povećanjem broja zaposlenika ili infrastrukture. Uz to se ponekad navodi i četvrti kriterij, tehnologija – iako nije nužna, u današnjem svijetu najčešće je napredak u tehnologiji ono što omogućava inovativnost i skalabilnost.
Stoga, govori Tin Težak, mi predlažemo da Hrvatska iskoristi sadašnji trenutak i ne čeka usuglašavanje na razini EU vezano za općenitu definiciju startupova. Prijedlog naše definicije glasi: “Startup je inovativno malo ili srednje poduzeće sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje ima do 10 godina operativnog poslovanja, koje započinje aktivnostima radi razvoja i pokretanja inovativnog poslovnog modela ili tehnološke komponente s visokim potencijalom globalnog rasta, koje ima mogućnost znatnog doprinosa razvoju poslovnog okruženja Hrvatske (i Europske unije).”
Ulaganje fizičkih osoba
Osim definicije, nastavlja Tin Težak, predlažemo i novi zakonski model koji bi značajno olakšao ulaganje fizičkih osoba u startupove koje bi povećalo postotak preživljavanja startupova u ranoj fazi razvoja te povećalo potencijal i brzinu njihovog rasta, s ciljem stvaranja povoljnog ekosustava u kojem Hrvatska postaje poželjno mjesto za rad i razvoj.
– Naš prijedlog sastavljan je po uzoru na Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je sličan model doveo do eksponencijalnog rasta ulaganja, poboljšanja rezultata postojećih poduzeća te poticaja otvaranju novih, kao i stvaranju mreže tzv. angel investitora koji svojim kapitalom, ali i znanjem i iskustvom, doprinose atraktivnosti sustava i čine UK poželjnim mjestom za pokretanje inovativnih ideja.
– Ukratko, predloženi model bi fizičkim osobama, obveznicima poreza na dohodak, omogućio olakšicu u iznosu od 75% ulaganja u kapital startupa (pod određenim uvjetima i do određenog iznosa). Visok postotak olakšice je nužan jer su ulaganja u kapital startupa vrlo rizična (prema nekim podacima, samo 1 od 7 startupa postigne komercijalni uspjeh dovoljan da osigura povrat investicije angel ulagateljima), pa je potrebno takvo ulaganje učiniti uistinu porezno privlačnim, kako bi se višak dohotka fizičkih osoba usmjerio u takva ulaganja, umjesto tradicionalne štednje u bankama ili ulaganja u nekretnine.
– Smatramo kako je eventualni trošak za državu minimalan jer bi umanjenje prihoda od poreza na dohodak bilo praktički zanemarivo (pogotovo u odnosu na druge porezne prihode države), a kroz pozitivne učinke na razvoj, vrlo brzo bi se ostvario multiplikator rasta koji bi “popunio” inicijalno umanjene porezne prihode – ističe Tin Težak.
Naime, očekivano je da će startupi u toj fazi primarno koristiti investicije za zapošljavanje stručnjaka (visokokvalificiranih radnika s većim plaćama), pa će se kroz porez na dohodak dobar dio sredstava vratiti državi. Osim toga, kroz očekivani porast preživljavanja startupova i njihov razvoj, omogućit će se i povećanje prihoda od poreza na dodanu vrijednost na novostvorene proizvode i usluge, kao i od poreza na dobit.
Efekti u 2023.
Naša je procjena da se radi o tzv. win-win situaciji, odnosno da će svi dionici imati pozitivne rezultate i koristi od takvog pristupa. Što se tiče vremenskog roka, s obzirom na to da se radi o relativno jednostavnom prijedlogu, smatramo kako bi on mogao biti uveden u porezni sustav prije kraja 2021., što znači da bi ulaganja provedena tijekom 2022. mogla koristiti navedenu olakšicu, a pozitivni efekti bi se mogli pokazivati već 2023. godine.
Božidar Pavlović, fintech konzultant i investitor u startupe tvrdi kako se dosad se u hrvatske startupe investiralo stidljivo i mahom nestrukturirano, uglavnom putem osobnih poznanstava, neformalnih ulagačkih sindikata, pa čak i obiteljskih odnosa s osnivačima.
– Svako ulaganje nosi određeni rizik – poznato je da su Hrvati neskloni riziku i najviše vole ulagati u cigle i beton, t više što se dobar broj ulagača-početnika (a i pokoji iskusniji) opekao na brzom usponu zagrebačke burze i njenom posljedičnom slomu nakon krize 2008. godine.
Vjerujem da se ta popularna paradigma radikalno mijenja: posljednjih desetak godina došlo je do pojačavanja trenda osnivanja startup kompanija, naročito, ali ne i isključivo fintech orijentacije. Paralelno tome, stasala je nova generacija mladih profesionalaca mahom iz IT i srodnih industrija, sa svjetski konkurentnim primanjima i dobrim poznavanjem financijskih instrumenata.
Investitora ima
Ne čudi što takvi profesionalci, baš kao i ostali, financijski dobrostojeći, ali i tehnološki osviješteni pojedinci, traže nove načine za diverzifikaciju svojih ulaganja očekujući prinose bitno bolje od onih koje im nude klasične financijske institucije i njihovi financijski proizvodi. Uz kriptoimovinu (koja ipak nosi ogromnu dozu rizika), sve je popularnije ulaganje u ideje i potencijal startup-kompanija, što se pokazalo interesantnim, potencijalno vrlo lukrativnim, i ništa manje rizičnim od, primjerice, ulaganja u neke Agrokorove dionice koje su svojedobno (s razlogom) bile perjanice zagrebačke burze (npr. Jamnica ili Ledo).
Dodatnu podršku teoriji o prilično velikom broju potencijalnih pojedinačnih investitora daje i pretpostavka da će dio vrijednosti stvorene međunarodnim akvizicijama uspješnih domaćih IT kompanija zasigurno pronaći svoj put do postojećih (i budućih) startupa, kao što je to prije nekoliko dana za sebe potvrdio Alan Sumina, jedan od osnivača nedavno akviziranog Nanobita.
Sasvim je realno očekivati da će se promjenom postojećih opcija, odnosno zakonodavnog strukturiranja načina investiranja, pogotovo ako se uvedu razumljive i jednoznačne, ali i lako provjerljive porezne olakšice za investitore kao što je to slučaj u razvijenim startup ekosistemima poput onog britanskog, dogoditi porast broja investitora i samih pojedinačnih ulaganja, što će opet dovesti i do jačanja čitave startup scene, a to će uz ekonomski efekt imati i goleme kulturološke posljedice.
Time se Hrvatska može pozicionirati uz bok tehnološki najrazvijenijim društvima dokazujući da uspjeh i status Infobipa ili Rimac Automobila nisu tek čudnovati i sporadični ekscesi tamo neke državice na rubu Europe, ističe Božidar Pavlović. •
I dalje je puno isplativije otvoriti tvrtku u Irskoj ili Estoniji, manje birokracije. London je bio super, no ode VB iz EU-a... Puno toga treba napraviti u Hrvatskoj, da bi postala interesantna za greenfield investicije, a smjer jačanja javnog sigurno nije pravi smjer... Školstvo, tj- znanost gdje Filozofija dobije više sredstava od FER-a i medicine zajedno, isto nije dobar smjer. Gdje razna ekipa sa prometnog i ekonomije kolo vodi... Promjena ima, ali premalo, presporo i sa stalnim promjenama smjera. Evo zadnje, imate pregovore o novom zakonu o radu, pregovaraju vlada i sindikati državnih i javnih struktura, a poduzetništvo predstavlja HGK (paradržava). Kako to može ispasti dobro? Nikako...