Da bar imam kameru… Mnogi to pomisle kad se dogodi nešto pri čijem bi rješavanju puno pomoglo da postoji netko tko bi mogao reći što se točno dogodilo, tko je to napravio. Ili, još bolje, da nam može pokazati što se dogodilo. Koliko su građani podijeljeni između želje da ih se ne snima i potrebe da i kamerama zaštite sebe i svoju imovinu, uvjerili smo se nedavno kroz reakcije čitatelja, kad smo ukazali da i u Hrvatskoj jača interes za postavljanjem kamera na kuće i stambene zgrade, kako bi nepoželjne goste odvratili od provale, ali i kako bismo znali tko nam njuška oko kuće. No, kazali smo tada, iako nitko ne osporava pravo pojedinca na zaštitu i osoba u svom kućanstvu i imovine, prije postavljanja kamere dobro se informirajte kako, što i gdje smijete postaviti jer kazne sežu do 6700 eura. Naime, kako na svojim stranicama navodi Agencija za zaštitu osobnih podataka, sustav videonadzora u stambenim zgradama reguliran je Uredbom 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka. Opća uredba o zaštiti podataka u cijelosti je obvezujuća i izravno se primjenjuje u Republici Hrvatskoj.
VEZANI ČLANCI:
- Agencija za zaštitu osobnih podataka do sredine studenoga ove godine zaprimila je oko 150 zahtjeva za utvrđivanjem povrede prava vezano za obradu osobnih podataka putem videonadzornih sustava postavljenih na privatne kuće i stambene zgrade – kazali su nam iz AZOP-a. Temeljem tih zahtjeva, Agencija je izrekla oko 25 korektivnih mjera u vidu zabrana obrade osobnih podataka putem videonadzornog sustava ili usklađenja zahvata kamera videonadzornog sustava, dok nijedna od korektivnih mjera na tim stambenim objektima nije bila u vidu izricanja upravne novčane kazne. Agencija je u oko 70 slučajeva utvrdila da su zahtjevi neosnovani odnosno kako u tim slučajevima nije došlo do nezakonite obrade osobnih podataka putem videonadzornog sustava, a za oko 60 slučajeva dodatno utvrđuju činjenice.
- No, ističemo kako je Agencija i po službenoj dužnosti provodila nadzorna postupanja u vezi poštivanja obveza voditelja obrade koje propisuje Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka te je sukladno utvrđenim neusklađenostima videonadzornih sustava pravnim osoba kao voditeljima obrade izrekla 18 upravnih novčanih kazni u 2023. godini u ukupnom iznosu od 36.000 eura – odgovorili su nam iz Agencije za zaštitu osobnih podataka. Ukratko, želite li postaviti pravu kameru koja će snimati i pohranjivati podatke, vodite računa da time ne zadirete u tuđu privatnost, da ne kršite zakone kojima je ovo područje regulirano. Što sve smije obuhvatiti videonadzor i koje dozvole i suglasnosti trebate za njegovo postavljanje, pročitajte ovdje.
No, što je s prostorima tvrtke, radnog mjesta? Aktualna su predblagdanska druženja, od kojih se mnoga odvijaju upravo u prostorijama tvrtki i koliko god smo svjesni normi kojih se moramo držati na radnom mjestu, na takvim su druženjima ljudi opušteniji pa si možda dopuste i nešto što inače ne bi. A pogotovo ne bi htjeli da ih poslodavac u takvom izdanju snimi.
- U firmama treba uzeti u obzir da videonadzor ne smije obuhvaćati prostorije za odmor, osobnu higijenu i presvlačenje – kaže Dariana Maradin, savjetnica za pravne poslove u Securitasu Hrvatska. Securitas Hrvatska jedina je međunarodna zaštitarska kompanija u Hrvatskoj te je lider na našem tržištu. Građani i tvrtke često im se obraćaju, jer im se teško samostalno probiti kroz šumu propisa.
- Sustavi videonadzora moraju se prilagođavati potrebama klijenata i određenih objekata sukladno ograničenjima propisa o zaštiti osobnih podataka. Zakonom je propisano da je maksimalan rok čuvanja snimki 6 mjeseci, a klijenti određuju hoće li to biti mjesec, dva ili tri, ovisno o potrebama i svrsi postavljanja nadzora. Propisi su u određenom dijelu prilično kruti i strogi, jedan od primjera je snimanje javne površine, jer je ponekad teško podesiti kut snimanja i/ili zacrniti dio snimke kojim se zahvaća ista, posebno ako je sustav postavljen na određenoj rizičnoj infrastrukturi kao što su banke i bankomati - pojašnjava Dariana Maradin.
Komplicirani zakonski okvir sigurno mnoge građane potakne da videonadzor ne ugrađuju samostalno, već da se obrate profesionalcima, koji će prije ugradnje videonadzora pregledati objekt te pronaći optimalno rješenje sustava videonadzora. U tom slučaju, vlasnik objekta ne montira sam kupljenu kameru, već to rade stručni i ovlašteni tehničari, a kamere se mogu i povezati na nadzorno operativni centar zaštitarske tvrtke. No, to je i nešto skuplja opcija od samostalnog postavljanja videonadzora.
- Danas nam je preko interneta dostupno mnogo toga i nije problem naručiti kameru za videonadzor po povoljnoj cijeni, ali problem je kvaliteta takve opreme i iskoristivost takvih snimki u slučaju potrebe. Profesionalna oprema košta nešto više, a kvaliteta je neusporediva, pogotovo kad se nađemo u situaciji da je bitno vidjeti konkretni događaj i sudionike, a ne snimku na kojoj se ništa ne raspoznaje te koja na kraju neće poslužiti. Nešto viša početna investicija svakako je na koncu isplativa jer vam donosi i profesionalno najoptimalnija rješenja i iskustvo koje nije zanemariv dio priče kad se bavite ovako kompleksnim područjem. Događa se čak da predložimo i jeftinije, a bolje rješenje no što je klijent isprva mislio sam realizirati – kazuje Dariana Maradin, savjetnica za pravne poslove u Securitasu Hrvatska, uz napomenu da kod nas još uvijek nije dovoljno razvijena svijest o potrebi zaštite i sigurnosti privatnih domova:
- Ljudi se i dalje često vode mišlju „Meni nema tko što ukrasti“. Međutim, šteta radi provale, poput razbijenog stakla, vrata i uništene materijalne imovine često prelazi investiciju u videonadzor koji bi provalnika odvratio od nauma ili pak policiji olakšao identificiranje istog.
