Unatoč uznapredovaloj primijenjenoj znanosti o hrani i njezinom djelovanju na ljudski organizam, točnije nutricionizmu, znastvenici koji su proučili i po trideset studija o jajima, ne mogu se usuglasiti o njihovim defintivnim dobrobitima ili štetnostima. Tako je u jednoj studiji provedenoj nedavno na 1200 ispitanika u prosječnoj dobi od 61 godine utvrđeno da oni ispitanici koji jedu više od dva jajeta tjedno imaju veću šansu da im se začepe krvne žile. Međutim, s druge strane, također je utvrđeno da dva sirova žumanjka imaju gotovo dvostruko više antioksidansa od jedne jabuke.
Imajući u vidu spomenute nutricionističke činjenice, ne mogu a da ne osjetim iskrenu zabrinutost za našeg aktualnog ministra uprave, pomalo egzotičnog imena, gospodina Bauka, koji rado svoje akcije šparanja dijeli sa sugrađanima. Tako smo, iako možda malo prekasno, doznali da je na tajnoj lokaciji gdje je ljetovao, sveukupno na godišnji odmor, štedljivi ministar potrošio svega 1630 kuna. U medijima je otkrivena i tajna kako mu je to pošlo za rukom.
Naime, dobri je Ministar, odmjerenih gurmanskih navika, danima za ručak pekao jaja, a za večeru, jednostavno bi otišao u posjet prijateljima. Kako bi se zatekao tamo baš u vrijeme večere, oni bi ga, eto, ponudili, on bi se prvo se nešto branio, da ne ispadne da je došao jesti, pa polako kroz priču počeo žvakati sitne zalogajčiće. Tako je potrošio tih malo više od dvjesto eura, a sad kad znamo tajnu i to je već pitanje, na što, pobogu, jer je još prije nekoliko mjeseci izjavljivao da dnevno za sebe i curu ima na raspolaganju ciglih 65 kuna.
Da bi ste uštedjeli idite na more
Da je barem s ovom računicom o ljetovanju izašao mjesec dva ranije, sigurna sam kako bi mnoge hrvatske obitelji, ili samci i parovi, da uštede nešto novca, ove recesijske godine otišli na ljetovanje, umjesto što su ostali doma gdje se svakako potroši više. Po Ministrovom poučku ispada da je jeftinije ljetovati, nego preživljavati na kontinentu živeći u zabludi da ćeš nešto uštedjeti odričući se mora u ovim vrelim danima. Na dnu panonskoga ne događa se ništa, vrijeme sporo prolazi kad ga ne mjeriš od plaže dopodne do plaže popodne, ne otvaraju se nova radna mjesta, osim ako ne računamo ovih novih pet za plaću od 16.000 kuna.
Kako se o tom atraktivnom radnom mjestu bruji već danima, piše se o njemu kao o poslu iz snova, sigurnom uhljebljenju na najmanje pet godina (a može i dva mandata), navala će sigurno biti velika. Tko još nije čuo za to, radi se o poslu nadziranja političara, odnosno Povjerenstvu koje će detektirati mogući sukob interesa u njihovu radu. Doduše, nije do njega lako doći, natječaj je raspisan već treći put nakon dva neuspješna, a lijepi i komforni uredi zjape prazni tamo negdje od 2010. Očito nije lako pronaći visoko obrazovanu osobu koja ne pripada niti jednoj političkoj stranci, a da je ugledna u društvu, cijenjena, i još da njezinu kompetentnost potvrdi natoplovična većina u saboru. Koju bi onda (kao i ispodpolovičnu manjinu) taj nepoznat netko nadgledao i potencijalno smijenio s funkcije one pojedince koji se nađu u skobu interesa.
Pošteni ljudi možda se i skanjuju javiti na natječaj iz još jednog razloga, a taj bi mogao biti, da nigdje ne stoji čak ni u grubim crtama, opis budućega posla. Što bi točno taj povjerenik – nadzornik radio, osim na TV Dnevniku spomenutog zavirivanja u imovinske kartice i na račune političara, koje bi bile metode njegova rada, da li bi se smio i mogao koristiti emprijskima (tu bi naišao na obilje materijala u nedavnoj prošlosti), bi li se sprijateljio s nadgledanima krijući svoj interes za nadgledanjem tako da bi što više mogao nadglednuti ili bi političari u grupama bježali od njega, javljali mu krive lokacije restorana gdje se nalaze, širili tračeve o njemu po sabornici, ostaje potpuno nepoznato. Koji je, dakle, opis posla iz snova, možemo samo nagađati svatko prema vlastitom nahođenju i vlastitim snovima.
Uzevši u obzir kompleksnost posla i rizik gubitka posvemašnje vjere u ljudski soj dok se nadgleda naše političare to bi svakako trebala biti osoba koja je recimo studirala filozofiju ili psihologiju pa da cijelom slučaju sukoba interesa može pristupiti iz jednog šireg konteksta poznavanja svijeta i ljudske prirode. Također, prva i osnovna misao koja bi joj trebala biti na pameti kad se ujutro budi i navečer liježe, jest dobrobit Hrvatske i njezinih građana, bez toga nema ništa, i onda, iz takvog jednog mentalnog sklopa i karakteristika ličnosti pristupiti problemu sukoba interesa. Takav širok pogled na problematiku vodio bi u sljedećem smjeru.
Budući da nema puno toga što nas može spasiti, jedna od rijetkih stvari jest fantastična turistička sezona. Kako doći do fantastične turističke sezone, pa tako da turisti što više novaca ostave na Jadranu, a kako će i zašto oni to napraviti, e pa tako što će nas uzdanici ove zemlje, najbolji od najboljih, izabrani u Hrvatski sabor, navesti na to vlastitim primjerom. Ljetovat će na našoj obali i neće za sedam dana potrošiti 200 eura i još se time hvaliti opstruirajući turističku sezonu dok im je prosječna plaća 18.000 kuna, ponašajući se gore nego nepoželjni gosti na makarskoj rivijeri, nego će razriješiti kesu, platiti hotel ili privatni smještaj, boravišnu fucking pristojbu, ostaviti napojnicu konobaru, širiti optimizam, a ne živjeti na jajima i paziti da ne bi slučajno koju kunu uplatili u proračun RH u vidu poreza, iz kojeg dobivaju plaću, stan i prijevoz.
Sukob interesa sa samim sobom
Osim toga, ako im se od tih silnih jaja začepe krvne žile, opet će se liječiti o trošku države, opet će ih netko morati zamijeniti, opet idu dupli doprinosi i razne ostale komplikacije. Također, s prehranom koja se temelji na pečenim jajima koliko dobro čovjeku može raditi mozak, ako tu nema bar malo crvenog mesa, organskih žitarica, bio prozivoda, ličkog kupusa, ribe, avokada, borovnice, za koju simpatični Bauk, ni da se ruši od slabokrvnosti ne bi izdvojio 10 kuna po mjerici od cca 300 grama. Brate, odviše je. A ako čovjeku mozak ne radi dobro, slabo će se znati izboriti s tromom upravom.
Tako bi otprilike trebao rezonirati jedan avangardni i efikasni nadglednik sukoba interesa, a u ovom primjeru ima dovoljno elemenata da takvog ministra pomno promatra, zbog sukoba interesa sa samim sobom. Ili da ga barem opomene da prestane ljude praviti budalama, u pristojnoj i civiliziranoj zemlji, materijalno situirani političari pa čak i poslovni ljudi o vlastitim troškovima ne govore za novine.
Jednako je nepristojno, samo što naše društvo i politička kultura još nisu dobacili do tog stupnja, sprdati se s ljudima, nabijajući im na nos vlastite štedne podvige. Osim što je neukusno, i nije neko postignuće, kada ti je sve drugo dostupno i plaćeno.
