Hrvatska se vjera u istinu, pravdu i Europu još jednom pokazala bedastom i naivnom. Kao i mnoštvo puta do sada, kao i kroz povijest, tako se i sada, glede Haaškoga suda, pokazala sva hrvatska lakomislenost. Pa se očekivalo da će i optuženi generali kući, a ako ne baš odmah, onda vrlo skoro. A potom se dogodi šok – generali Gotovina i Markač budu osuđeni kao da ništa časno i pošteno nisu radili nego pljačkali i palili. Zemlja ostane konsternirana, a vlast iznenađena haaškom presudom. I dok se narodu i nije čuditi, vlasti bi se trebalo čuditi, da nije ovakva kakva jest.
Ona, koja je godinama činila to što je činila, odnosno nije, te postala i suodgovornom za generalske zatvorske godine, sada se, nakon drakonske presude, sprema u “diplomatsko-političku ofenzivu”! Najprije napraviš “akcijski plan” za hvatanje generala Gotovine, u planu sudjeluješ, generala se dopremi u Haag, zatvori i osudi, a ti onda zbog njega ideš u “diplomatsko-političku ofenzivu”! Sjajno. Tako se u Hrvatskoj strateški razmišlja.
Priča o Haagu i drastičnoj presudi našim generalima i nije govor o Haagu, nego o nama. To je turobna hrvatska priča, priča o nama i o našoj idealiziranoj Europi. Pa i o Europi pravde i istine. Usprkos tom što Hrvati, kako još dvadesetih godina prošloga stoljeća rezignirano piše Krleža, na međunarodnoj političkoj lutriji već dvjesto godina nisu dobili zgoditka, njihova je vjera u svjetske sporazume, dogovore i sudove ustrajna. Tako je bilo i glede Haaškoga suda. Kada je osnivan, u Hrvatskoj se naivno vjerovalo da će on suditi ratnim agresorima. A što je pokazala presuda generalima Gotovini i Markaču?
Ne samo da sud to nije utvrdio nego da ga to i ne zanima! Kod nas se mislilo da je to jasno, da se to posebno i ne treba dokazivati! Slično su, čini se, mislili i njihovi odvjetnici!?! Nisu shvatili novu definiciju pravde: “Pravednost je stvar raspodjele grijeha u skladu s političkim interesima”, kako definiciju pravde Haaškog suda definira njemački Die Welt.
U hrvatsku naivnost treba svrstati i tvrdnje da presuda generalima nije i politička, da to nije i suđenje Oluji i Hrvatskoj. Ako presuda nije politička, zašto onda odvjetnici nisu srušili optužbu pravnim razlozima? Sudu je bilo važnije je li netko bio na Brijunima, kada je Oluja dogovarana i kada je nastao tzv. brijunski transkript nego je li neki general nešto u Oluji doista i počinio. Ako je i tužiteljstvu i sudu bila najbitnija teza o “udruženom zločinačkom pothvatu”, u kojemu je sudjelovao hrvatski političko-vojni vrh, kako onda da haaška presuda nije politička i nije i presuda Hrvatskoj? Haaška je presuda, osim toga, podsjetila i na neke nelagode, na neka gorka sjećanja iz naše povijesti, kada također pravo nije imalo izgleda spram politike.
Kakvog je pravnoga izgleda na uspjeh imao vrsni dr. Ivo Politeo, branitelj kardinala Alojzija Stepinca, spram tužitelja, Jakova Blaževića? Ili odvjetnici Vlade Gotovca spram političke optužnice čije su teze bile, poput haaških, priređene u kabinetima političkih moćnika?
To je olakotna okolnost generalskih branitelja. No čime se može braniti hrvatska vlast, koje su njezine olakotne okolnosti? To da je sve s Haagom činila “zbog ulaska Hrvatske u EU”!
Kakve bi veze imao Haaški sud s EU ako nije politički sud? Ako ga je osnovao UN, što on onda ima s EU? Da bi vršila politički pritisak na Hrvatsku, Europska unija koristi sud i drži nam lekcije o “neovisnom sudstvu”! Koliko je pak neovisna Hrvatska i njezino sudstvo možda će se vidjeti vrlo brzo. Jer već se spominju i drugi iz negdašnjega hrvatskoga vrha, čiji bi krimen trebao biti da su nekoć bili na Brijunima! Kao i njima bi se moglo suditi, ako ne u Haagu, a onda u Hrvatskoj! Pa i bi, unatoč haaškoj nepravdi, jer je u Hrvatskoj sve moguće. Naivnost je u njoj trajna osobina, a izdaja uvijek unosna.
Zato prije nego se budemo glavom bez obzira zaletjeli u tu Europu (EU) prvo moramo osvjestiti sebe, kao povjestni i kao politički narod, pa onda ući u tu EU SUVERENO, PONOSNO I UZDIGNUTE GLAVE, sa točno definirenim interesima i ciljevima!! U prilog tomu malo o POLITIČKOM HRVATSTVU: Oni Hrvati koji su, bez obzira na svoje drugačije porijeklo, davali i daju svoj doprinos BOLJITKU I OBRANI VITALNIH INTERESA HRVATSKE DRŽAVE I HRVATSKOG NARODA, koji uz to još i osjećaju HRVATSKU DOMOVINU KAO SVOJU DOMOVINU su, povijest je to mnogo puta pokazala, u stvari POLITIČKI HRVATI! Takvi primjeri hrvatstva kroz povijest uvijek su iznova dokazivali, pa to čine i danas, da je HRVATSKI NAROD tolerantan (snošljiv) narod. Kada to još podkrijepimo činjenicom da je Hrvatska najmnogoljudnija država u Europi, ako ne i šire, sa največim brojem manjina, koje su osim toga sve redom i statusno priznate, što je ne samo svojevrstni, nego i apsolutni europski RARITET! Kada bi OTAC (dakle utemeljitelj) PRVE NEOVISNE I DEMOKRATSKE HRVATSKE DRŽAVE, u javnim govorima znao reči: \'Drage Hrvatice i Hrvati\' (kod toga nije niti jednom zaboravio spomenuti i SVE HRVATSKE GRAĐANE) on nije tada mislio samo na povjestne Hrvate, več je mislio, jer je i sam bio povjestničar pa je todobro znao, i na sve prije spomenute Hrvate danas, kao i one iz prošlosti. No bez bzira na tu činjenicu, neki su u tim izjavama vidjeli nešto negativno, opasno, retrogradno i uopće nešto loše! Tisuću godina bez svoje vlastite i neovisne države, od čega zadnjih pola stoljeća u srbo-komunističkom jedno umlju, izbrisanog pamćenja i sustavno razhrvačenja, neki Hrvati nisu prepoznali u neovisnoj nacionalnoj, kao i građanskoj državi, svoju Domovinu! Smrtonosni naboj tako proizvedenog podaničkoga (jer ako nisi svoj na svome, onda nigdje ne pripadaš, onda si ničiji!), poslušničkoga mentaliteta doveo je danas do toga da najviši predstavnici PONOSNOGA HRVATSKOGA NARODA, KAO I SVIH DOMOLJUBNIH HRVATA gmižu za petama agresora, još jučer vojnoga agresora, a danas, uporabom sofisticiranijih sredstava, promičbenoga agresora! S obzirom na sve prije navedeno, još bi dodao i ono što je jednom prigodom Luka Bebić u Saboru rekao: Svi smo ljudi s imenom i prezimenom. Neka cvjeta tisuću cvjetova, što bi rekao Mao Ce Tung, svi imaju svoje stanovite mirise i na kraju kad se ti cvjetovi spoje, može biti čak jedan opći ugodni miris, kazao je. Zato, na kraju dodajem: Neka cvjeta tisuću cvjetova, ali neka ti cvijetovi svi zajedno budu RUŽA HRVATSKA!