Kada je bilo ustoličenje našega predsjednika Ive Josipovića, bio je prisutan i poljski predsjednik Lech Kazcynski. Ali na sprovodu poginuloga poljskog predsjednika nije bilo Josipovića. Neki misle da je to pogreška. Neodlazak na pogreb nije za pohvalu, ali je, s obzirom na vulkansku prašinu i nered s avionima i letenjem, razumljiv.
Da je pak Josipović želio otići u Poljsku, sigurno bi i otišao. Jer, ako je, unatoč zračnom zastoju, na sprovod mogao otići slovenski predsjednik, mogao je i naš. Kažu da je to politički gaf. Dok je kanio u Bosnu i Hercegovinu, vulkanske prašine još nije bilo. A da i jest, sigurno bi u BiH otputovao, ne samo zato što nam je BiH prostorno bliža. Ako se neodlazak u Krakow može smatrati gafom, što onda reći za odlazak u Sarajevo?
Ivo Josipović je još prije poljske tragedije svojim odlaskom u Bosnu i Hercegovinu otvorio sezonu političarskog bavljenja poviješću i (re)dizajniranja nedavne prošlosti. U Hrvatskoj je ta sezona obično počinjala u drugoj polovici travnja i nastavljala se tijekom svibnja. Predsjednik je tu već uobičajenu „kreativnu radionicu“ otvorio puno prije objelodanivši da neće na Bleiburg dok tamo dolaze odjeveni u crno.
Drugim riječima, da i neće. Jer, malo je vjerojatno da tako odjeveni neće dolaziti u Bleiburg na obljetnicu te tragedije. Pa nije na taj dan u Bleiburg došao ni nekadašnji premijer i predsjednik Josipovićeve stranke Ivica Račan – ali je, svjestan dubine te nacionalne traume – u Bleiburg ipak, drugoga dana, došao izraziti svoju sućut. Što Josipovića sprečava da učini slično?
Može li, ne učini li to, njegovo obećanje da će biti predsjednik svih građana Hrvatske biti uvjerljivo? Može li predsjednik Hrvatske otići samo u drugi simbol stradanja, u Jasenovac, a ne i u Bleiburg? Naravno da može, no tako se društvo, ionako raspolućeno povijesnim diobama na „partizane“ i „ustaše“, na „lijeve“ i „desne“, samo i dalje dijeli.
I predsjednikov odlazak u BiH povećao je hrvatske diobe.
Nije tu sporan odlazak u Ahmiće i tamošnja isprika za hrvatske zločine. Pošteno je to i ljudski. Ali doći prije toga u Sarajevo i govoriti o „politikama“ koje su devedesetih godina dijelile BiH, zapravo je optužba Hrvatske i Hrvata za agresiju, a amnestija Srba i Srbije od agresije! Srbi su u Josipovićevu govoru kao začetnici rata u Hrvatskoj i BiH nestali!
Josipović je i tu ispod političke razine svoga pokojnog stranačkog šefa Ivice Račana, za čije je vlasti izglasana saborska Deklaracija o Domovinskom ratu, dokument u kojemu stoji da je taj rat bio obrambeni i osloboditeljski, a ne agresorski. Sudi li se ne samo po Josipovićevu sarajevskom govoru nego i po njegovoj „regionalnoj politici“, najbolje bi valjda bilo zaboraviti sve bitne činjenice nedavne prošlosti i krenuti u obnovu idiličnoga „mir, mir, nitko nije kriv“! Srbima i Borisu Tadiću to dakako odgovara jer oni se sve uspješnije distanciraju od srpske krivnje za rat. Zahvaljujući i Josipoviću.
Naš predsjednik sve čini da mu srbijanski dođe na inauguraciju, a on mu svejedno ne dođe! I onda ga, unatoč tome, kao prijateljinu dočeka u Opatiji! Što mu nije rekao da će ga dočekati u Vukovaru? Bi li mu Tadić tada došao? Ako su njih dvojica nova politička lica, odabrana za „proces pomirbe u regiji“, mogli su ga početi i u Vukovaru. No ondje bi Tadić valjda morao i nešto reći, nešto priznati... Ovako, Josipović ode u Bosnu i podijeli krivnju za rat, i dobije pohvale onih koji su srpsku agresiju mogli spriječiti, ali nisu htjeli. Njima odgovara nikada dokazana priča da su Hrvati sa Srbima „dijelili Bosnu“ jer ih to kao opravdava za nečinjenje.
Jer, eto, vidi se i po novim hrvatsko-srpskim liderima, koji djeluju uglađeno i kulturno, da su rat, dakle, htjeli i vodili „balkanski divljaci“, politički primitivci i trogloditi... A eto sada su umjesto njih, i na hrvatskoj i na srpskoj strani, stigli „novi lideri neopterećeni prošlošću“ koji bi, valjda, trebali biti „faktor regionalne stabilnosti“ i „budućnost regije“, amputirane od prošlosti. A izgleda i od istine!
Nevjerojatno je da JEDAN čovjek može u sebi akumulirati OVOLIKU količinu gluposti, kao ovaj Jajčinović... ili kako se već OVO zove