Tih dana novci poreznih obveznika trošili su se na osiguranje prosvjeda protiv Vlade, dok su hadezeovci i štovatelji Jadranke Kosor strepili od tog “terora manjine nad većinom”. Oporba je tumačila da su neredi isprovocirani Vladinom politikom i nerazmjernom reakcijom policije, a razlozi za bunt traženi su u frustracijama nezaposlene Facebook- generacije. Osim što su ih vladajući pokušali prikazati kao plaćenike oporbe, nasilnike iz Radićeve nije se identificiralo kao zatucane, primitivne pripadnike neke skupine, niti ih se povezivalo s nekim podnebljem. Bio je to uglavnom tipičan urbani bunt protiv vlasti. Vesna Pusić tada se istakla kao zaštitnica:
“Ovo nisu nasilni prosvjedi i policija nema pravo reagirati nasilno.” Iako su u početku bili barem jednako opasni i primitivni kao i oni protekle subote u Splitu. Po policajcima je pljuštao građevni materijal, staklene boce, stolice... Bilo je tu i paleži, nije nedostajalo ni govora mržnje obogaćena seksističkim uvredama na račun premijerke, ali nitko nije govorio o zločinu iz mržnje. Tumačeno je da je i to dio politike te, dapače, da bi Vlada trebala ustuknuti kako moguća eskalacija nasilja ne bi unazadila naš europski put. Problem je bio u žrtvi, u manjini, Vladi i HDZ-u, koji provode teror nad većinom pa su “dobili što su zaslužili”. Baš kao i sudionici parade u Splitu, kako sada tumače homofobi, govoreći o nedopustivu teroru manjine koja je izabrala baš Split.
To se s obzirom i na reakciju pokazalo kao razložan izbor, a i malo dublja analiza govori nam da, iako je za pravo na izražavanje stavova to nebitno, neki pogrešno poimaju manjinu i većinu. U splitskom slučaju sada oporba traži organizatore, a nasilnike identificiraju kao troglodite, katoličke zelote, divlje horde ultradesne i klerikalističke orijentacije koje podržava vlast, pa je kod nekih to čak probudilo strahove od pojave fašističkih paravojnih formacija. K tome, javnost se upozorava na pogubno crkveno “usađivanje mržnje” kroz vjeronauk, propovijedi..., kao da se sav njezin nauk svodi na “Ubij pedera!” U želji da što snažnije osude splitsko nasilje što su ga, ako ne organizirali a ono dopustili policija i vlast, pribjegava se istovjetnoj agresivnoj retorici i neargumentiranu povezivanju nasilja i Crkve (unatoč ekscesnim izjavama pojedinaca) potičući time nesnošljivost spram onih koje navodno štite i jačajući “prirodno neprijateljstvo”. Politikantski se policiju proziva iako je u Splitu na pet puta manje prosvjednika bilo tri puta više policajaca nego lani u Londonu za nereda na prosvjedu zbog školarina.
Ali, i s druge se strane zanemaruje nasilje, a osuđuje žrtva, što je najeksplicitnije izrazila udruga branitelja Zavjet: “Homoseksualci imaju pravo na slobodan izbor, ali ne i nakaradnim životnim stilom ugrožavati slobodu hrvatske katoličke većine.” Govori se o “izazvanom” nasilju kao što se opravdava silovatelj, nasilan muž, roditelj s teškom rukom... Iako, s jasnim je ciljem u Splitu nošen transparent “Volim Srbina”, a ne Kineza, a strasti ne smiruje kad organizator uoči Zagreb Pridea naziva Crkvu “huškačkom organizacijom”. Ali, ni te stavove ne treba poopćavati na čitavu LGBT zajednicu pa ako ta manjina ne zna suptilnije i svrhovitije progovoriti o svojim problemima, zar je to najveći problem “hrvatske katoličke većine” i zar ga je teško barem ignorirati!? Moraju li se katolički principi unatoč biblijskom iskustvu afirmirati kamenovanjem “grešnih”!? Zbog opsjednutosti Anglikanske crkve homoseksualnošću južnoafrički nadbiskup i nobelovac Desmond Tutu kazao je 2007. kako je za njega perverzija kad se o homoseksualnosti govori kao o izboru.
“Morate biti ludi da izaberete način života koji vas izlaže tolikoj mržnji. To je kao da kažete da birate da budete crni u društvu zaraženom rasizmom.” Bijeli će Zagreb pokazati razumije li riječi crnog borca protiv aparthejda i homofobije.
Pomaže li različitima u povodu splitskog nasilja agresivna i pretjerana retorika spram Crkve!?
Komentara 16
Ja mislin da ni jedan nobelovac nije bija na televiziji više puta od Modnog mačka. To su naši IN kriteriji. ća je je Ako nisi GAY nisi OK !
Na sceni je u stvari heterofobija homosexualaca. Njihovo nasilno traženje da budu prihvaceni nije ništa drugo do li traženje incidenata i iritiranje javnosti. Šta reći o namjerama osobe koja u najavi gay pridea Katoličku crkvu naziva huškačkom ,a sve onene koji ne podržavaju javne skupove homosexualaca homofobima i netolerantnima. Imamo li mi uopce pravo na izbor ? Koja su naša prava? Zašto moramo po nalogu EU prihvacati ono što se kosi s našim moralnim i ljudskim svjetonazorom?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Došlo je vrime da ako nisi gay nisi IN. Koliko samo medijskog prostora imaju gayevi ? Samo je u našen Večernjaku izišlo preko 50 tekstova o pravima gayeva. Šta je s ubijenom dicom širom svita? Imaju li ubijeni Gadafijevi unucici pravo da se o njima piše.Šta je sa radničkim placama od 2 000 kn? Šta je sa onin radnicima koji rade a ne primaju plaču? Oni nisu GAYEevi pa nisu medijski zanimljivi. Zamislite da 30 radnika GAY populacije radi u nekoj firmi a ne dobivaju plaču...to bi bija međuplanetarni skanda. Ako si gay ...imaš sva prava...ako nisi gay...brajo tko ti je kriv ća nisi IN.