Osim što je povećala broj stečajeva, kriza je pokazala koliko su vlasnici ili uprava odgovorni prema vjerovnicima i radnicima, ovisno o tome jesu li reagirali i pokrenuli stečaj na vrijeme, kada su za to stvoreni uvjeti. I dok se primjerice stečaj u Americi ili Japanu ali i EU svakodnevno i s lakoćom pokreće, kod nas se za takvo što uglavnom čeka zadnji trenutak u kojemu je već nastalo mnogo štete, od dugova vjerovnicima do neisplaćenih plaća.
Oni koji pokreću stečajni postupak čim postanu insolventni pokazuju da se odgovorno odnose prema vjerovnicima te stvaraju uvjete za svoju sanaciju promjenom vlasnika, menadžmenta ili i djelatnosti. Cilj im je što prije upozoriti na lošu financijsku situaciju i spriječiti njezino produbljenje, a to svakako uz dobar program restrukturiranja omogućuje i brže ozdravljenje.
Kod nas velik broj vlasnika ili upravi tvrtki dokazuje svoju neodgovornost tajenjem lošeg poslovanja te odugovlačenjem pokretanja stečaja. Za takvo što po zakonu moraju kazneno odgovarati, a DORH svake godine i podnese zbog toga nekoliko stotina prijava. Posljednji je primjer takve neodgovornosti u poslovanju, prema vjerovnicima i radnicima Pevec, za čiju se tvrtku znalo još prošlog proljeća da ima problema s plaćanjem i da ispunjava gotovo sve uvjete za stečaj.
No s povećanjem dugova koje nije mogao vraćati, neisplatom plaća, informacijama o nepostojećem strateškom partneru i odbijanjem plana restrukturiranja nanio je nekoliko puta veću štetu tvrtki i zaposlenima nego što bi ona bila da je na vrijeme proglašen stečaj. No mogli su to učiniti i radnici, ali njihov sindikat, kao i većina u našoj zemlji, također još teže prihvaća stečaj, smatrajući ga definitivnim završetkom poslovanja, što nije točno. Jer upravo odugovlačenjem s proglašenjem stečaja u Pevecu radnici već peti mjesec za redom nisu primili plaću, a praksa pokazuje da se i zbog gubljenja radne aktivnosti prekidom poslovanja novi potencijalni ulagač radije odlučuje za novu radnu snagu. Neki domaći slučajevi prošli su bolje, poput HG SPOT-a, koji je pravodobnom reakcijom i postavljanjem nove uprave uspio izbjeći stečaj.
I u Adriatici.net na vrijeme su prepoznali poteškoće te postavili na čelo stručnu osobu koja je u međuvremenu i napravila najvažniji korak spašavanja. U teškoćama se našla i primjerice Jadranska pivovara, koja također postavljanjem konzultanta na čelo kompanije traži način spašavanja, a to je u ovom trenutku, kao i za sve tvrtke u teškoćama – pronalaženje strateškog partnera. Svakako, pravodobno proglašenje stečaja ili pak izrada programa restrukturiranja uz postavljanje stručne uprave, odnosno pokazivanje odgovornosti, prvi su važan korak za dobivanje povjerenja i pronalaženje ulagača.
Tvrtka mora proglasiti stečaj pri nesposobnosti plaćanja, prezaduženosti ili ako postoji blokada 60 dana bez prekida. Velik je dio uvjeta primjerice Pevec ispunio mnogo prije nego što je stečaj proglašen. Ali osim što je sam odugovlačio s proglašenjem stečaja, to nisu htjeli učiniti ni radnici.
Mihajlo Dika, profesor Pravnog fakulteta, tvrdi da su i mnoga druga iskustva pokazala kako su u većini slučajeva u kojima su se protivili stečaju radnici zapravo radili “u korist vlastite štete”.
– Naime, ako se stečaj na vrijeme otvori, onda kad bi trebao prema zakonu, sačuvalo bi se mnogo više imovine stečajnog dužnika i stvorili bi se znatno prije uvjeti za gospodarsko aktiviranje te imovine. Na primjeru Peveca može se vidjeti kakve su posljedice nepravodobna predlaganja otvaranja stečaja. Da je on bio otvoren kad su se za to bili stvorili uvjeti, štete bi bile mnogo manje i radnici bi mnogo prije opet počeli raditi i primati plaću.
Dok traje predstečajna agonija, radnici ne rade, ne primaju plaću, gube radne navike, sredstva propadaju itd. Stečaj ne znači uništavanje imovine dužnika, tvrdi Dika, nego redovito donosi alokaciju vlasništva i upotrebu te imovine u istu ili drugu svrhu. Darko Šket, stečajni upravitelj Peveca, kaže da kada se stečaj pokrene, dobavljači imaju više povjerenja prema toj tvrtki, ali i potencijalni kupci, jer se zna stanje imovine i dugova. To zapravo i jest konačno rješenje stečajnog postupka, da se nađe novi kupac, ili da vjerovnici pretvore svoja potraživanja u vlasničke udjele – kaže Šket. Primjerice, to je učinjeno u slučaju Tiska ili pak Dione, gdje su se najveći vjerovnici udružili i kroz konzorcij preuzeli tu tvrtku. Može se dogovoriti i kombinacija da se dio vjerovnika podmiri, a dio uđe u vlasničku strukturu.
No svakako o tome moraju odlučiti svi vjerovnici odnosno Skupština vjerovnika i svoju namjeru moraju prezentirati sudu. A kako se to radi, ako tvrtka na vrijeme reagira i stručnim mjerama uspije izbjeći stečaj? Uz Pevec i HG Spot, Podravka, Jadranska pivovara, Adriatica.net, HPB neke su od tvrtki kojima je zbog neodgovornosti bivše uprave ili vlasnika bilo nužno restrukturiranje, a neke su se našle i korak do stečaja. No pravodobnom reakcijom uprave i dovođenjem stručne osobe situacija je u nekima vidljivo bolja. Teškoće HG Spota došle su na vidjelo pošto potkraj prošle godine ta tvrtka nije mogla iskupiti komercijalne zapise.
Ubrzo je došla nova uprava, a za savjetnika je postavljen jedan od osnivača te tvrtke, Hrvoje Prpić.
– Kada sam došao ponovno u HG Spot, tvrtka je bila na samom rubu stečaja. Apsolutna nelikvidnost, troškovi nekoliko puta veći od zarade, žalost i tuga u očima djelatnika, tužbe na sve strane, a svaki telefonski poziv bio je vezan za neplaćene račune – opisuje Prpić. Nakon brzinskog snimanja situacije u tvrtki krenuli smo na nekoliko područja istodobno. Prvi i najvažniji cilj bio je odgoditi plaćanje komercijalnih zapisa, a to smo uspjeli nakon dugotrajnih pregovora. Istodobno smo se posvetili smanjivanju troškova pa smo tako zatvorili određen broj neprofitabilnih dućana te krenuli u dubinsku analizu djelatnika. Drugi je veliki problem bio vrlo loš softver koji je stvarao goleme probleme u redovitim procesima u tvrtki i neefikasnost, no i to smo riješili do novogodišnjih blagdana.
Tada smo se i posvetili novom HG Spotu. Stari HG Spot bio je iza nas, a novi je trenutačno unajmio čak šest timova da sudjeluju u izgradnji novog brenda. Pred stečajem se sredinom prošle godine gotovo našla Adriatica.net, no na čelnu poziciju doveden je konzultant Boris Teški, koji nema iskustva u toj branši, ali ima u procesima restrukturiranja i pronalaženja strateških partnera. Svoje najveće poslovno iskustvo gradio je u Luri i Plivi, a potom kao konzultant. Iako se proces dokapitalizacije otegnuo, ipak, prva je faza okončana, nađeni su novi ulagači koji su donijeli svjež kapital, a ove godine očekuje se druga faza u kojoj bi se uložio dodatni kapital.
HPB se našao u problemima nakon otkrića loših plasmana te je brzim potezima trebalo gubitke sanirati, orijentirati poslovanje na ono profitabilnije, vratiti povjerenje te pronaći strateškog partnera. Taj zadatak povjeren je bankaru Čedi Maletiću, najpoznatijem u karijeri po mjestu viceguvernera HNB-a. Dio posla već je uspio napraviti, a slijedi dokapitalizacija.
Ljubo Jurčić kao stručnjak pozvan je u Podravku, a posao mu sigurno nije lagan s obzirom na svakodnevna nova otkrića tajnih ugovora i malverzacija, što koči glavni njegov zadatak – sređivanja financijske situacije.
Pivovarna Laško, vlasnica problemima opterećene Jadranske pivovare, postavila je konzultanta Nenada Buljana da razmotri situaciju u tvrtki iz pozicije neutralne osobe.
– Dogovorili smo se da napravim snimku stanja i da na temelju toga dam svoj prijedlog za nove aktivnosti vezane uz tvrtku. Imenovanjem za predsjednika uprave došao sam u poziciju ne samo da napravim snimku stanja nego i da ostvarim odluke vlasnika vezane za budućnost tvrtke.
Pokazalo se kako je situacija takva da je potrebno promijeniti poslovni model te uložiti znatna sredstva u tržište jer Laško više nije u poziciji daljnjeg ulaganja. Zato je moj prijedlog, koji je potvrdio razmišljanja PL-a, bio da se poslovanje proda nekom drugom tko će nastaviti s proizvodnjom piva. Trenutačno se vode razgovori s nekim potencijalnim kupcima i nadam se da će rezultat tih pregovora biti prodaja JP i njezin nastavak poslovanja. Ako pak bude sporazuma s potencijalnim kupcima, onda će se poslovanje tvrtke ugasiti, ali postupkom likvidacije, a ne stečajem.
Pri tome će se ispuniti sve zakonom i kolektivnim ugovorom regulirane obveze prema zaposlenima te obveze prema vjerovnicima. To je bio i jedan od uvjeta pod kojim sam se htio prihvatiti ovog posla – kaže N. Buljan, koji već ima sličnih poslovnih iskustava, ali gdje je, kaže, za konačnu realizaciju nedostajala volja vlasnika. Postoje i slučajevi kada se stručnjaci pozovu kada nedostaje dobar kadar te kada je potreban netko tko će preventivno spriječiti pad poslovnih rezultata. Stoga je primjerice prije godinu dana Dragan Munjiza došao na čelnu poziciju Gastro grupe.
– Moj zadatak bio je očuvati profitabilnost upravljačke kompanije, što sam i uspio jer se profitna stopa povećala oko 30 posto iako je tržište palo oko 20 posto, zatim postaviti kvalitetan tim, dogovoriti bolje uvjete s dobavljačima te izbalansirati imidž tvrtke – kaže Munjiza.
