Dugoročno rješavanje niske zaposlenosti glavni je cilj projekta "Zaposlimo Hrvatsku", Hrvatske gospodarske komore (HGK) u partnerstvu s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti (HAZU). O korijenima te inicijative, koju predstavljaju na današnjoj uvodnoj konferenciji u Zagrebu, dubini problema nezaposlenosti i rokovima u kojima se mogu očekivati promjene za Poslovni dnevnik govori Davorko Vidović, savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje u HGK.
Što zapravo donosi ta inicijativa?
Hrvatska se cijelu svoju modernu povijest, a mislim na razdoblje od oko 150 godina, suočavala s niskom zaposlenošću kao jednim od najtvrdokornijih problema koji je pokretao valove iseljavanja u svakoj generaciji pa je danas Hrvata i njihovih potomaka u dijaspori gotovo koliko i u Hrvatskoj. Lošu gospodarsku strukturu mnogi su tumačili činjenicom da nismo imali svoju državu koja bi se više brinula o nacionalnim interesima. No, ni nakon četvrt stoljeća samostalne Hrvatske problem nezaposlenosti nije skinut s dnevnog reda, kao ni njegove posljedice. Za razliku od prijašnjih generacija, kad su odlazili slabo ili nikako obrazovani, sada su na iseljeničkim letovima mladi obrazovani ljudi, koji će pridonositi razvoju nekih drugih društava. Uskraćeni smo i za demografski potencijal. To nas je potaknulo da pozovemo sve naše članice, naše zajednice i udruženja da se uključe u ovakav projekt.
Inicijativa je dobrodošla, no nije li takav projekt pomalo pretenciozan?
Možda i jest, i s pravom se pitate zašto se upuštamo u ovakav projekt. Iz dvaju razloga: prvi – problemi su tako veliki da se nitko ne bi smio smatrati nepozvanim dati doprinos njihovu rješavanju, a drugi – uvjereni smo da su problemi rješivi. Nakon stvaranja i obrane države te euroatlantskog uokvirivanja, sada je najvažnije gospodarstvo, odnosno definiranje razvojnih ciljeva, što traži šire nacionalno suglasje. Želimo sudjelovati u stvaranju tog suglasja. Dapače, smatramo se pozvanim.
Golem broj nezaposlenih težak je uteg i za mirovinski sustav. U kojem je roku realno očekivati promjenu trenda?
Niska razina zaposlenosti najveća je prijetnja za alimentiranje socijalnih izdataka, pa tako i mirovina. Pri sadašnjim stopama zaposlenosti stanovništva vrlo teško možemo osiguravati izdatke i za obrazovanje, znanost, zdravstvo, kulturu, koji se više ne smatraju potrošnjom nego socijalnom investicijom. Nekim, relativno brzim mjerama smanjivanja sivog, neprijavljenog rada, te poreznim mjerama moguće je u kratkom roku na svjetlo izvući one poslove koji se već obavljaju, ali ih ne registriramo. Oni kao legalne djelatnosti mogu generirati i novu zaposlenost. Dugoročno trebamo strukturne reforme koje će stvarati povoljnu investicijsku klimu te podizati konkurentnost. Imamo brojne primjere zemalja koje su i s lošijih startnih pozicija od nas ostvarile velike rezultate.
Koliko su za malu zaposlenost krivci i poduzetnici?
Hrvatska još uvijek nije zemlja poduzetništva. Uzroci tome su i povijesni i kulturološki. U glavama je još puno sumnjičavosti prema ljudima koji pokušavaju pokrenuti posao kao špekulantima i maherima koji se žele na brzinu obogatiti. Ta arhaična svijest brana je i ozbiljnijem obrazovanju za poduzetništvo, koje bi trebalo započeti još u vrtićima kako bi se stvaralo pozitivno poduzetničko okružje.
>> Bivši Račanov ministar kritizira Vladu: 'Ne na djecu i mlade obitelji'
Nikola Tesla je išao u vrtić?