U petak su se političari mogli uvjeriti što znači napraviti privatizaciju gotovo bez ijedne zamjerke. Sanader i njegovi ministri bili su ponosni sami na sebe kada su vidjeli javni odjek i interes za masovnu privatizaciju koja je zaintrigirala građane svih kategorija i dobi.
Daleko od spletki, povlaštenih pojedinaca, tajkuna, zakukuljenih javnih natječaja, distribucija dionica Ine na građane bez obzira na dob, status, spol, nacionalnu pripadnost i druge specifikume, pokazala se odličnim političkim poslom i to baš kada je politika na tome najmanje radila. Posao je dala u ruke stručnjacima, a iz Vladinih redova operativno je jedino bio vrlo uključen inače osporavani potpredsjednik Vlade Damir Polančec.
No, pokazalo se da Polančec mimo političkih intriga u Vladi može odraditi zahtjevan posao. Na krilima Ine Sanader sada kreće i u narodnu podjelu dionica HT-a, s velikim zakašnjenjem, ali ipak i ta prilika nije za baciti, bez obzira što je na tržištu telekomunikacija vrhnje već pobrao onaj tko je mislio. Tim dionicama opet će se nahraniti gladni mirovinski fondovi i ostali kojima se građani sve više okreću. Vjerojatno nakon toga ni jedna velika državna kompanija neće moći krenuti u privatizaciju, a da od nje koristi ne vide građani – izravnom kupnjom dionica ili preko svojih fondova. Sanaderu je tako sretno u krilo pala prilika da preokrene povijesni, loš tijek privatizacije koji je većinu građana koji su stvarali imovinu i poduzeća ostavio po strani.
Ina je stigla kao zaostatak iz doba Račanove vlade, koja je ozakonila ovakav model privatizacije Ine. No, svejedno, šansa se ukazala ovoj vladi, a Račanu i njegovim političkim partnerima ostala ironija da baš HDZ može demokratizirati raspodjelu nacionalnog bogatstva, i to nakon svega što je ta stranka radila 90-ih da se to nipošto ne dogodi. A u predizbornoj godini HDZ-u se, čini se, jako svidjelo to u što je upao – još jedna neočekivana masa zadovoljnih glasača.
