Najveći živući investitor, milijarder Warren Buffett, vlasnik Berkshire Hathawaya, i šef JP Morgan Chasea Jamie Dimon osvijestili su da poslovanje usmjereno na kratkoročne ciljeve devastira ekonomiju i tu su poruku javno uputili menadžerima koji vode američke kompanije. U tekstu koji su zajednički napisali za The Wall Street Journal dva financijska maga upozoravaju da fokusiranje financijskih tržišta na kratkoročne ciljeve, pri čemu ponajprije misle na “pumpanje” kvartalnih rezultata, narušava razvoj gospodarstva jer obeshrabruje tvrtke koje imaju dugoročnu strategiju da uopće izađu na tržište kapitala i ponude svoje dionice na burzi. Zbog toga se smanjuje broj kompanija koje kotiraju na otvorenom tržištu. Time gospodarstvo gubi na inovativnosti i propušta prilike za razvoj.
Nezdrav fokus na profit
– Prema našim iskustvima, vođenje poslovanja s orijentacijom na kvartalne izvještaje često ima nezdrav fokus na kratkoročan profit na štetu dugoročne strategije, rasta i održivosti – napisao je dvojac.
Sve točno. Samo im za punu vjerodostojnost nedostaje ono zrnce introspekcije o vlastitoj ulozi u zaoštravanju financijalizacije. Jer tko bi snosio odgovornost za takav razvoj situacije do investicijskih banaka i investitora na burzama na kojima svaki pad profita automatski zacrveni ekrane, dionice padnu, investitori se povlače, a dioničari čupaju kosu, režu bonuse i otpuštaju neučinkovite menadžere. Bilo je i vrijeme da shvate da se ustvari ponašaju – kanibalistički. Jer, bez održiva razvoja i dugoročnih strategija i njihov biznis trpi posljedice. Milijunske, naravno.
– Pritisak da se postignu kratkoročni ciljevi doprinio je padu broja kompanija čije dionice javno kotiraju – napisao je Buffett. A kad on nešto kaže, na američkom tržištu kapitala, a i globalno, svi naćule uši. Nije zanemariv ni utjecaj Dimona, koji predsjedava lobističkom grupom 200 top menadžera – Business Roundtable.
Potiču radna mjesta
Dva moćna “opinion makera” objašnjavaju da se tvrtke sve češće suzdržavaju od ulaganja u tehnologiju, zapošljavanje, istraživanje i razvoj kako se troškovi ne bi odrazili na kvartalni rezultat. S druge strane, više od 100 milijuna Amerikanaca ulaže u kompanije na burzi izravno ili kroz investicijske fondove, a dodatni milijuni kroz korporativno, javno ili sindikalno participiranje u mirovinskim fondovima. – Tvrtke su zbog svih njih dužne raditi kako treba – zaključuju Buffett i Dimon. Istodobno daju do znanja da to ne znači kako se protive i kvartalnom i godišnjem izvještavanju o rezultatima koje jamči transparentnost poslovanja.
– Od 28 milijuna tvrtki u SAD-u, u ovakvom obliku javnog vlasništva samo ih je 4300, no odgovorene su za trećinu svih zaposlenih u javnom sektoru i na njih se odnosi polovica ukupnih troškova poslovnog kapitala. Javne kompanije potiču stvaranje novih radnih mjesta, prilika i ekonomskog rasta – konstatirali su Buffett i Dimon, no iz svoje zajednice top menadžera dobili su i kritike da bi tržište, koje ionako dobrim dijelom počiva na glasinama i insajderskim informacijama, s novim pristupom postalo još volatilnije. Kad ovako reagira na natruhe osviještenosti svojih predvodnika, kako bi tek investicijska zajednica progutala ideju koja će im kad-tad pokucati na vrata – da u svoje poslovne modele održivosti uključe dugoročne ekonomske efekte trošenja resursa i utjecaja na okoliš.
