Liberalizacija taksi tržišta preokrenula je cijelu jednu industriju naglavačke. Digitalne tehnologije omogućile su jednostavnije pružanje usluga prijevoza za sve zainteresirane, a korisnicima je učinila vožnje povoljnijima i pristupačnijima. Razgovarali smo s nekoliko ljudi koji su nam ispričali zašto se sami ne voze
“Koristim Uber otkako se pojavio i zadovoljan sam kako funkcionira i kako radi. Moj posao uključuje dosta sastanaka s klijentima i partnerima pa ponekad u danu moram proći nekoliko puta kroz cijeli grad”, priča nam Marko S. (39) iz Zagreba, šef prodaje u jednoj IT kompaniji. Prije Ubera se mučio sa službenim autom, promet, traženje parkinga i povratak iz centra svako jutro je stavljao živce na kušnju. “Otkad je došao Uber, auto sparkiram u garaži firme i ne mislim na njega do kraja radnog dana, a na sastanke idem Uberom. Naručim vožnju, dođu po mene, a ja se vozim “ko kufer” i ne razmišljam o parkingu niti kretanju 40 min ranije da stignem na vrijeme”. Uber mu je spasio dan kada je zbog kolapsa u prometu skoro zakasnio na važan sastanak s novim poslovnim partnerom. “Dogovor je bio u 10:00 sati u blizini centra u jednom hotelu, a ja sam cijelo vrijeme razmišljao kako da se teleportiram u centar grada. Odlučio sam da se neću previše zadržavati u firmi i krenuo sat vremena ranije, oko 9. Otvorio sam aplikaciju i upisao gdje trebam ići, nadajući se najboljem. Nakon par sekundi vozač je prihvatio vožnju i za tri minute došao po mene. Sjeo sam u auto i rekao da znam kakva je situacija, ali da imam sastanak na koji moram stići kako znam i umijem. Čovjek je samo kimnuo glavom, i pronašao meni potpuno nepoznat put do centra kojim je izbjegao i gužvu i radove. Na kraju sam došao pola sata ranije, popio kavu u miru i pripremio se za pregovore. Natrag sam išao istim putem, ali bez ogromnog kamena na srcu. Osim toga, kada ne vozim mogu provjeriti mail i obaviti sve pozive u miru, tako da dosta toga obavim po putu. A činjenica jest da je dolazak Ubera srušio cijene vožnje, pa mi je draže platiti i sačuvati vrijeme i živce”.
Slično razmišlja i Tihana V. (21) koja studira u Zagrebu. “Faks se nalazi u centru, a ja stanujem s roditeljima u Maksimiru. Volim ići biciklom, ali u zadnje vrijeme je takva gužva po pločnicima do centra, a po cesti se ne usudim ići, pa mi bicikl i nije najbolja opcija kao kad je grad prazan po ljeti.” Kaže kako po lošem vremenu ni ne pomišlja na bicikl. Zbog obveznih vježbi i predavanja, raspored je takav da često ima rupe od nekoliko sati. “Znamo otići na kavu, ali ponekad mi se ne da toliko sjediti po kavama, pa Uberom odem kući na ručak i vratim se na popodnevne vježbe.” Ove godine je ljeto, kao i uvijek, prošlo prebrzo, i Tihani se približio jesenski rok. “Imala sam veliki ispit koji sam već jednom pala i sada sam čvrsto odlučila da ću se toga riješiti. Ali tko će učiti po tim vrućinama… Noć prije ispita gotovo uopće nisam spavala. Zaspala sam tek pred jutro i probudila se jako nervozna, s grčem u želucu. Tako živčana ne mogu preko čitavog grada pedalirati do faksa, pa sam na kraju skuhala kavu i naručila Uber. Sjela sam u auto, i iako znam da to nije dobro, nisam si mogla pomoći, cijelim putem sam po skripti ponavljala gradivo. Stigla sam na faks i ušla u dvoranu, a unutra su svi još ponavljali u zadnji čas. Kad je došao profesor i podijelio nam pitanja, odahnula sam. Prva tri pitanja su bila upravo iz onog gradiva kojeg sam pročitala putem. Kad sam na njih odgovorila sve je išlo nekako lakše. Da sam išla biciklom, tko zna kako bi bilo…”, kaže Tihana.
Marijana L. (36) je majka i medicinska sestra koja zbog prirode svojeg posla često radi noćne smjene i dežurstva. “Volim svoj posao. Znam koliko se pacijenti koji završe na nekom od odjela mojoj bolnici osjećaju uplašeno i koliko im je potrebna adekvatna i stručna skrb, ali i lijepa riječ i razumijevanje za ono što prolaze. Naravno da je rad u bolnicama naporan i stresan, odabrala sam izrazito odgovornu struku i toga sam svjesna od samog početka. Teško mi pada što se naš rad ponekad u javnosti ne cijeni dovoljno, no nerijetko se susrećemo sa zahvalnim pacijentima i članovima njihovih obitelji koji prepoznaju i znaju cijeniti koliki trud svakodnevno ulažemo u brigu za njihove najbliže. Uvijek sam bila pomalo noćna ptica pa mi ni noćne smjene nisu teško padale, no s godinama sam ipak počela primjećivati tragove umora i iscrpljenosti. To se nekako najviše odražava na moj bioritam jer neprospavane noći teško mogu nadoknaditi po danu. Zato sam već davno odlučila da nakon odrađene noćne smjene ne sjedam za volan. Jednostavno, kada sam tako umorna, najlakše mi je pozvati Uber i dovesti se kući sigurno i bez brige. Ponekad već u autu počnem drijemati, ponekad razmjenjujem s vozačima dojmove iz noćne, ali u svakom slučaju to mi je puno bolja opcija nakon iscrpljujuće smjena nego da sama sjedam za volan”, zaključuje Marijana.
Sadržaj omogućio Uber
