Rast i razvoj tvrtki danas je sve brži i većina ih internacionalizira
svoje poslovanje. A takve tvrtke traže i najbolje zaposlenike,
što postaje sve teži zadatak. Možda ne i zato što
ih nema, nego je konkurencija jača, a velik dio tih talenata karijeru
nastavlja izvan zemlje. Tvrtke danas pronalaze razne metode kako
prepoznati i sačuvati talente, a veliku ulogu u tome ima HR, ali i svi
voditelji sektora.
– Talent je ona osoba koja ima potencijal za to da kroz neko
vrijeme postane ključni zaposlenik ili to već jest. Zato ih je i
potrebno na vrijeme detektirati – tvrdi Marino
Miloš, direktor HR metodologije i evaulacije u Privrednoj
banci, te dodaje da nije dobra i dugoročna strategija ograničiti se
samo na one na rukovodećim pozicijama, jer takve osobe mogu sutra otići
i pitanje je imate li spremne kvalitetne kandidate koji ta mjesta mogu
odmah nadopuniti.
Daška Domljan, voditeljica službe razvoja ljudskih
potencijala u Gavriloviću smatra da su talenti prije svega mlađe osobe
na početku karijere koje tek treba prepoznati i dalje razvijati, a
Ivana Vučetić, voditeljica ljudskih potencijala u Omegi Software tvrdi
da su talenti potencijali.
Kako talente prepoznati ovisi o strategiji kompanije, pa je to kod
nekih, prije svega velikih, razrađeno na više nivoa.
– Mi smo u banci uspostavili sustav selekcije vanjskih
kandidata kroz dosta rigorozan psihometrijski postupak, a onda smo
prije tri godine tu istu metodologiju primijenili i za postojeće
zaposlenike. Time smo stvorili svoj Human Capital Portfolio, projekt
kojim smo kroz sveobuhvatnu analizu zaposlenika, korištenjem
objektivnih testova i subjektivnih podataka o godišnjim
ocjenama utvrdili tzv. indeks razvojnog potencijala. To je matematički
izražena brojka i predstavlja nečiju dispoziciju za ubrzani
profesionalni razvoj – objašnjava Miloš
i dodaje: – On služi nama u HR-u, ali i menadžmentu, da znamo
kojoj osobi treba dati više pozornosti i uključiti je u
razvojne programe. S tim u vezi, prije dvije godine ustanovljena je i
PBZ Poslovna škola.
Rad s pripravnicima
– Mi unazad dvije godine imamo projekt pripravnika koji nisu
raspoređeni u jedan sektor, nego oni uđu u program i tijekom
šest mjeseci prođu sve sektore gdje imaju mentore, te ih
ocjenjujemo i pokušavamo prepoznati tko od njih ima neke
talente odnosno potencijal – objašnjava Domljan i
nastavlja: – Osim što se upoznavaju s raznim
aspektima poslovanja, imaju svaka tri tjedna i radionice, stručne ili
tzv. osobnog razvoja. Naša je služba u stalnom kontaktu s
mentorima. Redovito razgovaramo i s pripravnicima o njihovu iskustvu u
pojedinim sektorima, koje uspoređujemo s ocjenom mentora. Sljedeći
korak je njihovo raspoređivanje na pojedina radna mjesta, a nakon čega
one koji su se izdiferencirali kao talenti, odnosno kao materijal za
buduće vođe, ulaze u program koji neslužbeno zovemo Mladi lavovi. A
koji prolaze niz radionica i programa s ciljem razvoja komunikacijskih
ili menadžerskih kompetencija.
Ivana Vučetić kaže da oni nemaju pripravnike već je radno mjesto točno
definirano i traže stručnu osobu za taj konkretan posao. Ipak, postoji
selekcijski proces koji uključuje psihologijske testove i četiri kruga
intervjua.
Domljan kaže da u Gavriloviću pripravnici kreću od trgovine, jer tako
najbolje dobiju uvid u to što tvrtka znači kupcima ali i
uvid u cjelokupno poslovanje tvrtke što im kasnije
olakšava i komunikaciju i suradnju s kolegama.
Miloš kaže da i u banci pripravnici u poslovnicama, bez
obzira ako su i VSS, kreću od rada na šalteru. No
češći je slučaj, nastavlja, da nekom sektoru treba određena
osoba odmah, pa zato niti nema vremena prolaziti kroz tako koncipiran
pripravnički program.
Denis Manhard, konzultant u Iventi tvrdi da danas morate imati u vidu i
poznavati sve aspekte poslovanja kako bi bili kvalitetan rukovoditelj.
Domljan kaže da je kod njih pripravnički program trajao na početku
godinu dana, no s obzirom na potrebu većeg broja ljudi koji ih prati
ove su godine to skratili na pola godine. Miloš nadodaje da
je motivacija mogućih mentora osobama koje bi došle u sektor
na dva tjedna ili mjesec dana vrlo niska, jer mentori ne vide smisao u
tome da ulažu svoje resurse, prvenstveno vrijeme, u osobu koja u
konačnici i neće raditi u sektoru. Zato smo i krenuli na prepoznavanje
talenata i uključivanje takvih u poslovnu školu gdje kroz
networking polaznici mogu dobiti bliži uvid u odgovornosti ostalih
kolega – kaže Miloš.
Domljan priznaje da i kod njih postoji problem motivacije mentora.
Odnosno, prve godine bila je veća, no mi smo pogriješili
što smo ove godine izabrali za mentorstvo iste ljude, koji
ove godine to rade s manje žara. Pa upravo razmišljamo o
načinima kako dodatno motivirati mentore.
Manhard kaže da se u zapadnim zemljama ne dovodi u pitanje korisnost
mentorstva i uvođenja novog zaposlenika u posao, jer postoje osobe koje
su za to zadužene i svi shvaćaju da je mentorstvo bitno za budućnost
kompanije i njen napredak, a osoba koja je mentor ne vidi to kao
gubitak osobnog vremena i neproduktivnu funkciju. Ali moramo također
biti svjesni da se ti procesi uvođenja novih, vrlo perspektivnih,
zaposlenika u sam posao, na razvijenim tržištima odvijaju
već desetljećima, a u Hrvatskoj je to ipak relativno novi pristup.
Traže se viša
obrazovanja
IT sektor posljednjih je godina traženi sektor, a što se
tiče obrazovanja za te zaposlenike, Vučetić kaže da se u posljednje
vrijeme manje pazi na formalno obrazovanje. Imamo odjel konzultanata
gdje uvjet nije da osoba ima završen fakultet već je bitnije
iskustvo te da je dobar potencijal, da ima razvijene prezentacijske i
komunikacijske vještine... Tehnička ekspertiza je bitnija
kod programera, developera, administratora..., odnosno da su već
tijekom školovanja sudjelovali na projektima. U tom slučaju
nije bitno koji je fakultet završen – tvrdi
Vučetić.
U PBZ-u je bilo puno dvojbi u vezi sa zapošljavanjem
više osoba sa srednjim ili visokim obrazovanjem. –
S obzirom na to da se bankarstvo konstantno mijenja i postaje sve
sofisticiranije mi preferiramo VSS jer se oni bolje prilagođavaju
promjenama – kaže Miloš, a Domljan kaže da je
slično i u njihovoj proizvodnji, gdje su prije mogli raditi i NKV
radnici, dok danas isključivo zapošljavaju SSS, a prednost
imaju kandidati koji su informatički pismeni, koji poznaju neki strani
jezik, koji su fleksibilni, spremni za daljnje učenje i imaju osjećaj
odgovornosti.
No isto tako tvrtke sve češće daju mogućnost pojedincima
promjenu sektora kroz neko vrijeme.
– Kod nas cijela koncepcija HR-a polazi od toga da zaposlenik
u banci ulaže u svoje znanje i kompetenciju i zanima ga kakav će ROI od
toga dobiti. Mi želimo da zaposlenik kroz rad ipak stekne
širinu i neko multidisciplinarno znanje. Nakon par godina u
jednom sektoru kroz interne transfere dajemo i mogućnost za prelazak u
neki drugi sektor ili grupu poslova.
– Ni kod nas nije strogo ograničeno područje rada. Ako se
neki konzultant, na primjer, želi baviti business inteligenceom ili
project managementom, a to je i firmi u interesu, njemu se omogućava
postupni prelazak u drugi odjel i educiranje u tome.
Posljednjih godinu dana velike banke bile su suočene i odlaskom svojih
talenata u manje banke, no, kaže Miloš, kod njih taj trend
nije bio izraženiji, pa je tako postotak odlazaka iz banke manji od pet
posto. A kroz poslovnu školu, tvrdi, nastoje zadržati kjučne
ljude.
Kako Iventa dosta radi s bankarskim sektorom, Manharad iz iskustva
tvrdi da je prelazak osobe u manju banku prije svega povezan s
mogućnošću napredovanja i prilike rada na nešto
širem spektru zaduženja. Miloš kaže da je pravo
pitanje što predstavlja izazov nekoj osobi: biti u upravi
jedne manje lokalne tvrtke ili biti na drugoj razini menadžmenta jedne
globalne korporacije. Također, koji je konačni cilj karijere te osobe:
brže doseći funkciju člana uprave ili prikupiti što
više kompetencije, znanja i iskustva koje nudi veća tvrtka,
a koja nudi ujedno i rad u drugim zemljama. Meni iskustvo govori da oni
koji su motivirani za međunarodnu karijeru imaju znatno veće mogućnosti
to ostvariti u većim tvrtkama.
Vučetić kaže da kod njih puno ljudi dolazi jer nisu cijenjeni u većoj
tvrtki ili njihov posao ne dolazi do izražaja. Oni su karika koja
odrađuje svoj posao. “Nas ima 40-ak, a svaki zaposlenik ima
svoj aspekt posla. Pristupa se individualno pa su ljudi zato i
zadovoljniji.”
OKRUGL STOL: TKO SU TALENTI