Kristijan Marinčić postavljen je ovih dana u Optimi na mjesto
izvršnog direktora za istočnu regiju i na tom mjestu
zamijenio je starijega kolegu Petra Tumira, koji će ostati savjetnikom
u tvrtki, a od kojega je – kaže Marinčić – imao
prilike puno naučiti.
– Davno sam naučio da postoje dva puta razvoja, učiti sam,
što se često događa, ili uz pomoć nekoga tko će pravilno
upućivati i savjetovati. A imati mentora danas je vrijedna pomoć
– kaže Marinčić.
– Ovaj napredak u karijeri svojevrsno mi je priznanje i
motivacija za daljnji rad. Izazov vuče odgovornost, ali smatram da je
vrijedan svih napora koji me čakaju. Jer vrijeme i trud još
uvijek nisu mjerila koja me opterećuju – tvrdi Marinčić.
Više od tri godine Marinčić je bio dio tima koji je u
slavonsko-baranjskoj regiji napravio izvrsne rezultate, a
što je, kaže, zahtijevalo puno snage i rada.
– Za razliku od prije nekoliko godina kada smo počinjali,
danas je telekomunikacijsko tržište donekle posloženo, zna
se tko je tko i tko što može. Velika su sredstva uložena u
razvoj i edukaciju, kako djelatnika tako i građana. Sada to treba
još bolje uskladiti i usmjeriti najboljom putanjom, a to će
biti moj zadatak – kaže Marinčić. No isto tako napominje da
će uz osnovne zadaće važnost imati i širenje atmosfere u
timu i stvaranja ekipe za dulje vrijeme. Jer, prošlo je
vrijeme nedodirljivosti između šefa i suradnika.
– Osim toga, ako od ljudi želite dobre rezultate, ljudi
moraju znati da ih razumijete i da ste na njihovoj strani. Optima slovi
kao moderna tvrtka s visokim očekivanjima od svojih djelatnika, ali i
kao tvrtka s njihovim poštenim nagrađivanjem. Stoga slika
namrgođenog šefa i deprimiranog djelatnika više
nije aktualna jer jednostavno nije održiva – tvrdi Marinčić.
Marinčić je završio Ekonomski fakultet, ali se nakon toga
ubrzo našao u telekomunikacijskom sektoru.
– Zato što je sektor dinamičan i turbalentan. To
mi odgovara, kao i ritam, s obzirom na to da se ne vidim na poslu s
radnim vremenom nakon kojega sve ostavljam zaključano u ladici. Ovo je
dinamika koja tjera naprijed i imam osjećaj da se profesionalno
ostvarujem – kaže Marinčić i nastavlja: – U
brzorastućoj tehnološkoj tvrtki poput naše
više se nikoga ne mora tjerati da odradi svoj posao ili
ostane duže ako to posao zahtijeva. Svijest nove generacije –
“broadband“ zaposlenika je takva da su predani
ciljevima i željni postići rezultat. Na meni kao menadžeru je da im
putem sustava praćenja i kontrolinga u tome pomognem i ispratim do
kraja – zaključuje Marinčić.
Radimo na edukaciji
– Fakultet je danas neminovnost ako imate bilo kakvih ambicija u poslovnom životu. No potrebno je i daljnje usavršavanje i to u onoj mjeri koliko posao traži, ali i koliko osobno to želim. U mom slučaju, konstantno pratim nove trendove i nadograđujem postojeće predznanje jer rad u high-tech tvrtki to od vas jednostavno zahtijeva. Prije tri godine dok se tvrtka stvarala i kada mi je pruženo povjerenje u vođenju, shvatio sam da se jednostavno moram dodatno educirati, što je rezultiralo upisom studija menadžmenta na poslijediplomskom studiju! I unutar tvrtke dosta radimo na edukaciji: od internih treninga u službi za korisnike do prenošenja inženjersko-tehnoloških vještina. Često to nije dostatno pa ljude šaljemo na razne tematske seminare. A naši najjači potencijali, posebno inženjerski kadar, usavršavaju se vani – kaže Marinčić.
Oplemeniti znanje
Promjena profesije ili pak biti menadžer u kompanijama različitih struka danas postaje sve učestalije. – Menadžeri su danas vrlo prilagodljiva vrsta ljudi! Promjena “terena“ nikada nije bila lakša. Osobno cijenim ljude koji svoje “elementarno“ znanje oplemene drugim, makar i teže stečenim znanjem, recimo prelaskom u poljoprivrednu, tehničku ili građevinsku struku. Ti ljudi imaju bitno širi kut gledanja od drugih te viziju koja ne staje na granicama domene njihova znanja – kaže Marinčić.
Nadgradnja znanja
Na fakultetu sam se formirao kao osoba, shvatio smjer u kojem želim ići te stekao znanje. No ipak, dodatna je vrijednost fakulteta u poznanstvima i informacijama, koje sam poslije nadograđivao
