Dionice, dionicee Inee, kupi narode, još malo pa neestalo! Dioniceee! Pa da kupim? Naravno, nije baš tako jednostavno. Koliko u ovoj državi uopće ima ljudi koji mogu odvojiti 1400 ili još malo više kuna za nešto što u prvo vrijeme mogu samo uokviriti i staviti na zid blagovaonice, pa neka grije srce dušu i nek susjedi zavide!
A na ulici digneš glavu: evo ga narode, ide - vlasnik Ine! Pa isto je - jedna dionica ili deset! A čini se da i nije tako teško kupiti - neke banke vrlo spremno nude kredite. RBA svojim štedišama šalje SMS poruke, za kredit se moguće predbilježiti uz pomoć tokena, bez trenutačne provjere boniteta. Očito je, dakle, da i banke ne sumnjaju u to da se radi o dobrom poslu!
Vrijednost Ine u posljednje dvije godine se možda i udvostručila (kažem možda, jer tržište nije imalo prilike tu cijenu potvrditi). Tako je barem nedavno u Manageru izjavio tadašnji šef Ininih financija. Iz čega bi se dalo izračunati da je blizu 4 milijarde dolara. Mađar valjda zna, nije mu u interesu napuhivati cijenu. Uostalom vrijednost Mola prije desetak godina bila je tek nešto viša od Inine, a sad je desetak milijardi dolara. U svakom slučaju, tko može zamisliti ijedan scenarij u kojem bi vrijednost Ine pala? I to u trenutku kad konačno kreće modernizacija rafinerija? Posao je siguran, samo ako za njega nisi dao zadnju crkavicu.
No, dobro, dakle, love baš i nemam, što ako se odlučim na kupnju kreditom? Koliko da uzmem? Odlučim li se na paket od 10 dionica, možda mi se posreći pa dobijem i onu jednu besplatnu na poklon od države. Kupim li maksimalni paket od 38 tisuća kuna dobijem i dvije. Kakva je to država kad svojim poreznim obveznicima ne progleda malo kroz prste? Doduše, te poklone će mi pojesti kamate na kredit, no treba biti optimističan i reći - pa to znači da će mi zapravo država platiti kamate.
A ako dođem do love - možda kredit otplatim i prije vremena? Malo morgen. U RBA kažu da prijevremeno zatvaranje kredita uopće nije moguće. Ako dođete u škripac s lovom, garancija na kredite upravo su te iste dionice, koje će tad pripasti RBA - po cijeni rezerviranoj za građane RH, a ne za banke ili institucionalne igrače uopće! Ne pretjerujmo, ipak se tu ništa badava ne dijeli, prema anketama (barem od prije dva-tri dana) samo 7 posto građana bi htjelo kupiti dionice Ine. Možda nisu našli prave ljude?
Ima i drugih načina da se dođe do više dionica nego što je država spremna prodati - ako imaš dovoljno love i nađeš one koji su spremni kupiti u tvoje ime, makar članove obitelji. Ni takvih vjerojatno ipak neće biti tako mnogo, ali oni koji žele, snaći će se. Što s bankama i fondovima koji doista mogu platiti big bucks za svaku dionicu? Neki se boje da za njih neće ostati dovoljno (ne treba sve prodati na popust, treba nešto i zaraditi). No, ozbiljno, kako god okreneš, kupovinom ove dionice moraš biti spreman na čekanje - njen smisao i nije brza zarada - uostalom kakav bi interes država imala da dijeli nešto što se može istog trenutka unovčiti.
Nadajmo se samo da se neće dogoditi što i s fondom branitelja, gdje se odmah krenulo u rasprodaju dionica preko malog oglasnika. Bude li sve kako treba, dogodine bi nekoliko desetaka tisuća dalekovidnih građana Hrvatske moglo od radosti plesati kolo svaki put kad ponovo poskupi benzin, oni isti koji su do jučer proklinjali Inu i kad irački pobunjenici dignu naftovod u zrak.
