U kolovozu prošle godine na čelo Coca-Cole u Hrvatskoj došla je Maria Anargyrou-Nikolić. Osim u Hrvatskoj, nadzire poslovanje jedne od najvećih svjetskih kompanija u Sloveniji te u Bosni i Hercegovini. Sve to slijedi nakon uspjeha na drugim tržištima zapadnog Balkana.
Atraktivna menadžerica dolazi iz Grčke, iz obitelji koja se bavila proizvodnjom slastica. Kako kaže – prave obiteljske kompanije. Sada posao vode majka i sestra, a Maria Anargyrou-Nikolić ima im priliku pomoći svaki put kada dođe u Grčku.
Karijeru je započela još kao studentica u jednoj marketinškog agenciji. Nakon diplome i magisterija počela je raditi za Nestle Ice Cream. Razgovarali smo nakon predstavljanja vrijednog projekta koji već četiri godine organizira kompanija za koju radi.
– Projekt „Pokret za radost“ podižemo ove godine na novu razinu i započinjemo otvaranjem 20 vježbališta na otvorenome, odnosno aktivnih zona širom Hrvatske, čime želimo motivirati više ljudi da redovito vježbaju. Pozivamo građane Hrvatske da sami odaberu i odluče u kojemu gradu će zone biti uređene. Putem internetske stranice projekta pokretzaradost.hr i drugih digitalnih platformi građani će moći glasovati za bilo koji grad u zemlji i natjecati se da se aktivna zona postavi baš tamo gdje oni žele, u njihovu gradu. Podržavaju nas Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu te Hrvatski Crveni križ, a nadamo se da će partnera biti još – objasnila nam je direktorica hrvatske Coca-Cole.
Može se zaključiti da je za vas bilo prirodno nastaviti raditi u prehrambenom sektoru?
Hranu volim i nekako mi se čini da mi je bilo namijenjeno da se hranom i bavim. Pokušala sam i nešto drugo, u Švicarskoj sam radila u jednoj biotehnološkoj kompaniji koja se bavila lijekovima, in vitro oplodnjom i hormonima rasta, ali se u tome nisam pronašla iako je prilika bila sjajna. Na kraju me i školovanje odvelo prema prehrambenoj industriji u kojoj već godinama radim. U ovakvim se međunarodno uspješnim kompanijama na izazove ne gleda kao na poteškoće, već kao na prilike. I u najtežim situacijama izazove preokrećete u svoju korist i od njih radite prilike, to je vještina koja je potrebna za ovakvu razinu poslovanja i da biste bili vodeći u svojemu poslu.
Zašto je Coca-Cola tako uspješna i tako dugo vremena? Je li to zbog famoznog recepta? Ili zato što Coca-Cola snažno reinvestira u marketing?
Kod nas vlada malo drukčija atmosfera od one u klasičnoj korporaciji gdje se do uspjeha nastoji doći pritiskom i korporacijskom stegom. U Coca-Coli se kroz ovo vrijeme shvatilo da su nositelj uspjeha ljudi, oni najbolje funkcioniraju bez takve vrste stege, ali opet s točno određenim ciljevima. Točno je da Coca-Cola oduvijek najveći dio svojih prihoda reinvestira u marketing, ali ne zaboravimo i investicije u tehnologiju. Također, kada se govori o marketingu, misli se na onaj marketing koji je prije svega usmjeren potrošaču, dakle izravni. Želimo, primjerice, da svakom potrošaču na raspolaganju uvijek bude hladna Coca-Cola koja je naš zaštitni znak. To investiranje u sveukupno poslovanje dovodi i do našeg značajnog utjecaja na gospodarstvo. Svako novo otvoreno radno mjesto u Coca-Coli u Hrvatskoj zapravo znači 12 novih radnih mjesta na nacionalnoj razini, u prodaji, pakiranju, proizvodnji šećera i slično. U ovim bocama ima mnogo hrvatskog – voda, etikete, pakiranje, sve ono što možemo dobiti od lokalnih dobavljača koji zadovoljavaju standarde koje Coca-Cola traži. U to također mnogo ulažemo i srećom dobavljača imamo jako puno. U tehničkom smislu, televizija, po kojoj smo poznati, više nije dovoljna, sada su mobilne platforme izuzetno utjecajne, a najveći smo zaokret napravili u event marketingu gdje nastojimo prepoznati što i gdje ljudi rade. Na taj način dolazi se do idealne kombinacije između proizvoda i promocije u kojoj će potrošač najbolje prihvatiti proizvod.
Coca-Cola je među najstarijim svjetskim kompanijama. No, danas vidimo rađanje sasvim nove vrste poslovnog čovjeka koji dolazi iz IT svijeta, često iz Silicijske doline. Jesu li razlike doista tako velike?
U osnovi te su kompanije sasvim različite. I zbog načina na koji su nastale i zbog načina na koji funkcioniraju. Sve je puno brže i uzbudljivije jer je i razvoj tehnologije takav. Coca-Cola je tradicionalna kompanija, no za nju možete biti sigurni da će zauvijek biti ovdje. Neka od tih kompanija možda će već sutra nestati, no ne i Coca-Cola. Ne može se sporiti kako te nove kompanije imaju određeni šarm. Vode ih iznimno pametni ljudi, a u mogućnosti su gotovo u trenutku prepoznati potrebe ljudi te zbog toga snažno utjecati na njihove živote. Pogledajte samo koliko se u posljednjih deset godina život promijenio. Prije deset godina mobilni telefoni bili su rijetkost. Tehnološki napredak fascinantan je, tako i IT kompanije. Ipak, posao u Coca-Coli jest posao snova.
Kakvi su dojmovi nakon ovih prvih sedam mjeseci u Hrvatskoj?
Ima ih puno, svaki dan nešto novo! Nisam do sada poznavala Hrvatsku. Dolazim iz Grčke koja je najljepša zemlja na svijetu, no sada mogu reći kako je Hrvatska zemlja nevjerojatnih prirodnih ljepota, prekrasne obale i otoka zbog kojih se veselim ljetu kada ću ih posjećivati jedan po jedan. A to je samo zato što sam u Hrvatsku stigla krajem kolovoza kada je sezona pri kraju, a posla je odmah bilo puno pa sam stigla posjetiti samo Krk, zatim Šibenik koji je također sjajno mjesto.
A Zagreb?
Obožavam Maksimir. Vrlo je atraktivan, zelenilo je prekrasno i sretna sam što je moj novi dom vrlo blizu Maksimiru pa mogu tamo otići s obitelji, posjetiti Zoološki vrt ili jednostavno otići trčati. Nevjerojatno je da usred grada imate tako velik park. Jako sam zavoljela i centar po kojem sad volim šetati jer konačno imamo i lijepo vrijeme. Treće mi je omiljeno mjesto aerodrom jer volim putovati!
Dolazite iz Grčke, ali radili ste i u Srbiji, sada ste u Hrvatskoj. Koje su razlike i sličnosti između tih zemalja?
Za mene je to zlatni trokut! Naime, i prije sam imala prilike raditi u više zemalja jer sam bila regionalni direktor za zemlje ovog kruga, uključujući Rumunjsku, Bugarsku pa čak i Albaniju. Hrvatska, Srbija i Grčka prekretnice su u mojem životu, i poslovnom i privatnom. Moram reći kako Hrvatska i Grčka imaju više sličnosti nego Grčka i Srbija, vjerovali ili ne. Priroda, naslijeđe, obala, otoci, mentalitet osobit za pomorske zemlje ono su po čemu su Hrvatska i Grčka slične. Zato se ovdje osjećam kao kod kuće. Sličnost sa Srbijom jest u jeziku koji sada razumijem, ali ga još ne znam govoriti. Hrvatska ima najbolju gastronomiju od svih triju spomenutih zemalja. Ovdašnja je gastronomija na puno većem nivou nego u Grčkoj i Srbiji. Imate zemlju u kojoj žive sjajni ljudi koji bi trebali živjeti i sjajnim životom.
Koja vam se hrana najviše svidjela?
Najviše volim ribu i kao hranu, ali i po prehrambenim vrijednostima. Najviše me iznenadio način na koji pripremate ribu, ona nije samo sa žara već se priprema na brojne načine, u različitim umacima, uvijek drukčije. Ali, posebno sam se zaljubila u sireve, one otočne! Svaki dan uživala bih u nekoj drugoj vrsti kojih imate toliko. No, nedavno sam probala nešto što do sada nisam vidjela – štrukle!
No, u Srbiji ste se udali. Ako smo dobro informirani, vaš je muž brat jedne od najpoznatijih opernih pjevačica.
Udala sam se prije nego što sam počela raditi u Srbiji pa je posao tamo bila zgodna prilika da se vratim. Imam i kćer Evelin od sedam godina. Doista, Milijana Nikolić, sestra mojeg muža, svjetski je poznata operna pjevačica, a udala se za još jednog svjetski poznatog opernog pjevača, Rosarija La Spinu. Oboje nastupaju u Sidnejskoj operi, no poznati su u cijelom svijetu. Milijana je sjajna pjevačica, sjajno je bilo slušati je u Metropolitanu prošloga tjedna. Operne su pjevačice dive. Mogu otkriti da u svojoj kćeri vidim nešto što me na to podsjeća, više je zanima pjevanje nego ono što ja radim! I moj suprug Milijan i kći došli su ovamo sa mnom, a njoj je to bila velika promjena koju ipak dobro svladava. Upravo je ovdje krenula u školu i sad se polako upoznaje sa svojim hrvatskim vršnjacima i drugom djecom s kojom zajedno pohađa američku školu.
U vašoj je zemlji velika kriza, najteže je pogođena, kao i izbjegličkom krizom.
Ne znam što je teže, živjeti u tako pogođenoj zemlji ili biti negdje drugdje pa izvana pratiti što se događa. I jedno i drugo je vrlo bolno. Kriza je preduga i svake je godine sve dublja. Sve je započelo nekim očekivanjem da će se nešto ipak dogoditi pa neće biti gore, no ništa takvog nije se dogodilo. Rješenje se mora naći, i to jako brzo jer narod pati. Problem je što je svaka dosadašnja vlada radila na tome da vraća dugove i zadovolji kreditore, a nijedna nije razmišljala o tome da potakne rast. Ne može se dug vraćati dizanjem poreza i uzimanjem novca od ljudi. Grčka je ušla u Europsku uniju, no malo se toga učinilo da se dođe do sredstava koja leže u fondovima koji bi se onda uložili u razvoj i mlade. Ipak, neku nadu daje naša najveća gospodarska uzdanica, turizam, jer smo još najatraktivnija destinacija s bogatstvom u prirodnim i povijesnim ljepotama, ljudima. Možda se i zbog toga donese neko brzo rješenje.
Ali u čemu je problem s tri zemlje, zašto su baš one tako teško pogođene krizom? Je li u pitanju mentalitet ili nešto drugo?
Trebali bismo nastojati voditi zemlju na svoj način, ne dopuštati strani utjecaj u tolikoj mjeri. Više pritom mislim na Grčku, u kojoj smo se previše oslanjali na povijest i prirodna bogatstva, a nismo pokušavali učiniti nešto više, na to se nadograditi. Grčka nije stekla naviku natjecanja, dokazivanja vlastite sposobnosti drugima. Nije se mislilo o rastu i razvoju, zadržavanju domaće pameti u svojim granicama. Naposljetku, sve tri zemlje malo čine da bi se njihov glas čuo, da ih se doista uvažava. Svi smo još mali igrači u igri koja je jako neravnopravna.
Hrvatska sada ima premijera iz poslovnog sektora. Ima li to za vas smisla i jeste li razmišljali o sebi u sličnoj ulozi?
Iskreno, nisam. Ali, razmišljala sam o tome kako političari ne vide da je upravljanje državom zapravo vrlo slično vođenju kompanije. Slušajući vijesti nametale su mi se misli o tome da bih u nekoj prilici učinila ovo ili ono. Za poslovnog čovjeka neke političke odluke doista su čudne, često bih se zapitala je li moguće da se ne vidi najlogičniji i najočitiji potez. Zasad mogu pomoći jedino kao privatna osoba, povremeno održim predavanje na grčkim sveučilištima ili sudjelujem u nekim drugim aktivnostima. Tko zna, možda se u nekom trenutku pojavi prilika i za nešto više.
Imate li slobodnog vremena?
Nemam poslovni i privatni život, imam samo jedan život, kombiniram u njemu sve što radim. I rad, i obitelj, i rekreaciju, i čitanje, uspijevam sve ukomponirati u jedan dan. Dosta putujem s obitelji, upoznajem nove ljude i mjesta. Volim New York, njegovu kombinaciju kultura zbog koje se doima središtem svijeta, kao da vam tamo srce kuca drukčije. Takva putovanja obogaćuju. Ipak, Atena je uvijek u mojem srcu, stari su Grci znali što rade, nije Atena bez razloga na takvom mjestu kao što jest.
Uspješna poslovna žena prepoznatljiva je i po stilu. Imate li vi neku svoju tajnu?
Da dobro jedete i dobro spavate, dosta vježbate. To je osnova za uspjeh u poslu, a takav pristup omogućuje vam da ostanete jaki u svakom trenutku, što vam onda ostavlja mogućnost da uspješno vodite. Svaki dan donosi određenu razinu stresa, traži dosta energije kako biste uspjeli svladati prepreke koje su u poslovanju neizbježne. Jasno, odjeća i dodaci ulaze u stil poslovne žene koji ne mora biti samo jedan, odabirete prema prilici. Nije da brendove ne volim, no dobar se stil čak i za poslovnu ženu može uobličiti i odjevnim predmetima od samo 50 eura u kojima se dobro osjeća. Na kraju krajeva, dobar osjećaj i sreća dolaze iznutra.
Jeste li dobili sve što ste očekivali kada ste preuzeli Coca-Colu u Hrvatskoj?
Moram reći kako je posljednjih pet godina bilo iznimno teško za Hrvatsku kao poslovnu sredinu, ali i za ljude. Drago mi je da se zemlja polako izvlači iz krize i da su brojke mnogo optimističnije. Vjerujem da je moj dolazak bio u pravom trenutku. Sa svojom ekipom mnogo istražujem vaše tržište kako bismo što bolje razumjeli što nas očekuje, i nas kao kompaniju i tržište. Ono što sam shvatila jest da Hrvati uvijek traže više vrijednosti za novac. To je za njih vrlo važno. Voljni su potrošiti, pogotovo u našem sektoru, ali traže bolji omjer uloženo-dobiveno. Jako ih zanimaju i akcije. No to nije dobro, jer to nije održivo ni za nas ni za kupca. To nas je natjeralo da više ulažemo u proizvode. Vidjet ćete uskoro novu ponudu Romerquelle mineralne vode s više okusa, slično smo već napravili i s Cappy sokom od naranče.
Je li vas u Hrvatskoj dočekalo sve što ste očekivali?
Bilo je nešto lakše nego što sam očekivala kad je riječ o odnosu s ljudima. Dočekala me otvorenost, pogotovo prema mojem drukčijem načinu razmišljanja. No, s poslovne strane bilo je ipak nešto teže. Ovo je malo tržište, stvari se ipak ne kreću tako brzo, očekivala sam da se i stvari i ljudi pokrenu malo brže. Ljudi su skloni navikama, uobičajenim, uhodanim načinima rada, imate neki svoj način koji je teže mijenjati nego što sam očekivala. Potrebno je malo više fleksibilnosti. I Hrvatska u cjelini trebala bi raditi na konkurentnosti, i to je ono što se odmah može uočiti.
Naslov za anale, svaka čast... Ovo je malo tržište, stvari se ipak ne kreću tako brzo, ...Imate zemlju u kojoj žive sjajni ljudi koji bi trebali živjeti i sjajnim životom...Ono što sam shvatila jest da Hrvati uvijek traže više vrijednosti za novac....pametnome dosta!!