Željko Čović ovaj tjedan napustio je Generu, a Želimir Vukina otišao iz Adrisa. Oboje su kadrovi Plive, Čović dugogodišnji predsjednik uprave, a Vukina član uprave, koji je kao i velik broj istaknutih stručnjaka već izgrađenih u Plivi karijeru nastavilo u drugim kompanijama ili u privatnom biznisu. Za Plivu se nekad govorilo da je rasadnik najboljih menadžera u državi. Pojedinci su glorificirali Čovića kao Plivina predsjednika uprave te njegov menadžerski tim kao ljude koji mogu preporoditi svaku hrvatsku kompaniju. Međutim, povijest je pokazala kako Pliva nije završila baš slavno, a ni većina bivših Plivinih zvijezda nije imala zvjezdane karijere nakon Plive. Većina ih je ostala u visokim menadžerskim krugovima, ali ih se teško može nazvati čudotvorcima. Kada se danas bivše Plivine menadžere pita za razlog Plivinih problema, zajedničko je stajalište većine da je Čović bio taj koji je vodio politiku ljudskih resursa, koji nije dopustio da netko istakne svoje stajalište, nego je štoviše drugo mišljenje shvaćao neprijateljski.
Misterij odlaska
Proces selekcije kadrova koji su ulazili u Plivu krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih bio je prema mišljenju nekih od bivših kadrova vrlo profesionalan jer oni koji su prošli ulaznu selekciju i potom edukaciju postali su i ključ uspješnog poslovanja, no krajem devedesetih politiku kadrova počeo je voditi predsjednik uprave Čović, nakon kojeg je počeo veliki odljev. Razlozi Čovićeva odlaska iz Genere samo se nagađaju, prema jednom tumačenju razlog je vezan za čišćenje poslovanja u Generi, a rašireniji je stav da Čović nije mogao prihvatiti da mu za šefa dolazi Marko Smetiško, također bivši Plivin kadar koji je u toj kompaniji bio na poziciji ispod Čovićeve. Nakon Plive, u kojoj je bio direktor programa farmaceutike, Smetiško je bio u Luri, Belupu te Atlanticu. Lura je svojedobno prihvatila velik broj kadrova iz Plive, primjerice Željka Perića, Borisa Teškog, Eriku Kašpar te Želimira Vukinu koji je bio i na čelnoj poziciji Lure. Karijeru je potom nastavio u upravi Adrisa s koje se ovih dana povukao.
Sam ne želi ništa komentirati, no njegovi poznanici kažu kako je razlog njegovo neslaganje s politikom Adrisa u kojoj ionako jedina strategija poslovanja dolazi od jedne osobe, odnosno vlasnika Ante Vlahovića. Jedan od utjecajnijih kadrova u Plivi bio je i Željko Perić, danas vrlo priznat i u svjetskim krugovima, ali koji se je povukao prvo u Luru, a onda u privatni biznis kao konzultant. Trenutačno obavlja financijsko restrukturiranje u Ingri. Uz Perića u financijskom sektoru Plive bio je i Tonči Korunić, odnosno šef riznice, koji se potom povukao u investicijsko društvo Intercapital gdje radi i danas.
Marinac jedini sporan
Za razliku od većine Plivinih kadrova, on tvrdi da je samovoljno otišao iz Plive, a ne zbog neslaganja s Čovićem, za kojeg smatra da je tvrda osoba te da je u Plivi puno tražio, ali da je i puno davao. Iz istog sektora u Plivi dolazi i Ivana Gažić, sadašnja predsjednica uprave Zagrebačke burze, koja je u međuvremenu karijeru gradila i u Splitskoj i Hypo banci.
Boris Teški u Plivi je bio direktor Plive Ljubljana, dio karijere proveo je u Luri, a od 2004. godine na čelu je konzultantske tvrtke Instar. Trenutačno je na čelu Adriatica.neta. Dio Plivina kadra završio je u Podravki, poput Nevenke Cerovsky, koja je dio karijere provela i u Atlanticu, te Darka Marinca. Marinac je imao najprepoznatljiviju karijeru jer je bio predsjednik uprave Podravke. Međutim, nakon niza godina vrlo visokog menadžerskog rejtinga i upitnih Podravkinih rezultata, kao predsjednik NO-a Podravke upleo se u aferu kupovanja Podravke njezinim vlastitim novcem.
Istaknuti je kadar iz Plive i Dubravko Mak, koji se je nakon Plive također povukao u privatni biznis. Potpredsjednik je za razvoj poslovanja firme NIVATIS koja se bavi plasmanom prava intelektualnog vlasništva u području farmaceutike i veterine. Erika Kašpar i Branka Karamuča otišle su pak u HT. Kašpar je direktorica Sektora za korporativne komunikacije i odnose s investitorima u HT-u, a Branka Skaramuča članica uprave i direktorica za ljudske resurse.
Raspršili se PLIVINI stručnjaci kao rakova djeca... Pred našim očima su \"privatizacijski\" (koja lijepa riječ za otimače i izdajnike u jednom pojmu) lešinari komadali živu PLIVU. Moralo se pokazati kako privatizacija nema alternativu (kao i put u EU, moš mislit, završit ćemo u njoj kao i PLIVA) iako je ta kompanija u državnom vlasništvu bila na korak do postajanja multinacionalnom korporacijom. Krenulo se s kljaštrenjem. Najprije je prodana Cedevita nekom opskurnom trgovčiću (koji se sad bahati izbacivanjem Kraša iz trgovačkih lanaca i guranjem Soko Štarka kojeg je \"kupio\" u Srbiji), pa NEVA, pa Istraživački institut u kojem je na jednom mjestu bilo 700 vrhunskih stručnjaka (vjerujte da je malo mjesta na svijetu gdje ih danas ima toliko).. Čast da ukuca zadnji čavao imao je dr Ivo Salzburški u pauzi Traviate u Veroni. PLIVA je otišla Izraelcima. Oni su otpustili sve stručnjake,a od PLIVE napravili manufakturu koja štanca generičke lijekove. Pozdrav svim PLIVINIM zaposlenicima ( i sam sam bio jednom u bračkom Favoritu)!