Od 2001. godine na tržištu rada je pozitivan trend smanjenja
nezaposlenih, pa je tako s oko 400.000 nezaposlenih osoba početkom
2002. godine taj broj do rujna ove godine gotovo prepolovljen. U padu
je i broj novoprijavljenih u evidenciji, ali raste broj
novoprijavljenih iznad 50 godina. Odnosno, struktura nezaposlenih osoba
na evidenciji zavoda se mijenja. Također, stopa nezaposlenosti još je
uvijek veća nego u EU, a istovremeno nam je stopa zaposlenosti manja.
Problem je i opseg dugotrajne nezaposlenosti.
Ono što je potrebno jest veća povezanost agencije s poslodavcima kako
bi se znalo koga i koje sposobnosti i znanja poslodavci trebaju.
Cjeloživotno učenje danas je potreba, a potreba prekvalifikacije sve
učestalija. O tome, kao i potrebi fleksibilnosti tržišta rada, novim
oblicima zaštićenosti radnika i njihovoj motivaciji za rad razgovarali
su sudionici okruglog stola.
– Tržište rada mijenja se i razvija. Zahtjevi za pojedina zanimanja
kontinuirano se mijenjaju. I ako ne dođe do promjena u nazivu
zanimanja, sigurno dolazi promjena zahtjeva za obavljanje poslova u tom
zanimanju. Zahtjevi i opis posla prije deset godina i danas nisu isti –
tvrdi ravnateljica HZZ-a Ankica Paun Jarallah.
Sudionici okruglog stola zato se slažu da se bez ulaganja u obrazovanje
teško može postići kvaliteta na tržištu rada, a ono također može
smanjiti i opseg dugotrajne nezaposlenosti, koja je u našoj zemlji
znatno izražena.
– Trebalo bi vidjeti koliko država ulaže u svoje zaposlenike i koliko
je voljna planirati sredstava za tu namjenu. U mnogim se institucijama
uče osnove poput projekt-manadžmenta ili pristupa EU, no u pogledu
osnovnih poslovnih procesa edukacija je u tim institucijama, počevši od
ministarstava – rijetkost. To znači da se sustavno zapostavlja ono što
jedino daje kvalitetu, a to je obrazovanje – tvrdi Sanja Crnković
Pozaić, direktrorica tvrtke BIT, ističući da su se sve promjene u
smjeru kvalitete zapošljavanja kroz kvalitetu ljudi dogodile više
inicijativom HZZ-a, a bez značajne potpore izvana.
Suradnja s poslodavcima
Agencija za obrazovanje odraslih jedan je korak u poticanju osoba i
tvrtki na potrebu učenja zaposlenika, odnosno kako tvrdi njezin v. d.
ravnatelja Mile Živčić, agencija ima stručnu – savjetodavnu ulogu prema
institucijama koje pružaju uslugu obrazovanja.
– Jedan od takvih poslova je organizacija Tjedna cjeloživotnog učenja.
Tu nam je cilj prije svega predstaviti cjeloživotno učenje kroz
radionice i tribine. Pokrenuli smo i pilot-projekt ulaganja u
obrazovanje za deficitirana zanimanja, gdje su nam pomogli područni
uredi HZZ-a u tri županije gdje smo projekt pokrenuli, i ustanove za
obrazovanje odraslih koje će izvoditi navedene programe – kaže Živčić.
Paun Jarallah ističe da je u cilju usmjeravanja u obrazovanju potrebno
stvoriti bolju i kvalitetniju suradnju s poslodavcima kako bi se znale
njihove potrebe.
– Jedino ako se dobro poznaje potreba poslodavca može se i posredovati
za kvalitetnog radnika ili pak ako takvih nema, ulagati u obrazovanje
nezaposlenih osoba kako bi što prije kod poslodavaca našli svoje radno
mjesto – tvrdi Paun Jarallah i nastavlja: – S jedne strane traže se
kvote za neka zanimanja, dok se one istodobno mogu naći unutar
vlastitih kapaciteta posredovanjem ili obrazovanjem.
– To potvrđuje činjenica da ako bi se sutra otvorilo sto tisuća novih
radnih mjesta, ona se sigurno ne bi mogla popuniti nezaposlenim
evidentiranim osobama na zavodu. Prema tome, njihovo je zapošljavanje
ovisno i o dostupnosti sredstava za njihovo osposobljavanje – kaže
Crnković Pozaić i tvrdi da se ulaganje poslodavaca u obrazovanje odnosi
u prvome redu na menadžerske pozicije.
Izuzetak su međunarodne kompanije, no one su kod nas u manjini, a
prevladavaju male i srednje tvrtke. Pa zato, ako hoćemo otvarati nova
radna mjesta potrebno je usredotočiti se na srednje i male jer su oni
ti koji otvaraju radna mjesta – zaključuje Crnković Pozaić.
– Mislim da bi poslodavci više trebali sudjelovati u osmišljavanju
programa obrazovanja za svog zaposlenika. Jer često se dogodi da ga
ustanove pošalju u Agenciju na procjenu, a mi ne možemo odlučiti koje
znanje radniku treba – kaže Živčić.
– Zbog dinamičnosti tržišta rada, dinamičnosti ekonomije i brzine
protoka informacija, potrebno konstantno raditi na sebi – kaže Andrej
Bolfek, prokurist u tvrtki Iventa, tvrdeći da znanje koje se ‘donese’ s
fakulteta zastarijeva za otprilike pet godina. Također, usavršavanje na
visokim menadžerskim pozicijama nužno je ako se želi ostati na tom
mjestu.
– Danas je potrebno da se tvrtke brže prilagođavaju, odnosno
restrukturiraju, a to znači da moraju prilagoditi i strukturu znanja i
vještina svojih ljudi. To se može, ali i ne mora raditi otpuštanjem, no
to je također neizbježno pa čak i očekivano u dinamičnom gospodarstvu –
tvrdi Crnković Pozaić. Zato i opravdava u zadnje vrijeme često od
sindikata napadanu potrebu fleksibilnosti radne snage. Tvrdi da i danas
ulaganje u sebe i vlastito obrazovanje, znanje i vještine može biti
temelj sigurnosti i jamčiti ponovno zapošljavanje u slučaju otkaza, a
da ga danas sve manje može pružiti sindikat – zaključuje Crnković
Pozaić.
Bolfek tvrdi da je najveća sigurnost konkurentno gospodarstvo.
– Moje iskustvo s klijentima s kojima radim, a to su pretežito oni koji
traže osobe za menadžerske i specijalističke pozicije, jest takvo da ne
uspijevaju naći ljude na tržištu jer su kvalitetni i visokoobrazovani
kadrovi deficitarni. Dodatni je problem taj što je riječ o poslu bez
radnog vremena. Tražene kadrove pretežno pronalazimo u drugim
kompanijama, što u konačnici ima za posljedicu povećanje plaća na
tržištu rada.
Motivacija zaposlenika
Živčić nadodaje da je to povećanje plaća ipak moguće samo u privatnim
kompanijama, jer državne su ograničene koeficijentima. Govori to iz
iskustva jer je upravo i njihova institucija suočena s odlaskom ljudi
zbog ponuđenih dvostruko većih plaća.
Bolfek iz iskustva pak govori da postoje i osobe iz javnog sektora koje
su odbijale poslove za nekoliko puta veće plaće, a to je bilo u 90
posto slučajeva, jer nisu željeli raditi 15 sati dnevno. A to se od
menadžerskih pozicija zahtijeva. Stoga zaključuje da je plaća gotovo
sekundarna, a da je pojedincu bitnije mjesto gdje može ostvariti svoje
ambicije i gdje se dobro osjeća.
– U javnom sektoru ta je motivacija limitirana, jer, primjerice,
napredak u karijeri podrazumijeva i određen broj godina staža. Mislim
da je to loše, jer osoba koja je mlada i s malo godina staža može biti
puno produktivnija od one s duljim stažem. Zato bi to trebalo
mijenjati. Također, postoje i oni koji izbjegavaju biti odgovorni prema
poslu, a natjerat ih se ne može jer nemaju konkurencije – tvrdi Živčić.
– Često se govori da je radnik u javnom sektoru zaštićeniji nego u
privatnom, a da je radnik u pri
vatnom sektoru efikasniji. Smatram da bi javni sektor također morao
uključiti mjerenje efikasnosti, odnosno u efikasnost poslovanja uvesti
praćenje indikatora uspješnosti kao što je slučaj u privatnom sektoru.
Istina je da kada se takve stvari uvode onda se često govori da se žele
ugroziti prava radnika, ili se nekoga želi otpustiti. No to nije borba
protiv prava radnika, nego za prava radnika koji su dobri, efikasni i
pridonose sustavu. I u konačnici to je uspostava efikasne službe, gdje
svaki radnik mora dati svoj doprinos – tvrdi Paun Jarallah.
Motivaciju bi trebalo izmijeniti i među osobama koje nemaju završenu
niti osnovnu školu, a koji su u evidenciji HZZ-a zajedno s onima sa
završenom osnovnom školom, te trogodišnjom i četvorogodišnjom srednjom
školom, među najbrojnijima.
– Njima se mogu ponuditi jednostavna zanimanja ili prethodno davanje
mogućnosti završavanja osnovne škole. No motivacija za takve ljude je
slaba, među kojima ima i mnogo mladih ispod 25 godina – kaže Paun
Jarallah.
– Teško ih je motivirati na završetak osnovne škole zato što su
primorani raditi, a istodobno pretežito rade na crno, gdje su plaćeni
bolje nego da se zaposle u formalnom sektoru sa stečenim
osnovnoškolskim obrazovanjem.
Da bi se osigurao interes osoba s niskim kvalifikacijama za daljnje
usavršavanje, mora im se pružiti potpora za vrijeme osposobljavanja
kako ne bi morali raditi nego se posvetiti učenju – kaže Crnković
Pozaić.
Nezaposlenost pada, ali nije mala, a do kvalitetnog kadra dolazi se sve teže
![](/media/img/35/bb/8a1b8905298c435bd75e.jpeg)