Europski parlament i Vijeće postigli su privremeni sporazum o uvjetima rada izaslanih radnika, odnosno promjeni Direktive, koji se u znatnom dijelu neće svidjeti hrvatskim tvrtkama koje preuzimaju poslove u EU. Većinom su to građevinske tvrtke koje rade u Njemačkoj, ali i u drugim članicama EU.
Privremeni sporazum još trebaju potvrditi stalni predstavnici država članica EU (COREPER), a nakon što promijenjenu Direktivu formalno odobre Europski parlament i Vijeće, nove će se odredbe morati primijeniti u roku od dvije godine, a ne četiri kako su tražile istočnoeuropske članice. Druga je važna promjena da izaslani radnik može raditi u drugoj državi najviše godinu dana, uz produljenje od šest mjeseci u izuzetnim slučajevima. Hrvatske su se tvrtke nadale da će izaslani radnici smjeti raditi dvije plus dvije godine. Hrvatske su tvrtke 2015. godine imale oko 39 tisuća izaslanih radnika, a ove bi godine taj broj mogao biti oko 50 tisuća. Unutar EU registrirano je oko dva milijuna radnika koji su zaposleni u jednoj članici, a rade u drugoj, najviše iz Poljske. Izaslani radnici ubuduće će dobivati jednaku plaću za jednaki rad kao i radnici država u kojima rade, uključujući sve bonuse i dodatke koji su propisani u državi u koju su upućeni, primjerice noćni rad, božićnicu, 13. plaću, uplate u obvezne fondove i slično. Sada primaju zagarantiranu minimalnu plaću, uvećanu za prekovremeni rad. Nadalje, poslodavac im mora platiti trošak putovanja, boravka i smještaja i taj trošak neće smjeti oduzimati od plaće radnika. Poslodavci će također morati osigurati pristojne uvjete smještaja za zaposlene radnike u skladu s nacionalnim pravilima. Istočnoeuropske članice dugo su se opirale promjeni Direktive, no francusko-njemački argumenti u prilog zaštite radnika na kraju su prevladali.
Planira se uspostaviti jedinstveni portal, a dok se ne otvori takav portal, svaka država mora objaviti na svojim službenim stranicama detaljne upute o elementima koje ulaze u kategoriju primitka zaposlenih. Ako to ne učine, poduzetnici neće biti odgovorni ne uračunaju li sve bonuse upućenim radnicima. Također, izmijenjena direktiva spriječit će da poduzeća angažiraju radnike iz drugih država preko agencija za privremeno zapošljavanje te im isplaćuju niže plaće. Hrvatske tvrtke boje se da više neće biti konkurentne na stranim tržištima te da će im strani poslodavci “krasti” radnike nakon što istekne maksimalni rok u kojemu jedna osoba može biti angažirana na nekom projektu u inozemstvu.
Ne znam zašto bi netko htio raditi u inozemstvu kao radnik hrvatske tvrtke. To je prošlo svršeno vrijeme.