Petrokemija već mjesecima upozorava državu da hitno treba injekciju svježeg novca, ali dokapitalizacija koja bi značila i potpunu privatizaciju, a donijela bi 450 milijuna kuna dovoljnih za oporavak kutinske proizvodnje zapela je jer ulagači postavljaju uvjete koji se sastoje od nižih naknada državnih tvrtki do preuzimanja dijela obveza.
Izvozi 75 posto proizvoda
Večernji list i Poslovni dnevnik na okruglom stolu u sklopu projekta Energetski summit okupili su predstavnike institucija koji mogu riješiti problem kutinskog diva te ljude iz tvrtke. U raspravi su sudjelovali predsjednik Uprave Petrokemije Đuro Popijač, v. d. predsjednika Sindikata EKN-a i zamjenik predsjednika NO-a Petrokemije Željko Klaus, neovisni stručnjak za energetiku Davor Štern, savjetnik predsjednika uprave Plinacra Darko Pavlović te pomoćnik ministrice gospodarstva, poduzetništva i obrta Zvonimir Novak. U dinamičnoj raspravi zaključili su da je Petrokemija strateški interes, ali i da država mora poduzeti neke poteze ako je želi spasiti. Trenutačno kompanija posluje na rubu. Banke je ne žele financirati, a plin ne može plaćati redovito. Zato ga nabavlja uz nepovoljne uvjete, unatoč činjenici da je državna tvrtka Plinacro, koja naplaćuje transport plina, prošle godine smanjila tarife u prosjeku za 20 %. Radnici, kojih je 1600, jedan su od najmanjih troškova jer sudjeluju u ukupnim troškovima sa samo devet posto. Popijač je istaknuo da se problem može riješiti tako da se smanji naknada za transport plina za 30 milijuna kuna, da se na cijeni plina može uštedjeti i do 70 milijuna kuna, a na kamatama kada bi se refinancirale obveze i krediti čak i do 50 milijuna kuna godišnje. Uz takve poteze Petrokemija bi mogla raditi profitabilno.
Na okruglom stolu moglo se čuti da sve petrokemijske industrije u Europi imaju svojevrsne potpore i subvencije jer ne mogu biti profitabilne, a prvi sindikalist Petrokemije tvrdi da je stanje kod nas upravu obrnuto. Petrokemija je kao zlatna koka i državi i plinarima i transporterima koji dobro od nje žive, kaže Klaus ističući da se mora domisliti način na koji će Petrokemija doći do jeftinijeg plina jer se na njega troši najveći dio prihoda. Tako se u deset godina od 24 milijarde kuna prihoda čak 17 milijardi kuna potrošilo na plin, a milijardu kuna na transport plina, što je neodrživo. Unatoč tomu Petrokemija je zadržala 75 posto domaćeg tržišta, što pak čini tek četvrtinu ukupne prodaje. Naime, kutinska tvornica oko 900 tisuća tona mineralnih gnojiva izveze u zemlje regije i Europe, a većina kupaca plaća joj avansno jer u nju vjeruje. Popijač je naglasio da bez Petrokemije nema ni proizvodnje hrane u Hrvatskoj, a kako troši trećinu ukupnih potreba za plinom, može se zaključiti da je jednako važna i za plinsku industriju.
Petrokemiji državni novac
Strateški interes je, dakle, zaključak je panel-diskusije, zadržati taj resurs, odnosno industriju koja garantira poljoprivrednu proizvodnju, ali energetski stručnjak Davor Štern drži da u tom slučaju država treba ostati vlasnicom Petrokemije jer se boji da bi se djelomičnom privatizacijom samo omogućilo da se indirektne državne subvencije proslijede do privatnog džepa kroz isplate dobiti, odnosno jačale profit budućih privatnih vlasnika. Da će država dati sav potreban novac Petrokemiji teško je za očekivati iako ju je već jednom dokapitalizirala za 200 milijuna kuna te odobrila jamstvo za kredit u sličnom iznosu, ali je Zvonimir Novak priznao da je vrlo izvjesno da bi država mogla sudjelovati s određenim iznosom u dokapitalizaciji. Poznato je da će HEP i Janaf plasirati po 50 milijuna u kompaniju iz Kutine, ali ova najava sugerira još državnog novca.
Sto je petrokemija za dalicku....lex petrokemija...rjesenje..