Splitska banka proteklih je godina prerasla iz regionalne u nacionalnu, a širenje poslovne mreže nisu zaustavili ni u krizi. Nakon lančanih vlasničkih promjena, predsjednik uprave Splitske banke Pierre Boursot ističe da je Societe Generale došao na hrvatsko tržište s namjerom da ostane dugi niz godina.
Za dugoročnu strategiju rast im je, kaže, vrlo važna odrednica, a u onim dijelovima poslovanja koji su im interesantni osigurali su ga restrukturiranjem dijela bilance. Dio novostvorene vrijednosti investiraju u proširenje mreže na područja gdje do sada nisu ni približno bili prisutni u mjeri u kojoj se to očekuje od nacionalne financijske institucije. Priznaju da više ne mogu priuštiti odsutnost iz sjevernog dijela Hrvatske i Zagreba, gdje se događa glavnina ekonomske aktivnosti i stvara 70 posto BDP-a.
– Za nas je to pitanje opstanka i održivosti rasta u budućnosti. Ali, želimo studiozan rast, korak po korak, razvijajući posao za budućnost – najavljuje Boursot.
• Ne zaustavljate investicije. Teško je povjerovati da su vas problemi mimoišli...
– Kao i sve banke današnjice, imamo problema s povećanim izdvajanjima za loša potraživanja. Srećom su nam dobre procjene u prošlosti omogućile da taj teret ipak bude lakši nego što je to slučaj s našim konkurentima. Što se tiče financiranja nekretninskih projekata, s njima nemamo nepremostivih problema. SG je vrlo velika i stara grupa, ‘baloni’ su nešto s čime se susretala u različitim razdobljima kroz godine. Oprezno ulažemo u taj segment na tržištima u razvoju, imamo vrlo striktnu politiku koga financirati i koliko. Ne financiramo oportuniste i špekulante, nego one koji već imaju u tome iskustva. Želimo profesionalce s druge strane stola. To je aktivan, ali selektivan pristup.
• Kakva je strategija grupe u Hrvatskoj? Čini se da ‘nadopunjavate’ dijelove poslovanja koji su vam dosad nedostajali – pokrenuli ste osiguranje, faktoring, pripojili brokersku kuću... Što je sljedeće?
– SG je kupio Splitsku banku na samostojećoj osnovi, dakle bez pratećih specijaliziranih djelatnosti. Upravo to područje predmet je našeg interesa i osim ekspanzije, drugi važan element strategije. Slijede investicijsko savjetovanje i upravljanje portfeljem vrijednosnica, što će se nadopuniti s našom najnovijom poslovnom linijom – privatnim bankarstvom.
• Kako je prihvaćena usluga osiguranja uz kredite?
– Pokušali smo ponuditi nešto novo, a ne samo popuniti prostor koji su zauzimali naši dosadašnji partneri. Kad tražimo osiguranje uz kredite, klijent može birati i između drugih osiguravatelja, ali rezultati pokazuju da uz gotovinske kredite u više od 80 posto slučajeva, a uz stambene u 50 posto slučajeva biraju naše životno osiguranje.
• Svojedobno ste najavili da vam je strateški plan treća pozicija na tržištu. Jeste li ga revidirali?
– Iskreno, nismo motivirani pozicijom na rang-listi koja bi bila sama sebi svrhom. Donedavno su stope rasta bile ograničene i udjeli na tržištu su do velike mjere bili konzervirani. Sada je pak razdoblje koje je obilježeno gospodarskom krizom kada agresivne stope rasta opet nisu moguće. No, ponavljam da je Societe Generale u Hrvatskoj ulagač na duge staze i predani smo strategiji održivog rasta, za to imamo želju, znanja i sredstva. Budemo li i dalje uspješni u svojim nastojanjima, s vremenom će se to pozitivno odraziti na našoj tržišnoj poziciji. Najbolji primjer je ulaganje u proširenje mreže, koje već daje rezultate. Klijenti u ovim turbulentnim vremenima sve više vrednuju sigurnost koja proizlazi iz pripadnosti velikoj grupaciji.
• Udio loših kredita raste, no smatra se da još nije zabrinjavajući. Što vi smatrate zabrinjavajućim i kakvo je stanje u Splitskoj banci?
– Više od 95 posto naših klijenata klasificirano je u razredu A, dakle s njima zasad nemamo problema. To je u svakom slučaju manje od prosjeka tržišta. Mi imamo samo malo manje problema, što ne znači da ih nema. Kriza je tu i osjeća se, kroz gubitke radnih mjesta, niže plaće, rad bez plaća... Na te pojave koje uzrokuju problem vraćanja kredita ni mi nismo imuni.
• SG kani izdvojiti lošu imovinu u posebnu pravnu osobu. Na koji način ta "osoba" dalje živi?
– Kvaliteta najvećeg dijela te imovine nije narušena, nego veći dio problema leži u njenoj nelikvidnosti, a jedan značajan dio su takozvani monolines, reosigurani plasmani. Osnovni motiv za koncentraciju takve aktive na jednom mjestu je zajednička potreba za specifičnim načinom upravljanja tim portfeljem. Do sada je ta imovina bila disperzirana unutar raznih poslovnih linija u Grupi i s različitim zemljopisnim atributima. Na ovaj centralizirani način će se kudikamo efikasnije njome upravljati. Dio te imovine vezan je za nekretninsko tržište u SAD-u, a ono pokazuje znakove oporavka. Nakon nekog vremena očekuje se da će i to imati pozitivan utjecaj na likvidnost i vrijednost takve imovine.
• Na koji će način banka sudjelovati u Vladinu programu pomoći gospodarstvu?
– Od početka sudjelujemo u razgovorima s Ministarstvom financija o toj temi. Podržavamo program i uključit ćemo se u dva različita modela financiranja. Jedan u suradnji s HBOR-om za obrtna sredstva, gdje će HBOR sudjelovati sa 40 posto iznosa, ali i rizika. Banke će, pak, osigurati povoljnija sredstva HBOR-u na temelju niže obvezne pričuve. Drugi model podrazumijeva plasmane banaka za održive programe koje će država pratiti kroz garanciju rizika do 50 posto iznosa kredita. Naime, to bi trebalo smanjiti averziju prema riziku, što je danas glavni razlog autocenzure kod banaka. Pod impresijom velikog rasta troškova rizika, banke zaziru davati novac tvrtkama koje bi ga dobile prije dvije, tri godine. Sve bi to zajedno trebalo relaksirati uvjete za dobivanje kredita za gospodarstvo i rezultirati nižim kamatnim stopama. Kroz drugi model, gdje država osigurava garancije, glavna je namjera potaknuti nove investicije, na njih će se odnositi 70 posto kredita. Averzija prema riziku najveći je problem za pokretanje kotača. Vlada je pokazala veliku hrabrost u preuzimanju rizika. Jasno, ako netko propadne, dio tereta će uz banke preuzeti porezni obveznici.
• Nije li prerizično ići na tolik udio novih projekata?
– Glavno je pitanje hoće li biti dovoljno novih projekata koji će se kandidirati za drugi model. Provjerit ćemo biznis-plan i vidjeti vjerujemo li projektu. Želimo li da kriza završi što prije, to je moguće samo uz pokretanje novog investicijskog ciklusa.
Prema posljednjim podacima iz SAD-a, možemo biti razložno optimistični i nadati se završetku krize do kraja godine.
• Ne slažu se svi s tim ocjenama...
– Nismo vidjeli puno ekonomskih kriza, nemamo ih svakih pet godina da bismo prema tim primjerima znali kako će se stvari odvijati. A ni svaka kriza nije ista. Postoje neke stvari na koje ne možemo utjecati i rješavat će se izvan Hrvatske, kao dio globalnog izlaska iz krize, barem onaj dio koji je ‘uvezen’. Ono što mi trebamo, to su strukturne reforme, ovdje treba rješavati javnu potrošnju i javne financije. Promjena strukture hrvatske ekonomije neće se dogoditi automatizmom nakon okončanja svjetske gospodarske krize, tako da će proces kod nas nešto dulje trajati.
• Kad ste došli na naše tržište, najavili ste da želite dovesti francuske poduzetnike. Jeste li?
– Ostvario sam puno kontakata, pokušavao sam i još pokušavam ‘prodati’ Hrvatsku kao zemlju u koju se isplati ulagati. Identificirao sam nekoliko interesantnih projekata oko kojih su se poveli konkretni razgovori. Ipak, zahuktavanjem krize ti su projekti odgođeni, s dobrim izgledima za nastavak razgovora u budućnosti kada se stanje u gospodarstvu popravi. U svakom slučaju, neću odustati.
Francuzi su spremni uložiti u Hrvatsku, ali treba malo pričekati, tako je i sa svim drugim stranim ulagačima. Prednosti imaju turizam, okoliš i energetski sektor, ponajprije potencijali čiste energije.
• Svojedobno ste se izjasnili da je Hrvatska zemlja najrazvijenijeg bankarstva, pohvalili menadžerske kvalitete i sposobnost vođenja politike rizika... Nakon nekoliko godina u hrvatskom bankarstvu, mislite li još tako?
– Svakako, Hrvatska je bila i ostala lider na financijskom tržištu u regiji. Bez obzira na visok stupanj zrelosti, još postoji prostor za konvergenciju prema tržištima EU15, i to u mnogo dimenzija. Spomenut ću samo neke: poslovna mreža po stanovniku, stupanj bankarizacije i varijacija proizvoda. Za hrvatske menadžere u bankarstvu imam samo lijepe riječi.
• Čelnici dviju najvećih banaka najavili su pad kamatnih stopa koje su dosegnule maksimum, Zaba ih je prošli tjedan i spustila. Može li se to očekivati i od Splitske banke?
– Slažem se s cijenjenim kolegama da su kamatne stope na kredite dosegnule maksimum. Međutim, za njihov pad potrebne su dvije stvari: pad kamata na depozite i niži troškovi rizika. Mi smo u siječnju bili prva banka koja je smanjila kamate na depozite u kunama, a sad ćemo i na eure. Ne vidim zašto bismo nastavili plaćati tako visoku cijenu na depozite kad o njima sudbinski ne ovisimo. Što se tiče stambenih kredita koje ste spomenuli, pozivam vas da provjerite naše kamatne stope. Vrlo su konkurentne, a tako će ostati i ubuduće.
• Bankarski su profiti visoki, građani se s pravom pitaju ima li prostora za pad kamata već sad?!
– Povrat na kapital u Francuskoj je 22 posto, u Hrvatskoj je ispod deset posto. Ne slažemo se da to možemo nazvati visokoprofitabilnim. To je iluzija. Banke imaju velike profite u apsolutnim iznosima, ali u kontekstu uloženog kapitala, to je tek jednoznamenkast postotak. S obzirom na veliku izloženost banaka majki prema kćerima kroz kapital, ali i kreditne linije, to je daleko od zadovoljavajućeg. Ako ima prostora za pad kamata, konurencija će to potaknuti, ali ne izvan tržišta.
• Francuska je jedna od zemalja s najvećim udjelom kredita s fiksnom kamatnom stopom. No, u Hrvatskoj je situacija potpuno različita, vidim da ste joj se prilagodili... Nije li diskriminirajuće jedne klijente, i to u zemlji s nižim BDP-om i standardom života, tretirati lošije od drugih?
– Ne bih to tako rekao. Mi smo došli na hrvatsko tržište i moramo uvažavati zatečenu situaciju i načine na koje funkcionira lokalno tržište. Isto tako moramo uvažavati profil naših izvora sredstava koji nije jednak u ove dvije zemlje. Moramo znati i da su fiksne kamate na dugi rok uvijek u pravilu znatno više od promjenjivih, više su za barem 20 posto. Usto, depoziti su većinom oročeni na kratak rok, a krediti su dugoročni. Ne možete upotrijebiti sve depozite za kredite. S druge strane, slažem se da diskrecijsko formiranje kamatnih stopa nije najsretnija varijanta. Tržište za građane vjerojatno će se transformirati ka promjenjivoj kamatnoj stopi vezanoj uz neki indeks.
• Spominjete se kao mogući kandidat za preuzimanje Hypo banke...
– Naša strategija na hrvatskom tržištu je strategija rasta. Osim organskog koji sada provodimo, to podrazumijeva i moguće akvizicije. Svaku interesantnu priliku za okrupnjivanje mi smo spremni proučiti, no odluka će ovisiti cijeni i mogućnostima na tržištu.
• Jeste li zažalili zbog cijene koju ste platili za Splitsku banku?
– Činjenica je da smo je kupili u vrijeme kad su cijene banaka dostigle vrhunac i nismo je kupili po najboljoj cijeni, no to je život. Možda smo platili više, ali nismo zažalili akviziciju, jer banka ima potencijal za rast, siguran portfelj i motivirane ljude. Podaci posljednjih godina pokazuju da može povećati profitabilnost na vrlo razumne razine.
